Jedna od mnogih lijepih, ali i rijetkih obiteljskih sportskih priča vezanih za košarku u našem gradu je i ona obitelji Kapuste, oca Borisa i sina Borne.
Boris Kapusta od samih je početaka uključen u rad muškog košarkaškog kluba Koprivnica. U njemu već godinama radi kao trener prve ekipe i mlađih uzrasta, a svojedobno je bio igrač te član prvog Upravnog odbora. Uz klub je bio u lijepim, ali i onim manje lijepim danima, a ljubav prema košarci i rodnom gradu uvijek ga je motivirala da bude uz svoj klub. Pod njegovom trenerskom palicom mnogobrojni dječaci napravili su prve korake pod obručom.
Boris je 1996. godine dobio sina Bornu koji je već u dobi od tri-četiri godine s ocem odlazio u dvoranu. Ganjao je loptu i znatiželjno promatrao kako njegov otac vodi treninge. Već sa šest godina, Borna je počeo trenirati u košarkaškom klubu Koprivnica, a njegov talent odmah je bio očit. Dominirao je u svim uzrastima, skupljao brojne trofeje i individualne nagrade, a sve pod budnim okom njegova oca i trenera Borisa.
Bornin talent nije promakao skautima, a njegove igre odavno su prerasle razinu košarke u Koprivnici. S 15 godina Borna odlazi od kuće u potrazi za boljim uvjetima i kvalitetnijom košarkaškom sredinom. Iako je imao ponude iz Zagreba, Borna se odlučio da će karijeru nastaviti u košarkaškom klubu Križevci. Iako je tek završio osnovnu školu, morao je napustiti rodni grad, prijatelje i obitelj.
Nakon dvije godine u Križevcima, Borna je prešao u Zabok u kojemu je proveo tri godine. Posebno će pamtiti zadnju sezonu u kojoj je bio proglašen za najboljeg asistenta Prve hrvatske košarkaške lige. Dobre igre odvele su ga i do A reprezentacije. Borna trenutno nastupa za prvoligaša Veliku Goricu, ali kako i sam kaže, nakon sedam godina igranja u Prvoj ligi, nada se inozemnom angažmanu.
Košarku obožava i živi, jedini je Koprivničanac koji je nastupio u Prvoj hrvatskoj košarkaškoj ligi, a kako i sam kaže, sve duguje ocu koji ga je još ‘u pelenama’ vodio u dvoranu. Iznimno mu je drago što njegov otac i dalje trenira mlađe uzraste u Koprivnici, ali razočaran je aktualnim stanjem i uvjetima košarke u Koprivnici.
– Jako mi je žao što je košarka u Koprivnici došla na ovakve grane. Moj otac još uvijek trenira mlađe uzraste i prvu ekipu. U mlađim kategorijama ima puno talentirane djece, ali najveći problem je to što nema sredstava za njihov napredak. Unatoč tim problemima, moj otac je i dalje trener iz ljubavi prema košarci. Pokušava djeci predočiti košarku onako kako ju je predočio i meni, a ja se iskreno nadam se će u tome uspjeti – rekao nam je Borna.
Iako je Borna jedini pravi izdanak koprivničke košarke, jednaku volju za loptanje pod obručom ima i njegova 13-godišnja sestra Lara. Ona se također zaljubila u košarku zbog oca, a trenutno nastupa za ženski košarkaški klub Koprivnica. Njen otac Boris iznimno je ponosan što mu je kćer zavoljela košarku i zbog nje je još uvijek aktivan kao trener.
Košarka postaje marginalan sport, ne samo u Koprivnici već i u cijeloj Hrvatskoj. Stoga izuzetno veseli čuti da postoji obitelj koji košarku živi punim plućima i ostvaruje sjajna postignuća.
