Na podravskim poljima sve je rjeđi prizor da netko nešto ručno radi, bilo da sadi, okopava ili da ubire plodove svog rada.
Upravo smo na ručno ubiranje plodova naišli na jednom polju nadomak ulaska u Botovo. Naime, zatekli smo bračni par Šimčić kako ručno vadi krumpir u čemu im je pomagala njihova susjeda.
Krumpir su posadili na manjem dijelu parcele na kojoj je primarno posađen kukuruz.
– Posadili smo nekoliko redova krumpira, isključivo za vlastite potrebe. Ova godina je jako dobra za krumpir pa ga neće nedostajati. Vjerujemo da ćemo iskopati 500 kilograma krumpira – naglašava muž Franjo.
Njegova supruga Nevenka ističe da se itekako osjeti razlika između domaćeg i kupovnog krumpira.
– Naša prijateljica iz Koprivnice jedne nas je godine zamolila da zamijenimo svoj domaći s njezinim kupovnim krumpirom i da ga skuhamo za svinje jer nije bio za upotrebu. Kazala je da je toliko bio tretiran raznim pesticidima da se nije mogao jesti – istaknula je Nevenka i naglasila da osim krumpira i ostalo povrće ima iz vlastite proizvodnje kako bi što više jeli domaće i prirodno.
Franjo dodaje da sveukupno imaju 10,5 hektara zemlje na kojoj je pretežno posađen kukuruz, pšenica, ječam, a dio je namijenjen livadama.
– Još uvijek hranimo svinje i krave, ali nećemo to još dugo moći imati. Godine su učinile svoje i sve nam je teže brinuti o cjelokupnome gospodarstvu. Nekad smo imali puno više životinja. Kada smo mogli raditi bili smo veliki stočari, ali tada se od toga moglo i živjeti – kazao je Franjo i naglasio da se poljoprivredom bavio uz redovan posao.
Nevenka je napomenula da je često i ona puno pomagala kada je Franjo bio na poslu.
– Nisu bili rijetki slučajevi kad sam i ja vozila traktor, išla okretati sijeno i radila ostale poslove kada je Franjo bio na poslu. Premda je bilo napornih dana, bilo je to neko drugo, lakše vrijeme. Godine su stisle i ne možemo više raditi kao nekad dok smo bili mladi – zaključila je Nevenka.
