Napustio nas je još jedan sugrađanin, Boris Đorđević kojeg pamte ne samo Koprivničanci nego svi koji su ikada bili na odjelu radiologije u koprivničkoj bolnici gdje je dugo godina radio kao inženjer radiologije.
Bila su to vremena kad smo se i tamo osjećali ljudski upravo zahvaljujući osobama poput Borisa. Čak i kada je htio biti strog, njegova vedra narav i osmijeh rušili su svaki strah i nelagodu koju smo imali zbog bolnice. Nedavno sam bila tamo… Još uvijek mi on tamo fali… Sada sam tamo samo broj.
Gradsko dijete, rođen 1954. u Zagrebu, zaljubio se u mladim danima i u svoju suprugu Katarinu i u Podravinu.
Zbog velike ljubavi prema prirodi, vinogradu i voćkama Boris Đorđević i obitelj počeli su se prvih nekoliko godina amaterski baviti prirodnim voćnim rakijama. Reakcije okoline bile su pozitivne pa je on uz rad 1997. godine otvorio obrt “TEPKA” za proizvodnju voćnih rakija i likera. Tih godina to je bio pionirski poduhvat kojem su se čudili. Prije njega to se nije prijavljivalo kao gospodarska djelatnost.
Ubrane plodove raznog voća, uz kontrolirane uvjete fermentacije, upotrebljavao je za spravljanje svojih domaćih rakija. Rakijskim kotlom – koji pamti dugogodišnja pučka tradicija, spravljao je rakije koje se diče vlastitom osebujnošću, a izdvajaju se one od starih podravskih sorti voća koje izumiru.
Svakih nekoliko godina u miru svojega podruma proizveo je neku novu rakiju, svake godine malo povećao proizvodnju. U prvo vrijeme obitelj, supruga i dvije kćeri samo pomažu, no nakon 10 godina supruga Katarina postaje dobri duh sajmova i izložbi na kojima jedna od prvih uvodi etno štih u opremanju štanda, a bavi se i ručnim oslikavanjem boca koje je također zaslužno za ukupni dojam njihovih proizvoda. Kod ručnog oslikavanja gđa Katarina koristila se tradicijskim načinom oslikavanja licitara. Tim načinom oslikavanja boce sa rakijom i likerom postaju univerzalni suvenir ne samo Koprivnice i Podravine već i sjeverozapadne Hrvatske gdje su obitavali i gdje još djeluju licitari. Upravo zato, njihove proizvode koji su u ambalaži suvenira moglo se pronaći diljem Hrvatske: Zračna luka Zagreb, Bio zona Zagreb, Informativni centar Zagreb, Crispinilla Poreč, Perbako Pakrac, Plage Nature, Vrbnik itd.
Starija kći Nataša diplomirala je na Agronomskom fakultetu na smjeru voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo pa je pomagala ocu u tehnološkom dijelu na način da ga je upoznala sa najnovijim tehnologijama. Druga kći Vanja diplomirala je ekonomiju i u obiteljskom obrtu je bila savjetnica za marketing dok nakon odlaska Borisa u mirovinu 2014. nije preuzela obiteljski obrt.
Za svoje rakije dobio je visoka odličja i ocjene renomiranih znalaca i štovatelja ovih pića na međunarodnim izložbama, domaćim izložbama, sajmovima i smotrama. U cijeloj biografiji to je najduži dio koji smo morali skratiti:
- Vinkovačke jeseni 1997. zlato za marelicu, 1998. za višnju, breskvu i kupinu srebro, 1999. za dudinu zlato, a za marelicu srebro, 2002. zlato za marelicu, srebro za višnjevac, 2003. srebro za drijenak, bazgu i tepku, 2004. srebro za tepku, marelicu i liker od jabuke
- Split 2001. zlato za višnju i tepku, srebro za šljivu, kupinu, drijenak, marelicu, breskvu i malinu
- Ljubljana 1998. zlato za marelicu, srebro za dunju, drijenak i oskorušu
- Ljubljana 2002. srebro za tepku
- Orahovica 2004. zlato za oskorušu i tepku, srebro za drijenak
- Orahovica 2005. zlato za višnjevac, bazgu i breskvu te KRISTALNO ZVONO kao ŠAMPION IZLOŽBE
- Novi Sad 2005. zlato za drijenak i višnjevac
- Novi Sad 2006. zlato za bazgu, srebro za marelicu
- Vinkovci 2006. zlato za liker od višnje i srebro za liker od bazge i za liker od jabuke
- Nagrada HGK Županijske komore Osijek za voćnu rakiju od oskoruše, 2005. g.
- Priznanje “Vrijedne ruke” za tradicionalni umjetnički proizvod od Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, 2006. g.
- Priznanje s plaketom “Srebrna cehovska škrinjica” od Udruženja obrtnika Koprivnica, 2007. g.
- Priznanje za nastupe na sajmovima eko proizvoda od organizatora izložbe “Eko-Etno”
na Zagrebačkom velesajmu. - Godine 2007. obitelj Đorđević i njihova “Tepka” dobivaju Priznanje Grada Koprivnice.
Popis priznanja i nagrada je naravno puno duži.
Zašto su neke njihove rakije posebne? Zato što drijenak, oskoruša i tepka kruška spadaju u stare sorte koje se više ne sade, a preostale voćke koje su se održale nisu tretirane nikakvim sredstvima pa time proizvodnja rakija od njihovih plodova spada u bioekološku proizvodnju.
Najveći doprinos cjelokupnoj zajednici, a posebno našoj županiji i gradu od obitelji Đorđević je u tome što su kroz svoje proizvode i kroz svoj pristup prema kvaliteti i tržištu promovirali najveće vrijednosti koprivničke Podravine: radišnost i upornost.
Vrijeme od 21 godinu možda ne izgleda dugo, no u slučaju obitelji Đorđević to je dugo vrijeme u kojem se trebalo izboriti za svoje mjesto na tržištu naviklo na rakije od susjeda. Trebalo je vremena da društvo shvati da se ne radi samo o pečenju rakije, da se radi o očuvanju tradicije, očuvanju običaja, o zaštiti od globalizacije, o vrijednostima malog podravskog obiteljskog gospodarstva.
Boris će nam nedostajati i kao čovjek i kao sugrađanin i kao obrtnik. Iskrena sućut obitelji uz vjeru da će smoći snage nastaviti bez Borisa i u životu i u obiteljskom obrtu. Drago nam je da je doživio biti djed i uživao sve radosti koje uz to idu.
Počivao u miru i laka ti podravska zemlja koju si tako volio.
Tajnica Udruženja obrtnika Koprivnica Jasmina Markota, dipl. oec.
