Filip Verčević učenik je 2. b razreda koprivničke Gimnazije ‘Fran Galović’. Hrvanjem se bavi od pete godine i dosad je skupio čak osam državnih zlata! Evo što je otkrio o sebi u intervjuu za FRANzine.
Razgovarala: Mirta Sabol, 4. d
Kako si i kada počeo trenirati hrvanje?
Hrvanjem sam se počeo baviti 1. rujna 2007. S hrvanjem me upoznao brat sestrine dobre prijateljice koji se već bavio hrvanjem. Susreo sam se s njim i pozvao me da gledam jedan trening. Došao sam i svidjelo mi se te sam jedva čekao da počnem s treninzima. Imao sam tek pet godina, ali su me treneri nakon prvog treninga primili u klub. Kod hrvanja volim najviše jednu stvar: to je pojedinačni sport te ovisim samo o sebi i svojoj spremi i pripremi. Volim što mi hrvanje omogućuje da posjećujem mnoge zemlje širom Europe, što stječem prijatelje i u drugim državama, a izuzetno je dobro za moje zdravlje i izgled.
Zlato na državnom natjecanju osvojio si više puta. Kakav je osjećaj biti prvak Hrvatske?
Svoj osmi naslov prvaka Hrvatske osvojio sam 2016. godine. To je stvarno neopisiv i predivan osjećaj. Predivno je nakon pobjede vidjeti da su se sav trud i sva odricanja isplatila. Naravno, moram zahvaliti obitelji i Hrvačkom klubu “Podravka” na velikoj podršci.
Koliko se i kako pripremaš za natjecanja? Iziskuje li sport mnogo odricanja?
Treniram 5 – 6 puta tjedno, što je veoma zahtjevno, ali mi pomaže da budem u najboljoj formi cijelu godinu. Za manje turnire pripremam se oko tri tjedna, a za ona veća natjecanja poput europskog prvenstva oko tri mjeseca. U tom periodu znamo ići na treninge i u druge klubove, a posebno u jedan klub u Mađarskoj.
Što se tiče odricanja, mislim da je to potrebno u svakom sportu, pa tako i u hrvanju. S obzirom na to da za nastup na turniru moram biti u određenoj kategoriji, moram „skidati“ kile. To za sobom vuče prilagođenu prehranu, treniranje u jakni i dugim hlačama što potiče znojenje te tako i brz gubitak kilograma.
Kako usklađuješ hrvanje i školske obveze? Imaš li vremena za izlaske s prijateljima? Opiši nam jedan dan u svom životu.
Dani u mom životu većinom su slični. Ujutro idem u školu, poslije škole se odmorim i obavim stvari za školu. Često u tom periodu znam odspavati 45 minuta jer mi to pomaže da se navečer dobro pripremim za trening. Za zabavu uvijek ima vremena, pa tako i za izlaske s prijateljima, važno je samo sve dobro organizirati.
Učenik si 2. b razreda. Snalaziš li se u školi i kako tvoji profesori i kolege iz razreda reagiraju na tvoje uspjehe?
U školi postoje profesori koji znaju za moje uspjehe pa me redovito za njih pitaju. Također, kolege iz razredu znaju za to te mi čestitaju.
Hoćeš li se i nakon gimnazije posvetiti hrvačkoj karijeri ili imaš drugačije planove za budućnost?
Kada završim gimnaziju, slijedi naravno fakultet kojem ću se zasigurno morati u potpunosti posvetiti. Volio bih nastaviti hrvati – ako ne u Hrvačkom klubu „Podravka“, u nekom drugom klubu. Najvjerojatnije u onom koji će biti blizu fakulteta. U dalekoj budućnosti vidim se i kao trenera, ali za to ima vremena.
