Putovanje vlakom u Egiptu je uistinu jedinstveno iskustvo.
Iako je riječ o vlakovima namijenjenim turistima nemojte očekivati luksuz, ali isto tako to vam neće biti niti najgore životno iskustvo. Nakon terorističkih napada, egipatske vlasti zabranile su lokalnom stanovništvu vožnju turističkim vlakovima između Kaira i Asuana ili Luxora pa ćete se vjerojatno iznenaditi koliko su čisti i uredni te začudo i klimatizirani.
Željeznicom se u Egiptu godišnje preveze preko 800 milijuna putnika jer je ovo najjeftiniji i najudobniji oblik prijevoza za prevaliti veliku udaljenost između gradova i istovremeno najslikovitiji. Slijedeći rijeku Nil, željeznička pruga vodi nas između polja riže, pšenice, kukuruza, palminog drveća. Nakon 12-satne vožnje i prevaljenih gotovo 900 km, konačno stižemo u grad Asuan gotovo na samoj granici sa Sudanom.
Ukoliko na tren pomislite kako je Kairo vruć, izlaskom iz vlaka imate priliku osjetiti pravu suptropsko-pustinjsku klimu. Iako je bilo tek oko 9 sati prijepodne, temperatura zraka već se popela na oko 35°C, a osjećaj sunčevih zraka na vlastitoj koži neizdrživ. Zanimljivo je da u ovom dijelu Egipta prosječno padne tek 10 mm kiše u razdoblju od 5 godina.
Ovdje je Nil uistinu veličanstven jer protječe kroz granitne stijene, ispunjen je otocima na kojima rastu palme i tropsko bilje. Ljepote ovog kraja očarale su i poznatu književnicu Agathu Christie koja je boraveći ovdje napisala svoj slavni roman Smrt na Nilu. Asuan je bio važno afričko trgovačko središte, poznat po svom crvenom granitu iz kojeg su se izrađivale mnoge veličanstvene građevine. Niti danas arheolozi, ali ni moderni inženjeri ne mogu objasniti kako su takvi ogromni kameni blokovi mogli biti transportirani diljem Egipta.
U Asuanu nikako nemojte propustiti posjet jednoj od najvećih suvremenih građevina – Asuanskoj brani te Naserovom jezeru čija gradnja je Egiptu donijela mnoge ekonomske koristi kroz povećanje obradive površine uz Nil te proizvodnju električne energije, ali i negativne posljedice jer je potopila egipatsko nubijsko nasljedstvo, stotine tisuća ljudi ostalo je bez domova, a tlo je postalo preslano jer više ne nastaje plodni mulj. Neizostavan je i botanički vrt na otoku Kitchener nasred Nila do kojeg smo i mi stigli ploveći felukom, drevnom egipatskom jedrilicom koja je izgledom ista kao i prije tisuće godina. Za vrijeme plovidbe, članovi posade, Nubijci, pjevali su i plesali, ali i mi s njima.
S večeri, vraćamo se ponovno u Asuan i ukrcavamo se na naš brod Nile Story kojim idućeg dana nastavljamo naše putovanje, ploveći Nilom. Prije isplovljavanja broda, još tijekom noći, u konvoju autobusa kojeg prati vojska, krenuli smo u unutrašnjost pustinje, posjetiti veličanstveni hram Abu Simbel. Hram je to najpoznatijeg egipatskog faraona, Ramzesa II. iz 13. st. pr. Kr. koji je premješten kamen po kamen kako ne bi bio potopljen gradnjom Naserovog jezera. Kad se nađete ispred ove kolosalne građevine, bez riječi vas ostavlja pogled na četiri faraonove skulpture visoke 18 metara.
Šetnja hramom, prizori iz života faraona Ramzesa II. na zidovima vraćaju me u daleku prošlost i golicaju maštu. Ovaj hram čudo je egipatskog graditeljstva jer je njegova orijentacija tako savršeno izračunata da sunčeve zrake dvaput godišnje, tj. 22. veljače i 22. listopada, prodiru kroz cijeli hram do četiri kipa bogova i osvijetle trojicu – Ramzesa II., Ra i Amona dok četvrti bog, Ptah, bog podzemlja, ostaje uvijek u sjeni. Saznanje je to nakon kojeg sam definitivno ostala zapanjena veličanstvenim znanjem ove drevne civilizacije.
