Imenovanje Siniše Kovačića vršiteljem dužnosti glavnog ravnatelja javnog informativnog servisa HRT-a nije prošlo nezapaženo u rodnoj mu Koprivnici. Bez obzira gajite li prema Siniši simpatije ili ne, nemoguće je poreći činjenicu da je dečko iz Koprivnice postigao velik uspjeh.
Upravo je to povod da ga pitam: što nova profesionalna funkcija znači za njega osobno? Njegov odgovor, geste i glas odmah su pokazali manire dobrog kućnog odgoja, ali i vrhunski istreniranog medijskog profesionalca.
– Prije svega lijep pozdrav tebi, Dravašima i mojim Koprivničancima i Podravcima. Pa evo, nakon 20 godina novinarske karijere rodila se ta neka nova ambicija, pružila se mogućnost, realizirala i sad je na meni da pokušam u malo vremena napraviti rezultat, a sve u korist gledatelja, slušatelja, konzumenata, uglavnom naših dragih pretplatnika.
Ovo je dobra prilika prisjetiti se tvojih početaka u Koprivnici. Oni su vezani za Radio Dravu. Mi smo se evo ovih dana prisjetili da si kao srednjoškolac radio u susjednom butiku na Trgu mladosti i došao si pitati bi li mogao raditi na radiju. Bio si modno osviješten, nosio si maramu oko vrata na kaubojski način. Od tada je dosta vode proteklo, ali evo – od radijskog voditelja na koprivničkoj Radio Dravi do prvog i glavnog čovjeka HRT-a.
– Bila su to jako zanimljiva vremena. Znate kad kao balavac dobijete priliku raditi na lokalnom radiju, koji je tada bio “divlji”, radio je bez koncesije, a bio je izrazito slušan… Raditi u takvom mediju i osluškivati reakcije publike bila je za jednog srednjoškolca velika moć i snaga. To je bio i pokretač mog daljnjeg razvoja. Kad shvatite da putem medija možete mijenjati živote malih ljudi, da možete utjecati na institucije, na sve one koji odlučuju o malim ljudima onda je to dodatni adrenalin i dodatni poticaj da krenete dalje. Tako sam i ja nakon Radio Drave odlučio studirati novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti. Već na prvoj godini dogodila mi se mogućnost da položim audiciju za HRT i da uđem u takozvani honorarni status.
Onda su stigli glasi u Koprivnicu da te urednice jako vole i da o tebi kao mladom novinaru s potencijalom posebno vode brigu. Već si tada dobio dobre poslove i dobre termine.
– Pa gledajte, kad ste predani radu… To je možda i poruka klincima koji dolaze: važno je biti konstantno predan poslu, odrediti životne prioritete, ne kalkulirati. Nikad se nisam vodio mišlju “što bi bilo kad bi bilo”. Kad se stavite na raspolaganje, kad ste u funkciji pametnijih, sposobnijih, utjecajnijih tada vam se i pružaju prilike o kojima govorite.
Često spominjemo trenutak na kojega smo mi u Radio Dravi iznimno ponosni. Počeli smo djelovati kao radijski pirati, jer naprosto u svojevrsnom prijelaznom razdoblju između bivše države Jugoslavije i samostalne nam Hrvatske nije bilo važećeg zakonodavstva o našoj djelatnosti. Mi nismo imali dozvolu za emitiranje i posjetio nas je državni inspektor koji nam je želio onemogućiti daljnji rad i uzeti odašiljač. Tada se u Koprivnici dogodio narod, građani su se okupili na Trgu mladosti. Bilo je tu i branitelja, čak je i policija bila na našoj strani, no naravno služba je služba. Poziv da svi zajedno obranimo svoj radio, slušateljima si iz studija upućivao upravo ti. Čak si u jednom trenutku pustio i hrvatsku himnu, što je samo pojačalo dojam dramatičnosti i ozbiljnosti cijele situacije.
– Da, ja se tih dana i danas jako dobro sjećam. Mogu reći da smo mi tada demonstrirali ono što je danas u Hrvatskoj jako važno i aktualno: zajedništvo. Tada je bilo vrijeme zajedništva i kolega i građana i policije… To zajedništvo je već tada došlo do izražaja i na sreću Radio Drava danas najnormalnije radi, a Agencija je odreagirala i omogućila da se Radio Drava razvije u pravi medij.
Siniša, što ti danas znači Koprivnica?
– Joooj, jooj, što mi znači Koprivnica?! Sve na svijetu. Dakle mojih prvih najljepših 18 godina života. S druge strane velika sjeta i tuga na spomen Koprivnice jer svi su moji u Koprivnici… mama, tata, moje dvije sestre, šogor, nećakinje i nećaci, svi su tamo. Nije mi lako biti tako blizu, a istovremeno tako daleko od Koprivnice s obzirom na poslovne obveze. Ali evo, svaku priliku koja mi se dogodi koristim da dođem u posjet svojoj obitelji i da provedem neko vrijeme u svom rodnom gradu. Moram reći da sam ponosan i da svi morate biti ponosni na Koprivnicu. To je prekrasan grad, ima sjajan imidž u hrvatskoj javnosti. Trebate se riješiti te samozatajnosti koje je puna cijela Koprivnica. Tu bi možda upravo mediji, odnosno oni koji se pojavljuju u medijima, trebali biti više proaktivni da se Koprivnica još više afirmira u Hrvatskoj, a zbog Podravke i u međunarodnom okružju.
Znači li to da možemo očekivati više Koprivnice na našoj javnoj televiziji?
– Jao, jao, Sandra, znaš što kaže zakon. Glavni ravnatelj HRT-a se ne smije miješati u uređivačku politiku.
Ne znam. Nisam čitala taj dio zakona. No, Siniša, vrijedi li kod tebe ona naša izreka da si odande otkud ti je žena?
– Paa, dijelom da. Dijelom da. Apsolutno. Hercegovina je nakon Koprivnice moja druga velika ljubav. Tamo je prekrasno, predivno i upućujem javni poziv Koprivničankama i Koprivničancima, Podravkama i Podravcima da, ako nisu posjetili Hercegovinu, poglavito dio oko Međugorja i Ljubuškog, da dođu i uživaju.
Što tvoja supruga kaže na Koprivnicu?
– Njoj je isto jako lijepo, rado dolazi, ugodno se osjeća u Koprivnici. Posebno joj je drag naš središnji trg i fontana.
Kćer je Hercegovka, Podravka ili Zagrepčanka?
– Ona veli da je Kajzerčanka jer živimo na Kajzerici. Još je ne možemo uvjeriti da taj pojam ne postoji. No svjesna je ljepota i Podravine i Hercegovine.
Sa Sinišom namjerno nisam razgovarala o politici, poslovnim planovima na HRT-u… A dalo bi se. I o religiji, i o umjetnosti, i o Prekodravlju i Gotalovu, o prijateljima iz mladosti poput Vida (Darija) Baloga, o razmišljanjima o svećeničkom pozivu… Nešto mora ostati i za druge prilike. A bez obzira na to što kaže zakon, vjerujem da će Siniša Kovačić biti jedan od onih proaktivnih koji će dodatno u javnosti promovirati ljepote i prednosti Koprivnice.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Koprivnica jučer, danas, sutra” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
