Luka i Bruno Peričić nastupaju za Rukometni klub Koprivnica-NOA, a kako i sami kažu, ljubav prema sportu dobili su od roditelja.
– Ljubav prema samom sportu naslijedili smo od oca Zorana koji je u mladosti igrao za NK Slaven Belupo. Danas igra za veterane Herešina s kojima je godinama u vrhu veteranskog županijskog nogometa lige, a od nedavno je i član veterana Slaven Belupa. Isto tako, tata nastupa na popularnim malonogometnim koprivničkim ligama za ekipu Inducte++ – rekao je Bruno Peričić.
Bruno je sa starijim bratom Lukom već od malih nogu odlazio na utakmice Podravka Vegete, na koje su ih vodili roditelji.
– Mama i tata su nas kao dječake vodili na utakmice Podravke Vegete za koju je tada nastupala Lukina kuma, Vlatka Mihoci. Luka se prvi krenuo baviti rukometom već u osnovnoj školi pod trenerskom palicom profesora Benotića, a kasnije se prebacio u školu rukometa RK Koprivnice. Po uzoru na starijeg brata, i ja sam u četvrtom razredu osnovne škole krenuo trenirati u RK Koprivnici s ’96. godištem – rekao je Bruno.
Uz rukomet, braća Peričić uspješno studiraju, a Luka se već i zaposlio. Međutim, fakultetske obaveze nikad nisu ispaštale zbog rukometa.
– Luka je ove godine magistrirao ekonomiju na FOI-u u Varaždinu te se ubrzo i zaposlio. Ja završavam preddiplomski studij informatičkog menadžmenta u Virovitici i još uvijek ne radim, ali se planiram uskoro zaposliti. Sve do fakulteta imali smo mogućnost prisustvovati svakom treningu, ali kad smo upisali fakultet zbog stanovanja u drugom gradu trenirali smo preko tjedna u tamošnjim klubovima. Luka je svoje treninge odrađivao u RK Varaždinu, a ja u RK Viro-Virovitici. Drugu i treću godinu studija pa sve do sada odlučili smo na fakultet putovati osobnim automobilom kako bismo stigli i na treninge – objasnio je Bruno.
Dečki su već pravi “starosjedioci” u Koprivnica-Noi, ali i dalje igraju s jednakom voljom i željom, kao i u samim počecima.
– Prošlu sezonu nastupali smo u Trećoj HRL Sjever i osvojili smo prvo mjesto koje nam je donijelo plasman u viši rang. Ove sezone cilj nam je ostati u ligi, međutim, sezonu nismo otvorili na najbolji mogući način. Iz tog razloga došlo je do smjene trenera pa se trenutno još uvijek privikavamo jedni na druge, ali nadamo se da će stvari uskoro krenuti na bolje. Pred nama je mnogo rada i napornih treninga da bi sljedeću polusezonu pokušali nadoknaditi izgubljene bodove iz prvog dijela. Što se tiče samog kluba i škole rukometa, situacija je odlična, svi mlađi uzrasti su u vrhu svojih liga. Posebno mi je drago vidjeti mlađe uzraste kako treniraju zbog toga što sam i ja s jednako toliko entuzijazma krenuo na svoje prve treninge – rekao je Bruno.
Iako su fakultetske obaveze više manje odrađene, Bruno priznaje kako je teško uskladiti vrijeme rukometa i privatne obaveza.
– Zbog svih obveza van sporta, samim tim što su treninzi kasno navečer, teško je i naporno sve uskladiti ali iz ljubavi prema tom sportu maksimalno se trudimo i dajemo sve od sebe da bi uspjeli doći na svaki trening i utakmicu. Dan bez rukometa ne bi nas ispunjavao – zaključio je Bruno.
Braća Peričić pravi su primjer sportske borbenosti i upornosti, a ne sumnjamo da će i u nadolazećim godinama biti u koprivničkom rukometu. Međutim, sve zahvale idu roditeljima, koji su ih usmjerili na pravi sportski i životni put, koji se u današnjem vremenu potpuno zagubio.
