Glavni grad Nizozemske, zvan i Venecija sjeverne Europe, i prihvatljive cijene aviokarata iz Zagreba ponukali su nas da ovaj Uskrs provedemo tamo, na sjeveru.
Prije puta se uvijek dobro pripremimo, koliko god se to može, čitamo, proučavamo i odlučujemo kamo ćemo sve otići. Imali smo 4 dana na raspolaganju i odlučili smo ih maksimalno iskoristiti.
Prva asocijacija vezana uz Amsterdam je vjerojatno marihuana i legalna prostitucija, no, Amsterdam je puno više od toga. Prvi dojam od samog slijetanja u zračnu luku je pozitivan, svi su jako ljubazni i uljudni, smiješak na licu ovih ljudi nije nimalo umjetan, ubrzo shvatite da se i vi osmjehujete. Aerodrom je strašno velik, ali ne toliko udaljen od grada (kojih 15 minuta). Nama je trebala samo jedna stanica vlakom do našeg hotela, jer se nalazio izvan grada.
Cijeli grad je izuzetno dobro prometno povezan (tramvaj, metro, vlak) iako se svugdje može i pješice, a mogu se unajmiti i bicikli. Mi smo kupili trodnevnu kartu uz koju se može koristiti bilo koji javni prijevoz, i to neograničeno. Prije puta smo kupili HOLLAND PASS, koji nam je omogućio besplatan ulaz u 6 muzeja ili atrakcija, karticu za popuste te karticu koju smo mogli iskoristiti za jednodnevni besplatni javni prijevoz ili krstarenje kanalima.
Mi smo izabrali ovo zadnje – budući da je dan bio sunčan, iako poprilično vjetrovit, odlučili smo za Canal cruise. Nakon kratkog snalaženja, uspjeli smo pronaći pristanište te smo uživali u jednosatnom razgledavanju s broda. Plovili smo rijekom Amstel po kojoj je Amsterdam i dobio ime, a nitko ne bi rekao da je nekad bio malo ribarsko selo. Amstel ima 165 kanala i 1281 most, što je ipak manje nego Venecija, ali sasvim drugačije i posebnije. Na dijelovima je kanal jako plitak, a zanimljivo je da postoji oko 2500 brodova-kuća na kanalu, koje baš i nisu jeftine.
Druga destinacija toga dana je bio The Amsterdam Dungeone, atrakcija po uzoru na onu londonsku. Zabavna i interaktivna priča u kojoj sudjeluju posjetioci, nekolicina glumaca i različite scenografije. Zabavan za djecu, ali i za odrasle, predstave se održavaju na engleskom, njemačkom i naravno nizozemskom jeziku. Nažalost, fotografiranje i snimanje je zabranjeno, ali ukoliko planirate put u Amsterdam, svakako preporuka.
Navečer smo se uputili u Red-light district – da vidimo čega tamo ima. I zbilja ima svega… Hahaha… Iako svuda vlada poprilična gužva, ondje je navečer zbilja krcato. Mnoštvo raznih ljudi, različitih kultura… Neki dođu samo vidjeti, dok su oni drugi tu po drugom poslu… “Tete” iz izloga se ne smije fotografirati, makar je bilo i onih koji se nisu toga držali. Sve su “tete” izuzetno privlačne, drže do sebe, provokativno su odjevene da privuku mušterije… U biti, sve je to po meni pomalo i žalosno; kao komadi mesa u izlogu.
Sve je bilo ipak malo jasnije kad smo posjetili muzej prostitucije, naš posljednji dan boravka u Amsterdamu. Ima uistinu različitih priča kako je koja djevojka došla do toga da se bavi najstarijim zanatom na svijetu… Naravno, puno je više onih loših nego dobrih. Kod njih je to zbilja samo posao – posao za koji plaćaju porez, redovno moraju kontrolirati svoje zdravlje i higijenu, posao za koji plaćaju najam te male sobice i po 150 eura dnevno, dok je početna cijena od 50 eura za kojih 10-15 minuta “posjeta”, a na dan, tj. noć imaju od 13 do 25 mušterija. Crveno svijetlo je oznaka da je prostitutka žena, dok ljubičasto označava da se radi o transeksualnoj osobi.
