Piše Blanka Bunić za FRANzine.
Ove je godine titula najprofesora iz nastavničkih redova Gimnazije ‘Fran Galović’ Koprivnica pripala Zoranu Pintariću. U prijedlogu za dodjelu priznanja istaknuto je: predano i usredotočeno odrađuje svaki svoj sat u razredu, blagonaklon je i obziran prema učenicima, širi im vidike i priprema ih za život potičući kritičko mišljenje i toleranciju. Pored toga prema kolegama se odnosi prijateljski, s uvažavanjem i korektno, a kao intelektualac i građanin promiče humanističke vrijednosti i širi toliko nam potrebnu pozitivu.
Tome valja dodati i odlične rezultate na natjecanjima te silan angažman izvan učionice: u okviru međunarodnog projekta SEMEP (zaštita mediteranskih zemalja), u HPD-u “Bilo” i vođenje grupe “Mladi planinari”, sudjelovanje u projektu MICC WeB Europske unije, poučavanje o holokaustu u suradnji s AZOO-om, projekti Dvostruki teret i Vlak sjećanja…
Kako ste se odlučili za studij geografije?
Privukle su me različite teme, putovanja, također sam bio malo znatiželjan. Svi su nesigurni pri biranju studija, a mene je sveopća geografija zanimala kao predmet jer su ipak zanimanje i ljubav prema određenoj temi bitni za odabir u kojem smjeru se kreće nakon srednje škole.
Koliko dugo radite u školi?
Trinaest godina, u Gimnaziji “Fran Galović” već osam godina, a ostalo u osnovnoj školi.
Što vam je draže, povijest ili geografija?
To mi je jako teško reći, oba predmeta imaju jako zanimljive teme i podjednako me privlače.
Koji vam je najdraži dio gradiva geografije?
U svakom razredu nekoliko je tema meni osobno drago, ali ipak mi je najdraže kada je učenicima zanimljivo, a njima je uglavnom zanimljiva regionalna geografija i proučavanje različitih država.
Postoji li profesor kojeg biste pozvali i zahvalili mu?
Teško je izdvojiti jednog profesora jer svaki na svoj način ima utjecaj, ali što se tiče moje struke, bila bi to profesorica Vajdić, koja dan-danas predaje na Osnovnoj školi “Đuro Ester”. Od svih kolega mislim da nju treba izdvojiti jer me upoznala s geografijom, a kasnije mi je i bila mentor kao nastavniku te postavila visoke kriterije u poučavanju tog predmeta.
Ove ste godine putovali u Auschwitz, bili ste u Bosni i Hercegovini, angažirate se na temama kojima se testira naša ljudskost. Kakva ste iskustva donijeli s tih putovanja i susreta?
Na kraju uvijek prevlada osjećaj da se isplati ulagati u mlade ljude, da su oni najveći potencijal koji naše devastirano društvo ima. Kada vidite da su spremni razgovarati i surađivati sa sasvim nepoznatim osobama i prepoznaju one pozitivne smjernice, koliko god neka tema bila teška i/ili kontroverzna, tada mi je baš drago da se bavim radom s mladim ljudima. Nakon što odradite neku radionicu o zaštiti ljudskih prava, o temi stradanja u ratu ili obiđete Memorijalni kompleks Auschwitza, mislim da ipak postajemo barem malo bolji ljudi!
Koju biste geografsko-znanstvenu temu izdvojili kao najaktualniju? Mislite li da se dovoljno govori o geoinženjeringu?
U učionici često razgovaramo o energetici (nafta i dalje pokreće svijet) kao izvoru problema na globalnoj razini. Učenici dosta prate najnaprednije ideje (IT sektor im je vrlo drag) u svijetu pa diskutiramo je li moguće primijeniti ih u našoj sredini i sl. Ekologija je nažalost, kao i većina tema o kojima se u svijetu razmišlja dugoročno, u našem društvu na margini… Nadam se da će u našoj školi biti uskoro neka izvannastavna aktivnost koja će se kompleksnije baviti ekološkim temama i sl. Moram reći da je unatoč velikom trudu teta u vrtićima, učiteljica i nastavnika u osnovnoj i srednjoj školi ekološka svijest kod naših učenika nedovoljno razvijena. Ne postoji sustavna edukacija o ekološkim temama.
Da niste profesor, koju biste struku odabrali?
Vjerojatno bih bio turistički vodič jer je to dosta povezano s povijesti i geografijom.
Da imate priliku otputovati kamo god želite, kamo biste krenuli?
Vratio bih se u Barcelonu. Njihov stil i tempo života dinamičniji su od našega, arhitektura je jako zanimljiva jer se koriste prirodnom svjetlošću i okruženjem. Također i zbog spoja kultura.
Što čitate u slobodno vrijeme?
Dosta čitam publicistiku, putopise i knjige vezane za geopolitičke teme. Donedavno sam istraživao Hemingwaya, a ovo ljeto odredio sam za povratak Krleži (ispričavam se svojim profesoricama hrvatskog jezika Nini Tadić i Sonji Delimar za lektiru u srednjoj školi, nije baš bilo vremena, ah taj nogomet :)).
A koji Vam je filmski žanr omiljen?
Što se tiče filmova, nema pravila, gledam sve, od omiljenih trilera do najjednostavnijih komedija. Volim pogledati i pravi starinski western, tzv. kaubojadu. Doduše, sve ovo više ne vrijedi, jer pravo prvenstva u jedino slobodno vrijeme za filmove ima sin Petar pa uglavnom zadnje četiri godine gledam Baby TV!
Kako usklađujete sve obveze u školi i oko škole s obiteljskim životom?
Što se tiče privatnog rasporeda i nastavničkog posla, moram priznati da kod mene sve skupa izgleda dosta kaotično, pogotovo što svaki dio godine možemo iskoristiti za neku sportsku aktivnost pa sam praktički stalno u pokretu. Ponosan sam član tri nogometne ekipe (!!!), volim i skijati, planinariti, voziti bicikl, igrati tenis pa nikad nije dosadno. Najdraže mi je ipak otići na izlet s obitelji, a da sve funkcionira, zaslužna je supruga Melita koja vodi brigu o svim važnim životnim stvarima.
Razgovor vodila Blanka Bunić, 2.e
