Izmjenom Studije izvodljivosti tehnologija zbrinjavanja otpada budućeg Regionalnog centra za gospodarenje otpadom sjeverozapadne Hrvatske Piškornica usklađen je s europskim direktivama.
Umjesto planiranog bioreaktora, zapravo odlaganja otpada na otvorenoj plohi uz prisustvo kisika uz koje je potrebno i otplinjavanje, projektirano je kvalitetnije rješenje koje preferira Europa. Izvijestio je to javnost, govoreći pred članovima skupštine Koprivničko-križevačke županije, direktor Piškornice Mladen Ružman pojasnivši novu tehnologiju:
– Riječ je o kompostiranju i stabilizaciji otpada u zatvorenim boksovima, u jednom dijelu bez prisustva kisika. To znači bez onoga što se dešava na Marišćini i Kaštjunu, bez smrada i štetnog utjecaja, negativnog utjecaja na kvalitetu zraka i život ljudi koji žive u blizini ili nešto dalje od takvog velikog centra.
Piškornica je, kaže direktor Ružman, za sad napravila svoje i preostaje jedino čekati.
– Na nama je da sačekamo, a to više nije u našoj nadležnosti, pozitivno rješenje na elaborat zaštite okoliša u kojemu je obrađena nova tehnologija. Pojašnjeno je zašto je ta tehnologija manje štetna na okoliš i zdravlje ljudi, pa i na podzemne vode. A u hidrogeološkoj studiji smo potvrdili da, nakon što je odlagalište Piškornica sanirano, nema štetnog utjecaja na podzemne vode. Kako god se to nekome sviđalo ili ne, to nisam pisao ja na svoju ruku već stručnjaci s imenom i titulom – to smo ponovo potvrdili u nekim našim istraživanjima i propitkivanjima terena bušotinama na i oko Piškornice, no to će biti tema neke druge sjednice.
Prema Ružmanovim riječima, Studija izvodljivosti RCGO-a je spremna. Čeka se pozitivno rješenje Ministarstva zaštite okoliša. U međuvremenu je, kaže, odgovoreno na sve prigovore i ovih bi dana trebalo stići pozitivno rješenje. Potom će i to poglavlje u kojemu je obrađena zaštita okoliša biti poslano Jaspers konzultantima. To bi značilo da bi do kraja godine trebao uslijediti poziv na aplikaciju za sredstva Europske unije. Vrijednost projekta je 58,82 milijuna eura. Europa će od tog novca financirati 41,75 milijuna eura. Ostalo će biti financirano iz nacionalne komponente, konkretno Fonda za zaštitu okoliša dok će jednim dijelom izgradnju RCGO-a financirati i sami osnivači.
– U odnosu na studiju koju smo mijenjali RCGO je više nego dvostruko smanjio kapacitet centra – s 230.000 tona na 99.000 tona. 70.000 tona od toga se odnosi na miješani komunalni otpad. Ranije predviđeno ispuštanje pročišćenih otpadnih voda u potok Gliboki smo zamijenili ispuštanjem u sustav javne odvodnje Grada Koprivnice. Sporazumno smo to dogovorili s Gradom i operaterom koji upravlja pročistačem. Nakon pročišćavanja tehnoloških voda na Piškornici, ta voda još jednom ide na pročišćavanje. Više od toga nismo mogli učiniti i Hrvatske vode su se zahvalile jer smo izbjegli ispuštanje vode u potok Gliboki. Premda nas to ne opravdava kod onih koji stvari gledaju drugačije, i mi smo htjeli učiniti maksimum da bilo što da se dogodi u Glibokom – ako Piškornica postoji, bilo kakav spoj na potok, onda je ona sigurno kriva! Jer ne postoji ništa oko nas, ni poljoprivreda, ni uzvodni ni nizvodni utjecaj. Mislimo da smo ovako učinili ili barem u neku mjeru smanjili takvu vrstu prigovora.
I moram ponoviti da RCGO Piškornica nije Marišćina, na kojoj se otpad odlaže na otvorene plohe na kojima se u kratkom vremenu, u jeku turističke sezone, ne može obraditi veća količina otpada. Ovdje je to riješeno kompostiranjem zatvorenog tipa, pročišćavanjem – važno je reći na biofilterima. Zrak koji prolazi kroz otpad u fazi kad dolazi do njegova truljenja, ide na biofilter i tek potom se ispušta u okoliš – pojasnio je direktor Ružman konkretne izmjene.
Zadovoljstvo promjenom tehnologije obrade otpada u budućem RCGO-u izrazio je laburist Siniša Kavgić. No, ipak je našao i razloga za nezadovoljstvo:
– Zašto Studiju izvodljivosti niste dali na uvid javnosti? Makar 15 dana, tek toliko da zainteresirana javnost, stručna javnost također da svoje mišljenje. Ovo su povijesne odluke koje se donose u Podravini. Stoga nitko ne želi da za par godina ovdje imamo prosvjede, blokade kamiona i slično. Mislim da ljudima treba reći što će se događati s tim kompostom i ostatkom otpada. Niste rekli niti treba li vaša tehnologija spalionicu i ako treba, gdje se će graditi.
