Piše Bartol Kekez za FRANzine.
Neki kažu da čovjek najviše nauči od drugih, putujući i istražujući svijet oko sebe. Od početka listopada Gimnazija „Fran Galović“ partner je Erasmus+ KA 2 projekta „LORESU“ koji sufinancira Europska unija i u kojem sudjeluju još četiri europske škole: iz Italije i Poljske te s Madeire (Portugal) i Fuerteventure (Kanarski otoci, Španjolska). Nakon uspješno provedenih aktivnosti vezanih za našu lokalnu i regionalnu kulturnu te povijesnu baštinu došlo je vrijeme za prvu mobilnost – na Kanarske otoke. Putovali su učenici naše škole Doris Hegedušić (4. a), Bartol Kekez (4. a), Lana Varga (4. b), Sara Glavinić (4. e) i Mateja Novak (4. e) uz pratnju profesora Zvonimira Treščeca i profesorice Maje Maček Treščec.
To veliko iskustvo za sve nas počelo je rano ujutro u subotu, 19. siječnja. Kombijem smo stigli do aerodroma u Beču odakle smo letjeli nešto malo više od četiri sata do našeg odredišta i pritom promijenili vremensku zonu. Nekima je to bio tek prvi let, no sve je dobro prošlo. Na egzotičnoj, vulkanski oblikovanoj Fuerteventuri dočekala nas je Carolina Ramos, radišna profesorica škole IES La Oliva, i ubrzo smo bili smješteni u udobnom kompleksu Origo Mare gdje smo upoznali talijanski tim i dan završili bogatom večerom.
Budući da smo stigli dan ranije, u nedjelju smo odlučili posjetiti obližnji turistički gradić Corralejo. Vrijeme je općenito bilo sunčano, otprilike 20°C u prosjeku, a posebice ga je obilježilo ono karakteristično za Fuerteventuru – otkud joj i ime – jak vjetar. Nakon nekoliko koraka i koza (koje su inače simbol otoka) vratili smo se i upoznali sve timove učenika i profesora osim tima sa samog otoka – za to je došlo vrijeme sljedećeg dana.
Ponedjeljak je bio pravi početak našeg rada i aktivnosti, i to u školi naših domaćina u La Olivi. Nakon tople uvodne riječi njihova ravnatelja i profesora upoznali smo učenike sudionike projekta, primili darove i zaputili se prema školskoj knjižnici. Ondje smo se u grupama s po jednim predstavnikom svake države upoznavali, a zatim pomoću prezentacija predstavili svoje zemlje, gradove i škole. Uslijedila je zakuska na kojoj smo imali prilike probati tradicionalnu hranu. Pošto smo jeli, morali smo odabrati logo projekta. Svaka je škola predložila dva, a na kraju je pobijedio logo učenice Daniele de Antonio Gonzáles. Poslije ručka održao se program na kojem se svaka država predstavila, uglavnom plesom i pjevanjem ili kratkim videom o svojoj školi.
Sam gradić razgledali smo narednog dana. Posjetili smo gradsku crkvu, muzej žitarica i poljoprivrede (gdje smo probali gotovo svima odbojan, no povijesno bitan specijalitet gofio), Umjetnički centar Casa Mané, koji je bogat slikama različitih stilova, i Pukovnikovu kuću, jedan od najstarijih objekata na Otocima općenito. Ondje smo saznali nešto više o otočkoj tradiciji i imali bliski susret s vjevericama, neautohtonom vrstom koja je nažalost štetna i problematična. Dan smo nastavili vožnjom do dviju visokih točaka Otoka s kojih se pružao veleban pogled na okolna brda i Atlantski ocean uz, ponovno, snažan vjetar. Posljednje je odredište bio bivši glavni grad Betancuria u kojem smo proveli slobodno vrijeme.
Srijeda nas je odvela u Oasis Park, mjesto koje bi lokalno stanovništvo teško nazvalo zoološkim vrtom. Riječ je o velikom prostoru, drugom najvećem u Španjolskoj tog tipa, koje svojim životinjama teži stvoriti što prirodniju atmosferu. Važno je istaknuti da tamo često dolaze spašene životinje koje su bili ilegalni i loše tretirani ljubimci te one kojima je potrebna veterinarska pomoć. Park je također bogat raznovrsnom florom, a možda najzanimljiviji dio interaktivne su predstave u kojima posjetitelji mogu vidjeti (neke čak i dirati) životinje izbliza dok pokazuju svoje sposobnosti i izvode trikove. Tako smo bolje upoznali gmazove (zmije i guštere), ptice (sove, jastrebe i orlove) i morske lavove. Vidjeli smo i deve koje su nažalost bile previše uznemirene da bi ih se jahalo, no zato smo hranili žirafe.
Dodir s prirodom nastavili smo i u četvrtak. Svoj smo trag ostavili na zaštićenim dinama kod Corraleja, a potom krenuli prema jugu do mjesta Solana Matorral gdje smo vidjeli jedan od pravih kostura kita postavljenih uz obalu otoka. Također smo saznali kolika je ekološka važnost tog mjesta i otoka u cijelosti te u znak toga pustili jednu dugo liječenu kornjaču na slobodu u ocean! U istom smo oceanu mogli i „plivati“, što je uglavnom bio samo pokušaj plivanja a zapravo neuspješna borba s valovima – nitko nije predugo bio unutra. Pošto nas je ocean „osvježio“, polako smo krenuli natrag prema kompleksu, no na putu smo još posjetili Ajuy, mjesto obilježeno prekrasnim liticama i špiljama, a u igri je bila i jedna plaža s crnim pijeskom.
Predzadnji smo dan otputovali u glavni grad Puerto del Rosario. Lokalni vodič pokazao nam je šarmantnu crkvu iz 19. stoljeća čija je gradnja stajala 20-ak dolara, muzej pisca Unamuna koji je bio prisiljen doći na Fuerteventuru i koja mu se na kraju svidjela, gradsku vijećnicu i dr. Posebno su zanimljive mnoge skulpture te grafiti koji se nalaze na svakom koraku u centru grada, a nastaju na manifestacijama u kojima umjetnici oslikavaju i ukrašavaju grad pa nerijetko vidite velike školjke, obojene fasade ili klupe i sl. Nakon slobodnog vremena vratili smo se u Origo Mare. Kako nam je svima to bila zadnja večer, imali smo malu zabavu, a zatim i ceremoniju podjele certifikata nakon čega smo se nastavili družiti. Sutradan smo još malo razgledali Puerto, a onda smo morali krenuti kući. Stigli smo rano ujutro sljedećeg dana.
I tako je izgledao naš tjedan na Fuerteventuri. Kao prva u nizu od pet mobilnosti, prošla je sasvim solidno; bilo je smijeha, suza, zgoda i puno lijepih trenutaka. Zahvaljujem svim profesorima koji su marljivo radili na projektu i organizirali ovo uspješno putovanje na kojem smo upoznali toliko toga novoga, od ljudi do mjesta i kulture. S velikim nestrpljenjem iščekujemo kraj travnja kad ćemo mi ugostiti učenike i profesore i upoznati ih s našim krajem.
Gimnazijalcima koji će putovati sljedeće godine želimo da se provedu jednako dobro kao mi jer je ovo uistinu jedinstvena i nezaboravna prilika za nešto što će zauvijek ostati u sjećanju.
Bartol Kekez, 4. a
