Sigurno ste bar jednom u životu čuli riječ Zanzibar, makar u šali i pri tome možda niste imali pojma što ova riječ uopće znači. Zanzibar je uistinu stvarno mjesto, otočje smješteno uz zapadnu obalu Tanzanije, koje zapljuskuje topli, zeleni Indijski ocean. Još uvijek dovoljno bujan, divlji, neistražen, nekomercijaliziran, idealan za odmor, avanturu, za punjenje baterija, za istraživanje i pomicanje vlastitih granica.
Zanzibar u prijevodu znači “zemlja crnaca”, sastoji se od dva veća otoka – Unguje i Pembe i pedesetak manjih. Unguja je najveći i na njemu živi većina stanovništva. Ovdje se kao i u ostatku Tanzanije te u većem dijelu istočne Afrike, govori svahili, ali gotovo svi znaju engleski tako da vam komunikacija sigurno neće biti problem. Svahili zvuči pomalo smiješno i zabavno pa vam svakodnevni izrazi brzo ulaze u uho. “Bok” se kaže “jambo”, “hvala” je “asante”, a “hvala puno” je “asante sana”. Dobrodošlicu će vam poželjeti s “karibu”, a ono što ćete najčešće čuti, a sigurno za ovaj izraz znate je “hakuna matata”, što znači “život bez pravila, odgovornosti, briga”. Još jedan izraz bez kojeg nećete moći je i “pole pole”, što znači “samo polako, opušteno”. Za sve imaju vremena i nema mjesta žurbi i nervozi. Čekajući hranu ili piće u restoranu ubrzo ćete shvatiti puno značenje izraza “pole pole”.
Zahvaljujući tropskoj klimi veći dio godine idealan je za posjet ovom afričkom biseru. Ukoliko poput mene na Zanzibar ne dolazite s afričkog kopna, nikakva cjepiva nisu obavezna. Žuta groznica i malarija koje su tipične za ostatak kontinenta, na ovom otoku nisu već godinama zabilježene. Kao i na svaku pomalo egzotičnu destinaciju i ovdje obavezno ponesite lijekove koje biste i inače koristili i ono najvažnije – kremu za sunčanje što većeg zaštitnog faktora. U predjelima ovako blizu ekvatora Sunce doslovno prži u svako doba dana. Što se tiče komaraca, tijekom listopada kada sam ja tamo boravila gotovo ih nije ni bilo tako da ste i s običnim sprejem protiv komaraca sasvim dovoljno zaštićeni.
Naš komadić raja u kojem smo bili smješteni bio je hotel Uhuru u mjestu Jambiani na istoku otoka. Uhuru na lokalnom jeziku znači sloboda i upravo je to za mene bio. Maleni, jednostavno i prilično autentično opremljeni bungalovi sa slamnatim krovovima iz kojih doslovno ulazite u ocean. Savršeno bijeli pijesak pod nogama, palme nad glavom, zvuk oceana kada ideš spavati i kada se budiš. Ovaj je dio otoka opušteniji, na njemu nema luksuznih resorta te nije toliko izgrađen poput sjevera i idealan je ako želite osjetiti onu pravu stranu tropskog raja. Tu je razlika između plime i oseke dosta velika te u nekim dijelovima dana do vode morate dosta pješačiti, ali i tada vam sigurno neće biti dosadno. S druge strane, zbog koraljnih grebena koji štite plažu od valova, upravo ovdje voda je savršena za kupanje.
Na Zanzibaru vam sigurno neće nedostajati sadržaja. Jedan dan možete plivati s delfinima na otvorenom moru, drugi dan posjetiti farmu začina, treći dan družiti se s Colobus majmunima i šetati mangrove šumom, ljenčariti i uživati na nekoj od pješčanih plaža. Svaki dan u ovom komadiću raja i meni je bio drugačiji, ali ispunjen do posljednje sekunde.