Vrativši se u Asuan, uzbuđena odlazim u svoju kabinu i čekam isplovljavanje broda. Naš brod, Nile Story je mali Titanik, ima valjda 5* i odlično izgleda. Svi brodovi za krstarenje na Nilu su ogromni, a kabine prostrane. Hrana je bila više nego dobra, dovoljno mesa, povrća, voća, svih vrsta slastica. Definitivno moja preporuka su lubenice i dinje koje su u Egiptu fenomenalne. Osoblje broda je uvijek nasmijano, uslužno, a ako im udijelite i napojnicu tj. bakšiš, učinit će sve da vam za vrijeme boravka na brodu uistinu ništa ne nedostaje. Nakon isplovljavanja, penjem se na gornju palubu broda kako bih što bolje vidjela panoramu Nila i njegovih obala. Bilo je prekrasno bućkati se u bazenu, pijuckati koktele i promatrati prizore života uz rijeku. Zalaskom sunca, u daljini sam ugledala osvijetljenu građevinu iz drevnih vremena. Prošlo mi je kroz glavu, kako se baš ploveći Nilom i neka od faraonki u vrijeme svetkovina, na sličan način približavala Kom Ombu, hramu boga Sobeka, boga plodnosti i gospodara poplava.
Povratkom na brod, nastavili smo noćnu plovidbu Nilom. Uvalivši se konačno u krevet, osluškujući zapljuskivanje Nila u pramac broda, prepustila sam se čitanju romana Smrt na Nilu. Opisi kojima Agatha Christie dočarava neka od mjesta radnje romana, koja sam neposredno prije vidjela, neizmjerno me ispunjavaju. Umorna, ali ispunjena, tonem u san.
Idućeg jutra brodom prevaljujemo dodatnih 60 km i stižemo u grad Edfu gdje posjećujemo hram jednog od najstarijih egipatskih božanstava, boga Sunca, Horusa. Horus, sin mitskog kralja Ozirisa i njegove žene Izide polagao je pravo na egipatsko prijestolje za koje se morao izboriti u srazu sa Setom u kojem je izgubio oko. I danas je Horusovo oko najpoznatija hamajlija Egipćana i popularan suvenir koji sam i ja ponijela kući.
Nastavljamo opušteno ploveći dalje Nilom u pravcu Luxora. Uskačem u brodski bazen, odmarajući dušu i tijelo pod egipatskim suncem i promatram život na obalama Nila. Područje između gradova Edfu i Luxor uistinu je fascinirajuće. Raštrkana malena sela uz obalu rijeke, kuće izgrađene od blata, prekrivene trskom gotovo se i nisu promijenile od vremena faraona. Domaće životinje smještene su na krovovima kuća kako bi bile zaštićene od mogućih poplava, polugola dječica mašu nam s obala i nasmijano pozdravljaju turiste. Tada mi je kroz glavu prošla pomisao o licemjerju modernog svijeta u kojem bogati brodovima plove Nilom dok sirotinja maše s obale. Ovo je jedan od dokaza kako čovječanstvo nije ništa naučilo kroz povijest te se premalo toga promijenilo u posljednjih 4 tisuće godina.
S večeri, uplovljavamo u Luxor, nekadašnji grad Tebu gdje posjećujemo hram posvećen Tebanskoj trijadi Amona, Mut i Konsa u kojem se održavala godišnja svetkovina plodnosti.
Već ranom zorom iskrcavamo se na kopno i krećemo u posjet Dolini kraljeva. Dolazak u Dolinu kraljeva značio je izlazak iz autobusa u pustinju, na temperaturu od preko 40°C. Iako je riječ o uistinu visokoj temperaturi, pustinjski vjetar olakšao mi je podnošenje ovakve klime.
