Sredinom ožujka u Hrvatsku su se vratili hrvatski vojnici koji su u sklopu devetog kontingenta (9. HRVCON RS) bili na dužnosti u NATO vođenoj misiji u Afganistanu. Riječ je o međunarodnoj misiji potpore miru u kojoj hrvatske oružane snage sudjeluju od 2003. godine. A od 1. siječnja 2015. misija nosi naziv ‘Odlučna potpora’ (Resolute Support)– težište joj je na obuci, pomoći i savjetovanju afganistanskih snaga.
Veliku odgovornost zapovijedanja ovom misijom imao je jedan Koprivničanac – brigadir Dražen Ressler. I kao što su ocijenili odgovorni u Oružanim snagama, taj je posao kvalitetno odradio: cijeli je kontingent uspješno izvršio postavljene zadaće, dostojno je predstavio svoju domovinu te je, kao i prethodni, podigao kriterije izvrsnosti na novu razinu.
Po povratku iz Afganistana brigadir Ressler od dužnosti slobodne dane provodi u Koprivnici, s obitelji i brojnim prijateljima. Nekoliko sati proveo je i s nama u Dravinoj redakciji. Gostovao je u emisiji Dani ponosa i slave, u kojoj se prisjetio sudjelovanja u Domovinskom ratu, svojih suboraca i prijatelja, a za Dravu.info više je govorio o aktivnoj vojnoj službi.
Brigadir Ressler jedan je od svega nekoliko Koprivničanaca koji su izgradili zavidnu vojničku karijeru. Stoga odmah na početku pitanje: Što znači biti vojnik?
– Vojnik prije svega znači biti lojalan i odan Domovini i svome narodu, biti moralan i predan dužnosti koju obnaša. To znači da mu je zajednički interes uvijek ispred osobnog i podrazumijeva puno odricanja. Čast je i velika privilegija služiti svojem narodu te biti na dispoziciji kada vas trebaju za bilo koje od tri osnovne misije Oružanih snaga Republike Hrvatske. To su obrana Republike Hrvatske i njenih saveznika; druga je doprinos međunarodnoj sigurnosti kroz sudjelovanje u operacijama i misijama potpore miru; i treća je potpora civilnim institucijama kod zaštite od požara, poplava te drugih elementarnih nepogoda.
Brigadir Ressler poznati je Koprivničanac. Zbog obiteljskog podrijetla za sebe kaže da je spoj slavonske duše i podravskog srca. To je do izražaja došlo i kad se odazvao zovu Domovine i krenuo u neizvjesnost Domovinskog rata. Prvo je bio policajac (Hrvatska u to vrijeme još nije imala svoju vojsku), potom vojnik, gardist. U obranu Domovine uključio se u Slavoniji i po tome je vrlo sličan našem junaku Domovinskog rata, njegovu prijatelju Goranu Vrbošiću Vrbi. Ponosan je što je imao priliku sudjelovati u ostvarenju tisućljetnog hrvatskog sna i žao mu je, kaže, onih koji su propustili priliku biti dio pobjedničke Hrvatske vojske i sudjelovati u Domovinskom ratu na strani pobjednika. No, kao vojnik i kao časnik više je nego zadovoljan doprinosom Podravaca u obrani Hrvatske.
– Fascinantna je za Podravinu i Koprivnicu činjenica da su se Podravci i Koprivničanci vrlo rano uključili u Domovinski rat. Iako nisu bili direktno ugroženi, odazvali su se. I više od toga, uspješno su odrađivali svoje ratne zadaće – kaže brigadir Ressler te dodaje da su Podravci i u miru dobri vojnici.
– Prema mojim isustvima, sudeći prema ljudima s kojima ja radim, Podravci su, kao što su bili u Domovinskom ratu, visoko profesionalni ljudi, pravi domoljubi, pravi vojnici koji su spremni dati od sebe maksimum – ocjenjuje.
Brigadir Ressler dio je svoje vojničke dužnosti proveo u inozemstvu. Tako je upoznao dobar dio svijeta: nama blizak zapadni, ali i onaj drugačiji, poput Afganistana. Kaže da zbog svog izbivanja nije relevantna osoba koja bi trebala govoriti o stanju u Hrvatskoj. No, kad našu domovinu usporedi s onime što je vidio i proživljavao, osobito posljednjih mjeseci, za njega, kaže, nema dvojbi:
– Kad usporedim našu zemlju s Afganistanom, Hrvatska je blagostanje u svakom pogledu. Stvarno mislim da su ljepote koje imamo Bogom dane. Jer, kad čovjek vidi situaciju u kojoj živi afganistanski narod, u toj zemlji već 40 godina bjesni rat u raznim oblicima, možete biti samo sretni što živite u ovako prekrasnoj domovini. Ali i što smo imali prilike boriti se za ovakvu domovinu, Koprivnicu, Podravinu… za Hrvatsku u cijelosti. Kad vidite kako drugi ljudi žive, ljubav prema hrvatskoj domovini samo vam raste i više poštujete ono što imate ovdje – kaže brigadir Ressler.
A na misiji u Afganistanu Ressler nije bio jedini Koprivničanac. Tamo je bila i bojnica Vlatka Jakupec.
– Čast mi je i ponosan sam što je jedna naša Koprivničanka bila s nama. Bila je pripadnica 2. trd-a PZO u Domovinskom ratu, izuzetno je kvalitetna, visoko profesionalna i draga osoba – hvali Ressler svoju sugrađanku i kolegicu, te dodaje:
– Zaista sam ponosan na sve naše pripadnice koje služe svome narodu u sastavu Hrvatske vojske, a posebno sam ponosan na sve žene koje su dale svoj doprinos u Domovinskom ratu.