Meni najdraži izlet definitivno je bio Blue Safari – izlet na tri prekrasna otočića, do kojih smo plovili tradicionalnim jedrenjakom, karakterističnim za Zanzibar, koji se zove dhow. Prekrasna prirodna laguna, kupanje na pješčanom sprudu usred oceana koji unatoč velikim plimama nikada ne nestaje, snorkeling uz koraljni greben s tropskim ribicama koje smo hranili bananama, penjanje na ogromno Baobab drvo staro gotovo tisuću godina, uživanje u svježem tropskom voću. Ananas koji sam probala ovdje je nešto nevjerojatno. Tako sočno, slatko, ukusno. Hedonizam na najjače uz vrhunski ručak – rižu u umaku od kokosa, svježi odrezak tune, škampe, rakove, hobotnicu, lignje, jastoge.
Stone Town, glavni i najveći grad Zanzibara, pod zaštitom je UNESCO-a i poznat je po svojim vratima iz različitih kolonijalnih razdoblja, kojih ima oko 250 i svaka su posebna i jedinstvena. Ovdje je rođen i Freddie Mercury, poznati pjevač grupe Queen. Grad ne odiše čistoćom, ali je izuzetno živ na svojim trgovima, tržnicama začina, svježe i pripremljene hrane – popularan je noćni market na kojem možete probati sve specijalitete zanzibarske kuhinje.
U blizini Stone Towna nalazi se Prison Island, otok rezervat gdje su smještene divovske Aldabra kornjače od kojih neke stare i do 150 godina. Prison Island je u prošlosti služio za smještaj robova, kao zatvor te na kraju karantena za oboljele od žute groznice. Na ovaj otok kreće se s pristaništa na jednoj od najživopisnijih gradskih plaža. Ljudi koji nešto pokušavaju nešto prodati, djeca koja se kupaju, vrište, smiju se, igraju nogomet, žene koje šetaju ili igraju se s malom djecom veličanstven su prizor na ovom mjestu.
S obzirom na to da je Zanzibar poznat kao otok začina, posjet farmi začina odličan je način kako biste vidjeli kako izgleda drvo ananasa, cimeta, vanilije, papra, kurkume, muškatnog oraščića, đumbira, kako miriši njihov svježi plod ili list te kako biste probali svježe ubrano voće i začine.
Jedini nacionalni park na Zanzibaru, Jozani šuma, dom je rijetke vrste crvenih Colobus majmuna, koji se mogu vidjeti još samo na Zanzibaru. U blizini se nalazi fascinatna šuma mangrove drveća. Ono je veoma otporno na morsku sol i vodu, snažnog je korijenja i tipično za područja s izraženim plimama i osekama. Korijenje mangrove drveća mikroklima je za velik broj biljnih i životinjskih vrsta te važno mjesto za mriještenje riba i rakova.
Kako je naš smještaj bio daleko od klasičnog resorta, svakodnevno smo imali kontakt s lokalnim stanovništvom. I to je ono što me se najviše dojmilo. To je pravi Zanzibar. Ono pozitivno, gledajući ih kako se igraju, kako pripremaju ribarske mreže i čamce, skupljaju alge i školjke ili jednostavno promatrajući ocean u daljini, neopisivo je iskustvo. Isto tako i ono potresno. Pogled na siromaštvo u kojem se rađaju, odrastaju, žive i umiru. Posebno emotivno iskustvo bilo mi je tijekom posjeta školi. Toliko sreće, dječjeg smijeha, veselja, pjesme, dočekalo nas je na samom dolasku. Koliko god školskog pribora, slatkiša, igračaka smo donijeli, bila je samo kap u moru, jer oni doslovno nemaju ništa. A s druge strane sve materijalno što mi u razvijenim zemljama imamo, ne kupuje nam niti sreću niti smijeh niti veselje kojeg oni imaju.
Trebalo mi je dosta vremena kako bih njihovu životnu filozofiju “Hakuna Matata” pokušala razumjeti. Ali to jednostavno morate prihvatiti. To je njihov način života već tisućama godina. I oni su savršeno sretni upravo tako kako žive. Bosi, prljavi, polugoli, snalažljivi, sposobni u prirodi naći hranu koja im je na dohvat ruke, uhvatiti u oceanu svježu ribu.
Bijeli pijesak, tirkizne boje, šum oceana, sol na koži, tropski pljusak, svakodnevni život otočana, razigrana djeca, svaki osmijeh, topla riječ, pjesma, okus svježeg manga i ananasa, sve je to Zanzibar. A Zanzibar ima posebno mjesto u mom srcu.
Hakuna matata, do idućeg puta!
