Učitelji i učenici koprivničke Osnovne škole „Đuro Ester“ od 17. do 19. lipnja sudjelovali su na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku.
Učitelji Mihael Kivač, Saša Špoljarić i Martina Trešćec Godek pozvani su da na festivalu održe radionicu. U sklopu školskog preventivnog programa C-projekt u Šibenik je išlo i troje učenika iz 5.c razreda – Hana Pelsek, Luka Puškaš i Lucija Turk te troje učenika iz 6.c razreda – Dora Bicak, Fran Horvat i Petar Šarec.
Svi zajedno su radili, pomagali, učili i upoznavali umjetnost i kulturu cijeloga svijeta.
– Stekli smo brojena prijateljstva i bili prepoznatljivi kao ekipa iz Koprivnice. Učenici su pomagali gdje god su stigli (konobarima u restoranu, čuvali dijete ravnatelja HNK Šibenik…) i svi su o njima pozitivno pričali – poručili su iz OŠ Đuro Ester.
U nastavku prenosimo tekst koji su napisale učenice Dora Bicak, Hana Pelesk i Lucija Turk:
“Igramo se kazališta, radionica 1.
Kaže se da je svaki početak težak. Nama je bilo teško i prije početka radionice. Muku nam je zadalo traženje mjesta održavanja radionice. Lokacija je kod Crkve nove. A u centru Šibenika nema ni jedna nova crkva. Šibenčani su nam pomogli i na vrijeme smo došli na radionicu. Lokacija je prekrasna, romantična – ispod ružičastog oleandra. Pridružile su nam se četiri polaznice iz Šibenika. Bile su to Mihaela, Ema, Paola i Anamarija. Sve će na jesen ići u 7. razred. Tijekom radionice smo glumili, pjevali, plesali i rješavali zadatke na Loomenu. Uz ugodnu glazbu, učili smo o kazališnim pojmovima, izabrali što bismo mi htjeli biti da radimo u kazalištu i svoj izbor pokazali pantomimom. Osmislili smo improviziranu scenu čijima likovima smo odredili osobine prema izboru njihove obuće. Nama je bilo vrlo zabavno i pomalo izazovno jer smo radili nešto što do sada nismo. I naše prijateljice su bile jako sretne i rekle da jedva čekaju sutra. I mi isto jedva čekamo.
Radionica 2.
Jutro je počelo zajedničkim doručkom, ne na travi, nego na ručnicima ispod oleandra. Krenuli smo s plesnom tjelovježbom, vježbama za glas i izgovor, zabavnim kvizom o kazališnim pojmovima, lančanim improvizacijama. Zabavno je bilo osmišljavati reklamu za našu grupu i improvizaciju. Crtali smo plakat za našu grupu, pjevali smo karaoke.
Radionica 3.
Sve što je lijepo, kratko traje. Prekratko! Tek smo se svi opustili, upoznali, počeli se zabavljati, a već je kraj. Radili smo zanimljive vježbe upoznavanja i koncentracije. Posebno nam se svidjela improvizacija na nerazumljivom jeziku. A onda, usred radionice – iznenađenje. Odjednom su došli novinari Hrvatskog radija 1 i polaznici festivalske radionice „Zujalica“. Intervjuirali su nas, snimali, fotografirali. Osjećali smo se poput pravih zvijezda. Na kraju radionice smo zaključili da nam je bilo jako zabavno i poučno, odigrali smo tombolu i svatko je osvojio neki poklon. Iako je bio kraj naše radionice, bio nam je težak rastanak pa smo se sa svojim prijateljima iz Šibenika družili i ostatak dana. Vodili su nas u razgledanje grada i pridružili nam se u večernjim aktivnostima. Posljednju šibensku večer pamtit ćemo po jednom lijepom druženju s obitelji ravnatelja Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku. Mi smo čuvale njihovog jednogodišnjeg sina i za to bile nagrađene premium sladoledom.
Naš prvi susret s Međunarodnim dječjim festivalom ostavio je dubok trag u našim srcima. Razvila su se nova prijateljstva, razmijenila iskustva i dogovorile suradnje. Živjeti kulturu i umjetnost, barem na kratko, jako nam se svidjelo i rado bismo ponovno išli i druge godine.”
Dora Bicak, Hana Pelesk i Lucija Turk
