Nakon blagdana svete Barbare i svetog Nikole, kao treći u nizu obilježava se dan svete Lucije, kršćanske mučenice.
Živjela je na Siciliji, u Siracusi, a mučeništvo je podnijela 303. ili 304. godine. O njenom životu i smrti zabilježene su brojne legende. Prema jednoj joj je mačem odrubljena glava, a prema drugoj su je pokušali spaliti, no plamen je nije dodirivao pa ju je krvnik usmrtio ubodom u vrat.
Spominje se još i kako je samoj sebi iskopala oči da ne bi u napast dovodila mladića zaljubljenog u nju. Upravo zbog potonjeg smatraju je zaštitnicom vida i slijepih osoba. Osim njih, kao zaštitnicu je štuju ratari, lađari, staklari, krojači, tkalci, pisari i kovači. Trag navedenih legendi sačuvao se u vjerovanju podravskog puka prema kojem toga dana žene ne smiju šiti, presti ni tkati jer se to smatralo štetnim za njihov vid.
Kako bi ih spriječili u obavljanju zabranjenih poslova, mladići u Virju pripremali su strašilo od izdubene tikve u koju bi zataknuli zapaljenu svijeću i njome plašili žene koje su se vraćale kući s “prelca”. U okolici Koprivnice još sredinom prošlog stoljeća bio je raširen običaj prema kojem je odrasla osoba “nabijelila” lice brašnom, ogrnula bijelu plahtu te u sumrak obilazila selom noseći u ruci tanjur sa zapaljenom rakijom ili žarom, plašeći time djecu. Ovaj običaj bio je namijenjen sprečavanju mjesečarenja kod djece.
Osim navedenih ophodnih, u Podravini su bili rašireni i drugi običaji vezani uz dan svete Lucije i to sasvim druge prirode. Tako je u Virju zabilježeno da su tijekom noći na blagdan svete Lucije mladići ostavljali repu na dvorišna vrata “starim dečkima” kako bi ih ismijali i natjerali da se što prije ožene.
Zanimljiv je i običaj prema kojem je u zoru na dan svete Lucije najmlađa djevojka u kući morala prva ustati i ispeći posnu pogaču od kukuruznog brašna i vode koju su zvali “lucnjača”. Prije svanuća komadić ove pogače morali su kušati svi ukućani, ali i stoka, perad i svinje, sve kako bi im se osiguralo zdravlje i zagovor svetice koja je i sama živjela kreposno i skromno.
U bilogorskim se pak krajevima ovog dana započinjalo s izradom baklji kojima su osvjetljavali put prilikom odlaska na polnoćku. Za to su izabirali posebno tvrde vrste drveta koje se dodatno obrađivalo udaranjem kako bi se osiguralo da tako izrađena baklja tinja, a ne gori otvorenim plamenom.
Običaj vezan uz ovaj blagdan koji se u Podravini održao i danas, svakako je sijanje božićnog žita. Prije se ono sijalo u tanjur, na mokru kudjelju, a po njegovoj bujnosti, zelenilu i širini listova predviđalo se koliko će plodna biti naredna godina.
