Koprivnički DJ i producent Kraundler nedavno je nastupio na jednom od najvećih regionalnih festivala – Sea Danceu na poznatoj plaži Buljarica u Budvi.
Uz najveća svjetska imena kao što su David Guetta, Richie Hawtin, Sven Vath i Helena Hauff te najpoznatija regionalna imena: Marko Nastić, Tijana T i Pero Fullhouse s ponosom smo čitali ime našeg talentiranog umjetnika. Njegovo ime je Deni Udorović, a povodom njegovog nastupa u Crnoj Gori porazgovarali smo s njim o njegovim počecima, ali i samom nastupu na Sea Dance festivalu.
Počeo si se baviti DJingom u ranoj dobi. Jesi li razmišljao o tome da se nakon srednje škole baviš samo glazbom? Što te navelo da upišeš fakultet i zašto baš taj?
Tijekom srednje škole počeo sam nastupati na raznim partijima i organizirati svoje evente, među kojima je bio i prvi party pod mojim Underground Fusion projektom. Dosta mi je dobro krenulo, što me u neku ruku kao mladu osobu koja tek ulazi u život odraslih zavaralo. Očekivao sam da će se taj uspon samo nastaviti. Zadao sam si cilj koji želim postići u životu; baviti se DJingom i elektroničkom glazbom. Iz toga razloga nisam htio nastaviti svoje školovanje. Budući da tada još nije postojao neki fakultet u Hrvatskoj koji bi nudio i naobrazbu u glazbenoj produkciji, smatrao sam da je bolje da slijedim svoje snove. Međutim, to je bilo oko 2008./2009. godine kada nas je zahvatila recesija i partyja je bilo manje nego što sam očekivao, a time je bila i manja zarada. Unatoč tome nastavio sam se truditi oko svojeg sna i scene na sjeveru Hrvatske. Kasnije se otvorilo Sveučilište Sjever u Koprivnici i smjer Medijski dizajn, koji je sadržavao i kolegij “Oblikovanje zvuka” te sam odlučio nastaviti svoje školovanje. Sve naučeno nastojao sam primijeniti u ostvarenju svojih snova. S vremenom sam napredovao u produkciji glazbe, pa i samom dizajnu i marketingu što je ključno za uspjeh u ova moderna vremena. Zatim sam odlučio upisati i diplomski studij koji ovih dana privodim kraju radeći na diplomskom radu iz kolegija “Audio produkcija”. Tamo sam i demonstrator na kolegiju “Oblikovanje zvuka” što mi je velika čast. Naučeno uvijek volim podijeliti s novim naraštajima, jer znam kako je meni bilo teško doći do potrebnih informacija i znanja. Drago mi je da sam uspio naći neki balans između klasične naobrazbe kao što je fakultet i onoga što ja osobno želim postići u životu.
Imali smo priliku vidjeti tvoj mali glazbeni hram. Čini se da posvećuješ puno vremena sve modernijoj tehnologiji i opremi. Koliko ti je bitna kvaliteta zvuka i gdje nalaziš inspiraciju?
Da, jako sam sretan i ponosan na svoj studijski i DJ setup koji sam postepeno gradio godinama. Sav zarađen honorar na nastupima ulagao sam dalje u vlastitu naobrazbu, pa i opremu koja mi je potrebna za kvalitetan rad i besprijekoran zvuk. Postepeno sam istraživao različitu opremu, testirao te pisao recenzije o istoj. Kada sam uspio pronaći svoj still, odlučio sam reducirati opremu i ulagati samo u ono što stvarno koristim. Nastojim imati najkvalitetniju moguću opremu za zvuk maksimalne kvalitete. Žao mi je kada potrošim poveću svotu novca na određeni uređaj i onda shvatim da se baš ne uklapa u moj tijek rada i da mi ne doprinosi napretku onoliko koliko sam mislio da hoće. Svako malo izlazi nova oprema i tehnologija za puštanje ili produkciju glazbe. Vrlo lako to primami čovjeka i želi imati još više. Shvatio sam da mi glavni fokus mora biti upravo na glazbi, a ne na posredniku za kreiranje glazbe, koji je u ovom slučaju tehnologija.
Kada bi morao birati između produkcije glazbe i DJinga, što bi odabrao?
