Piše Zdenko Balog za Prigorski.hr.
4. prosinca spomendan je svete Barbare, ranokršćanske svetice, djevice i mučenice.
Rođena je i živjela u Nikomediji (današnja Turska) na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće te je kao mlada djevojka primila kršćanstvo. U doba žestokih progona kršćana, u kojima je njen otac Dioskur pripadao najžešćim progoniteljima, njena tajna nije dugo bila skrivena, te je otac dao sazidati kulu u koju ju je želio zatvoriti. Kako je kula bila planirana s dva prozora, Barbara je tražila da se ugradi i treći na čast Presvetog Trojstva, što je oca razljutilo. Odveo ju je i predao gradskom sucu, koji ju je dao bičevati. No anđeo je svake noći zacjeljivao njene rane od bičevanja, što je razjarilo progonitelje tako da su je osudili na smrt mačem. Otac Dioskur svojeručno joj je odrubio glavu, nakon čega ga je iz vedrog neba pogodio grom i ubio.
Zaštitnica je rudara, zidara, klesara i svih graditelja, topnika (pa tako i topništva Oružanih snaga Republike Hrvatske) te zaštitnica od opasnosti od groma. Također je zaštitnica ljevača, posebno ljevača zvona. Kult joj je raširen posebno u srednjoj Europi, na području Svetog Rimskog carstva, Ugarske i sjeverne Hrvatske. Prikazuje ju se pored kule, često s euharistijom u rukama, okrunjenu krunom djevičanstva i mučeništva te sa palminom granom.
Prikazi su joj česti i popularni posebno u rudarskim krajevima, te joj je na primjer u rudarskom gradu Kutnoj Hori posvećena i katedrala. Također, redovno se pojavljuje u povorci svetih djevica koje prate Bogorodicu na prikazima. Pored nje, tu su Katarina, Margareta i Doroteja. U proširenoj koloni svetica prate ju i Magdalena, Apolonija, Agata, te druge.
