Piše Ivo Čičin-Mašansker.
Generacija maturanata koprivničke gimnazije Ive Marinkovića koja je maturirala 1961. godine (rođeni 1942.) tradicionalno se u velikom broju okupljala uz tzv. okrugle godine. Zadnja ‘okrugla’ bila je prije tri godine, kada je na 55. godišnjici mature, uz nazočnost 53-oje starih maturanata, odlučeno da se stari ubuduće sastaju svake godine. Ove godine tako su se sastali na obilježavanju 57-godišnjice.
Godine 1961. na koprivničkoj gimnaziji maturiralo je 110 učenika. Umrlo ih je 21. U subotu u Koprivnici na domjenak u Pubu Capronca došlo ih je 38. Najviše iz 4. b razreda, 15 od 38, iz 4. c 14 od 37 i iz 4. a devet od 35.
Vitalni i razgovorljivi ispunili su jedno poslije podne uspomenama koje nisu nostalgija za starim vremenima, već dokaz da svako doba nosi svoje radosti i da su mladenački dani i događaji u njima dijelić latinske poslovice Historia est magistra vitae, povijest je učiteljica života. Bilo je to doba kad su se upijala nova znanja i saznanja i doba komunikacije tête-à-tête, glava prema glavi, normalna ljudska konverzacija dvoje ili više ljudi.
Nije bilo pomagala poput mobitela da bi se nešto vidjelo i istog trena zaboravilo. Maturalna putovanja bila su koncipirana ne samo da budu ispunjena bezbrižnošću i razbibrigom, već da se nešto vidi i nauči. Tako je 4. b razred s razrednikom Vilkom Štimecom obišao na maturalcu nevjerojatan broj mjesta o kojima se i danas pričalo. A bilo je zbilja zanimljivo: posjet Zenici i teškoj industriji, obilazak Sarajeva, Boke Kotorske i Kotora, upoznavanje Dubrovnika dok još nije bilo gužvi, već je bilo milina u miru razgledati ono što se danas gleda u prolazu, na juriš, obilazak hidrocentrale Jablanica, đir po Splitu i, vrhunac na kraju, Pltivička jezera. Da, popili smo nešto, ali skriveno vješto.
Naravno, nisu izostala “šeranja”, razmjene informacija o djeci, unucima i obitelji, razmjena uputa o tome gdje se dobro jede na putu do vlastite vikendice na moru, a politika je dobila nula bodova, jer nitko ne može biti toliko razočaran raznim politikama kao ljudi koji žive i pomalo trpe razne sustave već 76 godina. Nema ih u strankama.
Kad smo već kod povijesti, netko je donio čitanku za 1. razred osnovne škole 1949. godine. U prvi razred osnovne škole maturanti sa slika krenuli su 1949. godine, pa je sada 69-godišnjica njihova prvog polaska u školu.
Tako je mala uspomena, stara čitanka postala zvijezda maturantskog ručka.
S estetskog stajališta najviše je primjedbi bilo od strane maturantica upućenih kolegama: Joj, kak si se zdebljal; Kak si tak mršav, pa kaj delaš; Skoro te nisam prepoznala s tim sijedim lasima, i sličnih komplimenata.
Bit će ih i dogodine na 58-om okupljanju, ako život posluži.
Vaš maturant Ivo Čičin-Mašansker.