Direktor Piškornice Mladen Ružman uzvratio je da će Studija izvodljivosti biti dana na uvid javnosti. No, Piškornica danas nije njen vlasnik pa to ne može ni učiniti. Studijsko-projektnu dokumentaciju financira Fond za zaštitu okoliša. Onog trenutka kad, pojašnjava Ružman, Fond zajedno s Jaspersima kaže da je studija prihvaćena i preda ju Piškornici, tada će ju Piškornica objaviti na svojoj web stranici i pozvati zainteresiranu javnost na otvorenu raspravu. To je propisana procedura koju trebamo poštivati, poručuje Ružman.
A na upit o mogućoj spalionici Ružman je ponovio ono što smo mnogo puta dosad čuli, čak i od njegova prethodnika – da spalionica na Piškornici nikad nije bila planirana.
– Spalionica u ovom projektu nikada nije bila planirana, isto kao što nije bila planirana niti je planirana izgradnja energane. U našem slučaju to bi bila energana. Obično se namjerno koristi termin spalionica kako bi se dodatno zagadila ova teška situacija u kojoj smo svi mi. Jer svatko od nas proizvede 386 kg otpada kojega netko mora obraditi i pospremiti. To je briga svih nas zajedno, ovisno o tome na kojoj se poziciji tko nalazi. Hoće li Republika Hrvatska imati snage, volje, novca i energije izgraditi energanu na svom teritoriju? U tom slučaju više ne bismo vozili otpad u Bosnu, Beč, Njemačku i ne znam gdje sve ne i plaćati 80, 120 eura po toni plus transportne troškove. Jer, mi u Hrvatskoj nemamo rješenje, jer od njega bježimo i ne želimo ga. Nigdje ga ne želimo iako nam treba. No, to nije pitanje za nas već za ministarstvo i neka druga tijela.
Dvojbu kad su u pitanju količine otpada i isplativost RCGO-a tijekom rasprave je izrazio Dejan Kutičić iz Živog zida:
– Znamo da Europa i mi težimo smanjenju količine otpada i sve većoj zastupljenosti recikliranja. Prema EU direktivama dužni smo reciklirati znatne količine otpada, pa bi otpada bilo daleko manje od kapaciteta kojim raspolaže Piškornica. Znamo da se tamo nagomilala ogromna količina otpada, tvrdite da to više nije slučaj i da na odlagalište dolazi znatno manje otpada. S tom količinom otpada Piškornica je poslovnu godinu završila s minusom od 158.000 kuna. Ako je s tom manjom količinom otpada negativno poslovala, kako će se poslovno održavati ako još smanjimo količine otpada? Naprosto neće biti otpada s kojim bi poslovala – izračunao je živozidaš Kutičić. Nom njegovi izračuni nisu točni jer – kako je istaknuo direktor Piškornice Mladen Ružman, otpada ima dovoljno, no nema dovoljno razumijevanja.
– Tu jako brkate! Otpada ima dovoljno. Kad govorimo o količinama otpada morate znati da postoji razlika između svježeg živog otpada koji se dovozi na odlagalište Piškornica i kapaciteta RCGO-a.
Jako velike količine iz 2016. i 2017. godine, riječ je o 98.000 pa 70.000 tona, je otpad dovezen na odlagalište Piškornica, kojim upravlja tvrtka Piškornica Sanacijsko odlagalište. Mi smo donijeli odluku da te količine smanjimo prvo za duplo, a do otvaranja centra na 35.000 tona godišnje. To od naših partnera traži dodatni angažman u sortiranju otpada jer im je najjednostavnije bilo sav otpad dovesti na Piškornicu i ovdje ga ostaviti. Sad će morati graditi sortirnice, kompostane… Mi smo pak projektirali količine na činjenici i uvjerenju da će jedinice lokalne samouprave do 2022. godine odvojeno prikupiti 60% otpada. Ne bude li tako, bit će u problemu. Oni, ne mi – poručio je Ružman.
Spomenimo i da su osnivači Piškornice – dakle Koprivničko-križevačka, Međimurska, Varaždinska i Krapinsko-zagorska županija te Općina Koprivnički Ivanec, pristali podmiriti razliku u prihodima nakon što je odlučeno da se na odlagalište Piškornica doveze manja količina miješanog komunalnog otpada.
A nakon izgradnje RCGO-a, općine i gradovi dovozit će na obradu miješani komunalni otpad koji će im ostati nakon odvajanja. Taj će otpad, pojasnio je Ružman, biti obrađen u zatvorenom sustavu kompostiranja i sušenja, pri čemu će neugodne mirise i njihov štetni utjecaj na okoliš smanjiti biofilteri. Inertni otpad, koji će ostati nakon obrade, bit će odložen, a u Hrvatskoj – kaže, još uvijek nije nađen odgovor na pitanje kako korisni dio otpada pretvoriti u energiju.
– To radi čitav svijet i dio je sustava gospodarenja otpadom. Mi energanu ili spalionicu ovdje nećemo imati jer to nije planirano, a preko noći se ne možemo sjetiti da to želimo jer to nema tko platiti – zaključio je Ružman.
