Velika subota kršćanski je blagdan koji se slavi dan prije Uskrsa. Njome završava Sveto trodnevlje. To je dan tišine i molitve. Vjernici, cijela crkva, okupljaju se kod Gospodinova groba. U našem zavičaju uz Isusov grob, postavljen u crkvama, organizirane su straže. Vjernici u tišini i molitvi razmišljaju o Isusovoj muci i smrti. Današnje crkvene običaje Dravi.info je predstavio Dominik Vukalović, župnik Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Koprivnici.
Velika subota završava Vazmenim bdijenjem. To je bogoslužje koje povezuje Veliku subotu i Uskrs. U rimokatoličkoj crkvi tijekom Vazmenog bdijenja slavi se najvažnija misa u liturgiji, misa uskrsnuća Gospodinova. Kao i obredi Velikog petka, i Vazmeno bdijenje ima nekoliko dijelova, kaže župnik Vukalović:
– Vazmeno bdijenje počinjemo blagoslovom vatre ili ognja ispred crkve. Blagoslovljenim ognjem pali se uskrsna svijeća. Ona mora biti znamenovana: na njoj su simboli alfa i omega, koji simboliziraju Krista koji je početak i svršetak. Tu je i križ s označenih pet Kristovih rana te oznaka tekuće godine. Svećenik vjernicima pojašnjava što znači svaki simbol, pali svijeću i unosi je u crkvu. U crkvi, osim plamena uskrsne svijeće koja simbolizira uskrslog Krista, nema svjetla. Od ulaska u crkvu pa do oltara svećenik tri puta pjeva “Svjetlo Kristovo” na što mu mjernici uzvraćaju “Bogu hvala” – kaže župnik Vukalović te nastavlja:
– Kako svećenik s uskrsnom svijećom prolazi crkvom, vjernici na njoj pale i svoje svijeće, a kad uskrsna svijeća dođe do oltara u crkvi se pale sva svjetla. To je simbol Kristovog uskrsnuća i novog života. Svijeću se pokadi i postavi na svijećnjak, a potom slijedi hvalospjev uskrsnoj svijeći.
Nakon ulaska uskrsne svijeće, u crkvi slijedi služba riječi. U liturgijskim je knjigama predviđeno sedam čitanja, no svaki svećenik odlučuje koliko će ih doista biti. No neizostavna su čitanja o stvaranju svijeta i čovjeka, o izlasku Izraelaca iz egipatskog ropstva te kada je Abraham trebao žrtvovati svog sina Izaka samome Gospodinu. Iza svakog čitanja slijedi psalam i molitva. A nakon trećega se pjeva Slava.
– U tom trenutku počinje zvonjava svih zvona. Trenutak je to Kristovog uskrsnuća, veliko veselje – kaže župnik Vukalović te podsjeća da potom slijedi čitanje, psalam i Aleluja koju nismo pjevali čitavu korizmu.
Vjernici koji dolaze na Veliku subotu u crkvu, na Vazmeno bdijenje, obnavljaju svoj krsni zavjet. Riječ je o krsnim obećanjima koja su u naše ime, na našem krštenju izgovorili naši roditelji i kumovi. Tijekom Vazmenog bdijenja mi sami izričemo da vjerujemo u Boga oca, u svetu Crkvu katoličku, da se odričemo Sotone i svih djela njegovih… Potom svećenik uranja uskrsnu svijeću u krsni zdenac u blagoslovljenu vodu kojom se potom škrope vjernici. Nakon škropljenja svetom vodom, vjernici se prekriže.
Vazmeno bdijenje završava euharistijskom službom, dakle samom svetom misom, s prinošenjem kruha, odnosno hostije, te vina i vode na oltar. Misa završava pjesmom Kraljice neba raduj se, aleluja.
Nakon Vazmenog bdijenja obavlja se i blagoslov jela. No, poštujući način života, u nekim crkvama jelo blagoslove i tijekom popodneva, te na sam Uskrs, tijekom jutarnje ili rane mise.
– Uskrs nije blagoslov jela već sudjelovanje na obredima kojima slavimo istinu Kristove pobjede nad smrti. Uskrs je daleko više od šunke i jaja! – poručuje župnik Vukalović.
