Tijekom šesnaestog stoljeća u protestantskom sjevernonjemačkom području ukinuto je štovanje svetaca, a samim time i Svetog Nikole kao donositelja darova tijekom predbožićnog razdoblja. Kako djeca ne bi ostala zakinuta, određeno je da osoba koja donosi darove bude Mali Isus.
Ovaj običaj se iz zemalja njemačkog govornog područja proširio i u naše krajeve pa se na području Podravine još tijekom prve polovice prošlog stoljeća sačuvalo uvjeravanje djece kako im je jabuke, orahe i kocke šećera pod božićnim drvcem ostavio upravo “Mali Isusek”.
Početkom devetnaestog stoljeća, Amerikanac Clement Moore ispjevao je svojoj djeci pjesmu o posjeti Svetog Nikole, koja je ubrzo postala vrlo popularna (Twas the Night Before Christmas). Liku Nikole uskoro su dodane saonice i sobovi, odjenuli su ga u crvenu halju obrubljenu bijelim krznom i dobio je ime Santa Claus. Lik Santa Clausa ubrzo je postao dijelom američke kulture te vrlo zahvalnom ikonom potrošačkog društva.
Lik Djeda Mraza uveden je dvadesetih godina prošlog stoljeća u Sovjetskom Savezu kao protuteža američkom kapitalističkom Santa Clausu, ali i Svetom Nikoli u katoličkim zemljama Europe. U kreiranju njegova izgleda sovjetski su umjetnici koristili elemente oba navedena lika: imao je crveni plašt i dugu sijedu bradu Svetog Nikole, ali umjesto biskupske kape nosio je običnu.
Uz lik Djeda Mraza izmišljena je i priča o njegovu dolasku iz hladnih sjevernih krajeva na saonicama u kojima donosi darove što su ih djeca “naručila” u pismima upućenima na njegovu adresu.