A vojni poziv odličan je odabir za ljude željne znanja, napredovanja, rada na sebi i pomicanja granica, te odanosti domovini. Oružane snage odnosno vojnički poziv za mlade ljude može biti veliki izazov. Česta je percepcija javnosti da je vojska mjesto gdje se samo vježba, puca ili stražari. To baš i nije tako. Vojska je daleko više, pojašnjava brigadir Ressler:
– Svaki vojnik koji je spreman ulagati u sebe ima ogromne mogućnosti. Primjerice, ići u misije, upoznati druge nacije, ljude… raditi na sebi, učiti strane jezike, nastaviti školovanje. Oružane snage pružaju mogućnost ljudima koji se žele školovati, napredovati da postanu dočasnici i časnici jednog dana. Ja sam primjer. Počeo sam kao policajac jer Hrvatska u to vrijeme nije imala svoju vojsku. Potom sam bio gardist, vojnik. I evo, došao sam do čina brigadira. Sve to kroz sustav koji mi je omogućio da ostvarim svoje ambicije. Nije to došlo samo po sebi. Mogućnosti postoje, osobito u današnje vrijeme. Preporučio bih mladim ljudima, mladim vojnicima koji su željni izazova, adrenalina, da dođu i probaju.
A na upit što je u vojsci najteže, brigadir iz Koprivnice bez razmišljanja odgovara:
– Najteže je biti vođa i voditi osobnim primjerom. Poziv vojnika težak je sam po sebi, no voditi ljude osobnim primjerom, to je najteže. U svakom slučaju, morate biti primjer svojim podređenima kako biste ih mogli voditi i kako bi vas oni slijedili.
Vojnik i obitelj?
– Teško je opisati kako funkcionira obitelj vojnika; činjenica je da vojnički poziv znači puno izbivanja od obitelji. Stoga se obitelj vojnika mora samoorganizirati. Moja je supruga odgovorna i stvarno strpljiva žena posvećena obitelji. Upravo je ona ključ našeg uspjeha. Da bih se ja mogao posvetiti vojničkoj karijeri i usredotočiti na dobivene zadaće, moja se supruga samozatajno posvetila obitelji – njezine ambicije prestaju gdje završava granica obitelji. Naravno, ona je najvećim dijem zaslužna i za uspjeh naših kćeri: obje su odrasle, starija je doktorantica, mlađa još uvijek studentica. Vojničkim rječnikom rečeno, moja je obitelj meni “centar gravitacije” i/ili “zadnja crta obrane”!
Koprivničanci u Ressleru već vide svog novog generala, no on sam je, u skladu s vojničkim kodeksom, za sada suzdržan o toj temi:
– Što dalje slijedi, to ovisi o mojim nadređenima. Smatram da sam do sada časno, profesionalno i odgovorno izvršio sve zadaće koje su mi bile dodijeljene bez obzira na dužnosti koje sam obnašao. Tako mislim nastaviti i dalje bez obzira na čin ili dužnost. No isto tako, treba napomenuti kako u Hrvatskoj vojsci ima izvrsnih brigadira i kapetana bojnog broda koji zaslužuju ići do kraja. Siguran sam kako će najboljima to i uspjeti. Mene čeka povratak na moju dužnost: trenutno sam načelnik Operativnog odjela (G3) Hrvatske kopnene vojske (HKoV).
Koprivničanci koji se sjećaju Dražena Resslera iz mladih dana kažu kako je on nadmašio sva očekivanja i stereotipe, te “prešao” budućnost koja mu se smješila. Odrastao je u Podravkinom naselju, u centru Koprivnice. Zajedno sa svojim društvom, a bili su to, među ostalima, Alen Lazar, Nino Babić, Hrvoje Jukić i Goran Vrbošić Vrba, uvijek je bio spreman na sitne spačke.
– U to vrijeme baš se i ne bi kladili na nas – prisjeća se uz smijeh.
No kad su mnogi uzorni dečki dvojili, on je sa svojim društvom otišao u veliku životnu neizvjesnost. Bez obzira na ratne strahote, kaže da ni jednog trenutka nije požalio; pridonio je obrani domovine i stvaranju hrvatske države. Danas joj časno služi i tako će, kaže, do kraja života.
Kina: Nadam se da je Dražen kandidat za generala
Upravo svojim životnim primjerom koji predstavlja spoj mladosti pune burnih nestašluka i naglog odrastanja u ratnim okolnostima te predanog rada u oružanim snagama, Dražen Ressler zadobio je poštovanje svojih sugrađana. Jedan od njih, umirovljeni bojnik Hrvatske vojske Miroslav Blažek – Kina, o njemu kaže:
– Ne samo ja, cijela bi Podravina trebala biti ponosna na našega Dražena. On i njegovi dečki puno su odradili u Domovinskom ratu. Uvijek su se sa zadataka vraćali obavljena posla. Dječaci – to su tada doista bili, puno su odradili u napadima – prisjeća se njihov ratni zapovjednik Kina.
– Nadam se da je Dražen kandidat za generala. Hrvatska bi njime dobila generala koji se kalio i prva vojnička iskustva stjecao u Domovinskom ratu, a kao profesionalni vojnik nastavio je raditi i u mirnodopskim uvjetima. S takvim iskustvom i mentalitetom… primjer je vođe i čovjek s kojim se Hrvatska može dičiti po cijelom svijetu – susprežući emocije i ne skrivajući ponos, rekao je Dravi.info bojnik Miroslav Blažek – Kina.
