Nogometni klub Koprivnica aktualnu je sezonu Treće hrvatske nogometne lige Istok završio na petom mjestu prvenstvene ljestvice s 51 osvojenim bodom, 15 manje od prvoplasiranog Osijeka, a titulu prvog strijelca lige s 25 postignutih golova osvojio je ‘topnik’ Zelenih Kruno Jambrušić.
Bio je to povod da mu, na kraju sezone, postavimo nekoliko pitanja s pogledom unatrag, ali i u budućnost. Na kraju članka donosimo i galeriju fotografija s posljednje utakmice sezone, gostovanja u Požegi kod Slavonije gdje je Koprivnica poražena s 5:4.
Kakvi su tvoji dojmovi netom minule sezone?
– Sezona je definitivno bila dobra. Na kraju, peto mjesto možda je malo ispod onoga što sam ja osobno očekivao i najavljivao, ali s obzirom na fond igrača koji smo imali i to što su neki naši juniori odigrali po pet-šest trećeligaških utakmica, kad se sve zbroji i oduzme nije loše. Na jesen smo dijelili prvo mjesto, na proljeće smo možda malo lošije to rezultatski odradili, ali nije bilo loše i moramo biti zadovoljni.
Kakav je osjećaj biti najbolji strijelac lige?
– Osjećaj najboljeg strijelca stvarno je odličan. Čak i kad igraš na nekom turniru na selu, kako se kaže “za gajbu pive”, lijepo je biti najbolji strijelac. To je priznanje kojem mi igrači stremimo. No, to je pokazatelj rada cijele ekipe i svi u momčadi zaslužni su za moj uspjeh. Moram priznati da sam ja ipak igrač u godinama i cijela ekipa je možda malo više radila u obrani za mene, više su trčali, puštali su me da se odmorim kako bih mogao biti koncentriraniji u završnici… Cijela ekipa žrtvovala se za mene kako bih mogao odraditi ono što se od mene tražilo.
Kakvi su planovi za sljedeću sezonu?
– Iskreno, moram reći da planove u ovom trenutku nemam nikakve jer se baš ništa ne zna: hoće li se Koprivnica ukinuti i postati Slaven Belupo 2 ili ne, to u ovom trenutku nitko ne zna. To nije dobro jer kraj je sezone, ljudi zovu, pitaju, formiraju se ekipe, a u Koprivnici nitko ne zna hoće li uopće postojati ili neće. To se trebalo odraditi puno prije da svi znamo na čemu smo. Ekipa je dobra, ima dobrih igrača i znam da i oni imaju upite, kao i ja, ali uvijek se prvo razgovara s klubom u kojem jesi, a to je trenutno nemoguće.
No, ako bi situacija ostala kakva je sada…?
– Izuzetno mi je lijepo igrati u Koprivnici, u svome sam gradu, volim igrati na stadionu na kojem sam proveo gotovo cijeli život… Volio bih igrati, ali ne bih volio dolaziti na taj stadion i gubiti utakmice ako se ne formira neka dobra ekipa. Gubiti utakmice u svakom sportašu budi nemir i nezadovoljstvo. Ovo je bilo dobro, pobjeđivali smo, nešto malo i gubili, ali imati ekipu tek toliko da postoji… To onda nije to. Nije moj cilj da se sljedeće godine borim za opstanak do zadnjeg kola.
