Samostalna izložba Marijana Molnara ‘Povratak u Žlebice/Separacija’ prva je izložba u koprivničkoj AK galeriji, ali i Koprivnici općenito, nakon stanke uzrokovane koronavirusom.
Kustosica AK galerije Tanja Špoljar rekla je Dravi.info da klasičnog otvorenja prošli petak nije bilo.
– Odlučili smo vidjeti kako će to funkcionirati da izložbu postavimo i da ljude pozovemo da ju posjete, ali bez nekakvog velikog zadržavanja. Puštali smo u galeriju do četvero ljudi odjednom, uz naravno dezinfekciju i pridržavanje svih propisanih mjera. Konzultirali smo se i sa Stožerom civilne zaštite grada Koprivnice i zapravo je sve prošlo dobro – rekla je Špoljar.
Molnar autobusnu stanicu i galeriju iz Žlebica preselio u AK galeriju
Dodala je da je ovaj Molnarov rad rezultat dugogodišnjeg autorovog interesa za romsko naselje Žlebice u blizini Koprivnice i komunikacije s njegovim stanovnicima. Izložbu čine dvije instalacije, autobusna stanica i privremena galerija te dva video rada koja bilježe reakcije stanovnika na postavljanje dviju instalacija u naselju.
– Jedna instalacija bila je drvena konstrukcija koja je glumila autobusnu stanicu koju Žlebice nemaju, a koju je Molnar sam napravio i postavio u mjestu i kasnije ju prenio pred našu galeriju. Druga instalacija, odnosno drvena konstrukcija bila je galerija Žlebice koja je bila postavljena u tom mjestu i gdje su stanovnici Žlebica zajedno s autorom postavili izložbu. Izložba se sastojala od stanovnika Žlebica koje je Molnar fotografirao. Tu instalaciju preselio je u našu galeriju, a nju prati video koji je pratio otvorenje te izložbe u Žlebicama – objašnjava Špoljar.
Špoljar je napomenula da je autor htio vratiti dignitet i pozitivne konotacije jednoj
skupini koja je društveno isključena. Kazala je da je rad vrlo angažiran, ali na jedan
neklasičan, nepatetičan i suptilan način.
Korona odgodila tri izložbe
AK galerija bila je zatvorena nešto manje od dva mjeseca, a u tom razdoblju trebale su biti održane tri izložbe – Molnarova, koja je na kraju i održana prošli petak, zatim izložba Kate Mijatović “Kalendar 2020.” čiji je dio na kraju prezentiran virtualno i izložba Marija Matokovića koja je odgođena za 13. lipnja.
– Jako je teško bilo što planirati kad je tako nesigurno vrijeme, jer planiranje bilo kakvih događanja uključuje dosta ljudi u isto vrijeme. Cijelo vrijeme bili smo u međusobnoj komunikaciji i s umjetnicima putem raznih aplikacija i planirali smo verzije dobrog i lošeg scenarija. Galerija je potpuno stala s radom, međutim naši članovi bili su aktivni i dolazili svatko u svoj atelje kako bi mogli raditi. Najteža stvar kod ovoga je osjećaj nesigurnosti, to što ništa ne možemo isplanirati unaprijed, a inače tako funkcioniramo, i naravno to što u ovom trenutku ne znamo hoćemo li uopće program moći održati s obzirom na pomicanja, ali i na to hoće li se sredstva rezati ili ne – kazala je Špoljar.
Kulturi su financije uvijek malo ugrožene
Što se tiče financija, nikakvih konkretnih informacija još uvijek nema.
– Kulturi su uvijek financije malo ugrožene i kultura i umjetnost uvijek su prve kod kojih se reže. Nemamo nikakve točne informacije što će biti s javnim novcem koji se ostvaruje putem natječaja. Ipak, imamo sreću što Zaklada Kultura nova koja financira naše dvije polovične plaće razumije funkcioniranje i mehanizme rada u kulturi i organizacijama civilnog društva pa su oni i nastavili isplaćivati te dvije plaće, bez obzira na program i maksimalno dozvoljavaju sve vrste prilagodbi – naglasila je Špoljar.
Izvaninstitucionalna kultura u teškom položaju i bez epidemije
Smatra da društvo nije ni svjesno koliko se toga događa u izvaninstitucionalnoj kulturi.
– Ponekad se radi čak puno napornije i kvalitetnije nego u onoj institucionalnoj, a to je i inače, bez problema s pandemijom koronavirusa, bez sigurnih primanja, s jako puno volonterskih sati i bez ikakvih prava na bilo što što radnici imaju – zaključila je Špoljar.