Drugi dan, praćeni malo tmurnijim vremenom i još jačim vjetrom koji te doslovno nosi dok hodaš, uputili smo se u Rijksmuseum, nacionalni muzej. Muzej se nalazi na sadašnjoj lokaciji, trgu Museumpleinu, pored Van Goghovog muzeja i Gradskog muzeja (Stedelijk). Rijksmuseum je jedan od najbogatijih umjetničkih muzeja Europe i svijeta, neka od najpozntijih djela koja se kriju iza njegovih vrata su Rembrandtova slika “Noćna straža”, “Autoportret Vincenta Van Gogha”, “Pošten čovjek” Karela Apela… Muzej ima 80 dvorana na 30.000 kvadratnih metara. Najnoviji dio muzeja je Azijski paviljon, koji je okružen vodom, a posjetiteljima nudi raskošnu zbirku umjetnina iz Vijetnama, Tajlanda, Indije, Kine, Indonezije i Јapana na 670 kvadrata. Godišnje u prosjeku muzej posjeti oko dva milijuna posjetitelja.
Poslije muzeja, jedno vrijeme smo tražili Heineken zgradu, da idemo na Heineken experience. Na kraju kako to uobičajeno i biva, bila nam je jako blizu. I tu smo uspjeli jedino s Holland passom preskočiti ogroman red. Na početku se dobije gumena narukvica s dva bedža, koje kasnije mijenjate za pivo ili što želite. Sve počinje u podrumu gdje slušate priču kako je to sve u biti i počelo. Od čega se radi pivo (osim tajnog sastojka ofks), kako vrije, možete ga i miješati, mljeti ječam za pivo itd… Onda se prolazi kroz staju s konjićima, koji su zbilja prekrasni, slijede degustacije piva, poduke kako ga točiti, kako otpiti, kako reći “živjeli” na nizozemskom. Na kraju postoji mogućnost da napravite bocu piva sa svojim natpisom po želji, koju kasnije preuzmete u njihovom dućanu sa suvenirima. Možete se popeti u njihov bar na vrhu zgrade, odakle je uistinu lijep pogled na Amsterdam dok pijuckate pivicu.
Na kraju tog drugog dana obišli smo i Muzej dijamanata, koji se nalazi isto na Museumpleinu. Muzej je mali i ne pretjerano zanimljiv, obiđe se za pola sata. Zanimljiviji dio su replike poznatih dijamanata te krune i ogrlice poznatih vladara. Detaljno je opisan postupak vađenja, obrade i brušenja dijamanata, ali dosta izložaka nedostaje ili su u derutnom stanju.
Treći dan smo krenuli ujutro na Amsterdam arenu (Ajaxov stadion). Jednosatni obilazak stadiona od svlačionica, tribina do sobe za konferencije. Cijeli stadion može primiti oko 50000 ljudi, a osim za nogometne utakmice, koriste ga i za razne koncerte. To je prvi stadion u Europi, koji je imao krov, koji se može automatski zatvoriti, o čemu odlučuju obje momčadi koje igraju, nekoliko sati prije utakmice. Da bi se krov u potpunosti zatvorio, potrebno je oko 20 minuta. Sigurnosno je dobro zbrinut i dobro pokriven, a za bacanje pirotehničkih sredstva na teren kazna je 10 godina “izgnanstva” s bilo kojeg stadiona u Nizozemskoj.
Poslije stadiona se proljepšalo vrijeme pa smo otišli prošetati u Voldenpark, javni park u srcu Amsterdama koji se prostire na 47 hektara. Iako je bio tek početak proljeća, park je dosta posjećen – od brojnih turista, ali i domaćina koji sjede na travi, džogiraju ili provode vrijeme u šetnjama. Park se još nije zazelenio, ali je već procvalo ponešto cvijeća, a i patkice su se “rekreirale” u jezercu. Idealan je za malo odmora na suncu! Kasnije navečer smo se ponovno vratili u crvenu četvrt i otišli u Muzej prostitucije, prvi takav otvoren na svijetu.
I tako smo završili naš boravak u ovome nadasve zanimljivom gradu. Moram priznati da nas je Amsterdam jako iznenadio, ispao je više od očekivanoga! Toliko toga za vidjeti i uživati – jednostavno, grad koji vam ne može dosaditi! Nadam se da ćemo se jednom vratiti i pogledati sve što sada nismo uspjeli…
Ako imate priliku, svakako posjetite Amsterdam – nećete požaliti!