Naravno, kao i većina u ovome poslu prvo sam se pronašao u DJingu, a tek kasnije u produkciji. Danas shvaćam da DJing može davati lažan osjećaj napretka zbog povezanosti s publikom, zabavljajući ih te upijajući njihovu pozitivnu energiju. Sve se to odvije u roku par sati i osjećam se ispunjeno u svakom pogledu, nakon čega dobijem i honorar. S druge strane produkcija glazbe je puno sporija. Ponekad mi za određenu traku treba par tjedna i tu naravno nema nikakve publike od koje mogu upijati pozitivnu energiju. Doslovno sam prepušten sam sebi, svojem stvaralaštvu i nošenjem s nizom emocija koje se događaju u samom procesu produkcije. Drugačije je to, ali mogu reći da mi je potrebno jedno i drugo. DJing sam usavršio do određene razine koju sam dugo htio postići i besprijekorno mixati. Produkcija glazbe mi konstantno stvara nove izazove i to me motivira da budem još bolji producent. Nema mi većeg gušta kada na nekom partyju pustim traku koju sam dan prije završio i vidim nasmijana i vesela lica publike kako plešu na moju traku koju po prvi puta u životu čuju.
Imaš svoj prepoznatljiv zvuk. Dinamičan i melodičan techno uz tamne elemente, paziš da svaki tvoj set ima osvajački uvod, plesni i zanimljivi vrhunac te intimni završetak. Izlaziš li ponekad iz svoje komfor zone?
Cilj mi je kod svakog seta da ima priču, pa tako i emotivan te nabrijavajući uvod. Nikada ne počinjem naglo, već postepenim uvodom da se napravi kontrast između DJa koji je nastupao prije mene i naglasim početak svojeg seta. Naravno ostavim i koju sekundu prostora da se publika pozdraviti s prethodnim DJom. Isto tako, kod završetka seta nastojim napraviti emotivan kraj i ispoštovati DJ-a nakon mene. Završim set trakom na koju se on ili ona može nadovezati. Središnji dio seta je naravno najintenzivniji i meni osobno najzanimljiviji. Kada se već povežem s publikom svi postanemo jedno i uživamo u trenutku. Dosta vremena provodim oko pripreme i sortiranja glazbe koju planiram puštati, tako da se što lakše i brže mogu povezati s publikom i odabrati prikladnu traku energiji koja je prisutna. Imam svoj still, ali ponekad si dopuštam neke izlaze iz svoje komfor zone. Ponekad riskiram s nekim trakama koje nisam planirao pustiti i testiram kako će publika reagirati te prema tome donosim buduće odluke. Dopuštam svojoj intuiciji da navodi odluke i to vrlo često ispadne bolje nego što sam planirao. Treba ponekad izaći iz svoje komfor zone, ali opet ostati dosljedan onom što istinski jesi i nikada ne pokušavati biti kao netko drugi.
Nedavno si nastupio na Sea Dance Festivalu u Crnoj Gori, jednom od najvećih regionalnih festivala. Koji su tvoji doživljaji?
Posljednjih nekoliko godina imao sam veliku želju nastupiti na Sea Dance Festivalu. Posjetio sam ga kao gost 2016. godine te bio oduševljen i ispunjen pozitivnom energijom što mi je dalo još veću želju za nastupom. Bio sam presretan kada sam saznao da nastupam na ovogodišnjem izdanju. Po prvi puta sam mogao vidjeti kako to izgleda s druge strane, strane izvođača. Moram priznati da sam stvarno oduševljen. Imao sam velika očekivanja koja su bila nadmašena, što se jako rijetko događa. Sama Exit organizacija ne samo da je iznimno profesionalna, već paze na svaki detalj kako bi publika bila zadovoljna, a izvođači ispoštovani. To jedna velika obitelj koja sve složno radi. Baš sam se ugodno osjećao i s velikim guštom sam nastupio na No Sleep pozornici, na predivnoj plaži Buljarica pored Budve. Brojni posjetitelji su već bili na plaži i uživali u predivnim večernjim prizorima. Nestrpljivo su čekali otvorenje pozornice. Kada sam započeo nastup, mnogi su potrčali prema pozornici i već u roku 15-tak minuta ispred pozornice je bilo nekoliko stotina ljudi. Uz ljetni povjetarac na savršenoj lokaciji i pozitivnu energiju brojnih posjetitelja, uživao sam svake sekunde. Bio je to nastup koji ću pamtiti dok sam živ i siguran sam da će mi pomoći u nastavku karijere.