Nepristupačna stjenovita Crvena pustinja krije nekoliko desetina faraonskih grobnica i tko zna koliko neotkrivenih. Dolina je okružena brdima, a grobnice se nalaze ispod njih, duboko pod zemljom. Na ovom mjestu otkrivene su 63 grobnice različitih veličina, nastale između 1600. i 1100. godine prije Krista. Prostorije i zidovi grobnica ukrašene su crtežima na kojima su prikazane mitološke priče i prikazi pokapanja vladara. Sve osim one faraona Tutankamona, koja je jedina pronađena netaknuta sa svim bogatstvom skrivenim 4 tisuće godina, opljačkane su i oskvrnute kroz povijest. Grobnice u Dolini kraljeva uglavnom liče jedna na drugu, a svima je ulaz usječen u stijenu. Osim Tutankamonove grobnice, vrijedi vidjeti grobnice Ramzesa I, II, III, IV, V, VI i IX, Horemheba, Amenhotepa II, Setija I i II, ali i kraljice Hatšepsut koja je vladala kao muškarac i bila sahranjena kao faraon. Njen hram je podignut u neposrednoj blizini Doline kraljeva. Još tada je bila diskriminirana kao žena te je život posvetila dokazivanju svoje muškosti i oštroj vladavini. Iz tog razloga je često lijepila bradu na lice i pokazivala svoju fizičku snagu.
U gradu Luxoru nalazi se i hram Karnak koji je uspio preživjeti kao najveličanstveniji primjerak arhitekture svojeg vremena te kao najveći ikada sagrađeni hram. Karnak nije samo predstavljao glavno mjesto štovanja egipatskih bogova, već i prijestolnicu faraona te središte moći i ekonomije koja je zapošljavala preko 10.000 radnika. Bio je srce cijelog područja iako su samo svećenici i kraljevska obitelj mogli ući u svete zidine.
Njegova nevjerojatna veličina čini sve ostale atrakcije u Egiptu, ali i šire, minijaturnima. Velika hipostilna dvorana jedan je dio hrama koji je teško doživjeti preko slike. Jednostavno je nemoguće pojmiti veličinu i širinu te velike prostorije koja obuhvaća 134 masivna stupa u visini od 15 metara do veličanstvenih 21 metra. Stupovi su toliko široki da je potrebno oko šest osoba kako bi se oko njih zatvorio krug, a pretpostavlja se da bi barem 50 osoba moglo stati na njihovom vrhu. I na moju veliku žalost to je bio posljednji veličanstveni spomenik staroegipatskoj civilizaciji koji sam vidjela.
Posljednje dane egipatske avanture proveli smo na obali Crvenog mora, u Hurgadi. Nekoć manje ribarsko selo, u zadnjih desetak godina razvila se u pravo turističko mjesto i popularnu destinaciju za odmor. Danas je najpoznatije ljetovalište na Crvenom moru, nalazi se 475 km južno od Kaira, a uz obalu dugu 45 km niklo je preko 250 hotela. Prekrasno, najtoplije more na svijetu sa bijelim pješčanim plažama, noćna zabava u klubovima, restoranima, kafićima i barovima sa trbušnim plesačicama, kupovina suvenira i začina u orijentalnim bazarima, šetnja po Memshi, safari u pustinji, ronjenje na koraljnim grebenima te izlet na Rajski otočić (Orange bay) samo su neke od stvari koje nikako ne smijete propustiti boraveći u ovom komadiću raja.
Nakon dvotjedne pustolovine, oprostila sam se od Egipta puna oprečnih emocija. Očarana sam bila starinama koje sam vidjela, ali i potresena uvjetima u kojima žive današnji Egipćani.
I na kraju savjet svima: skupite hrabrost i iskoriste svaku priliku koja vam se pruži za putovanjem! Egipat vam pruža mogućnost da se vratite u daleku prošlost i osjetite dijelom velike izgubljene civilizacije, ali i da zaronite u plavetnilo Crvenog mora, zasladite se baklavom te vrijeme poklonite isključivo sebi.
Tekst i fotografije: Emina Kovačević
