Tko od vas nije gledao filmski serijal o Indiana Jonesu? Jeste li kada uživajući u njegovim pustolovinama i sami poželjeli biti na njegovom mjestu?
Tako sam i ja kao mala djevojčica maštala kako ću jednog dana biti arheologinja, proučavati izgubljene civilizacije i baš kao Indy otkriti neko skriveno arheološko čudo. Nažalost, život je čudna priča i odvela me u drugom smjeru od mojih snova. Ali, onaj pustolovni crv u meni želio je da se jednog barem na trenutak osjetim dijelom izgubljenog svijeta i vremena.
Faraonska prokletstva, bogovi, piramide, hramovi, grobnice, sfinge, sve to nalazi se u jednoj sjevernoafričkoj državi, kroz koju prolazi gotovo 7 tisuća kilometara rijeke Nil. Domovina je to drevnih znanja od kojih neka još uvijek, unatoč civilizacijskim i tehnološkim dostignućima, nismo uspjeli objasniti.
Riječ je naravno o Egiptu, zemlji najvećih svjetskih misterija, u kojoj živi gotovo 78 milijuna ljudi, od kojih 15 milijuna njih na krajnjem rubu siromaštva. Specifičnost ove zemlje velik je kontrast između područja uz Nil i okolnih pustinjskih prostora. Dolina Nila proteže se od juga prema sjeveru i najveća je oaza na svijetu. Dolina i delta Nila zauzimaju oko 4% površine Egipta iako ondje živi gotovo cjelokupno stanovništvo.
Dolaskom u ovu zemlju pripremite se na kulturološki šok i iznenađenja jer Egipat je poznat kao zemlja nevjerojatnih suprotnosti. Ovdje možete vidjeti baš sve, od prelijepih hotela i jahti do krajnje bijede i siromaštva.
Glavni grad Kairo koji danas ima preko 17 milijuna stanovnika, prenapučen, prljav, prepun smeća i kaotičan, sa svojim antičkim spomenicima smještenim odmah do onih suvremenih, zasigurno vas neće ostaviti ravnodušnim.
Prva i najvažnija stvar koju morate pronaći dolaskom u Kairo, definitivno je ljekarna. U njoj se opskrbite lijekom Antinal. On će vas zaštititi od moderne pošasti popularnog imena „Egyptian Tummy Bug“ koja često zadesi Europljane kad stignu u Egipat, a uzrokuje težak proljev, temperaturu i dehidraciju. Ovu bakteriju možete dobiti konzumirajući neflaširanu vodu, neoprano voće i povrće, ali i u kontaktu sa gotovo svime oko vas – novcem, predmetima pa čak i rukovanjem, dok su Egipćani stekli otpornost na nju. A s Antinalom možete biti sigurni da vam moderno „faraonsko prokletstvo“ neće pokvariti boravak u Egiptu.
Iako se hotel u kojem smo bili smješteni nalazi u siromašnom dijelu grada, Gizi, njegov položaj svakog gosta oduševljava – i pogled s prozora moje hotelske sobe bio je pogled od milijun dolara – pogled na piramide. Na njih, divne, gigantske piramide što prkose vremenu i stoje ponosno podsjećajući današnje čovječanstvo na veličanstvenost civilizacije koja ih je izgradila.
S prvim sunčevim zrakama započinje prava egipatska pustolovina. Prvo i ono najvažnije u Egiptu, piramide. Od uzbuđenja ne mogu dočekati trenutak da stanem ispred tih čuvenih piramida, da dotaknem kamene blokove koje su prije otprilike 5 tisuća godina postavile ruke drevnih Egipćana. Dolaskom na plato Gize i uzbuđenje je na vrhuncu. Preda mnom su se ukazale u svom punom sjaju. Tri piramide za kraljeve po imenu Keops, Kefren i Mikerinos, koje su kroz povijest fascinirale čovječanstvo i golicale ljudsku maštu razmišljanjem o tome koja im je bila svrha i namjena. Jedino što je sigurno da su bile građene za faraone kao zadnja počivališta na njihovom putu između zemljaskog života i života nakon smrti.
Najstarija i najveća piramida je ona kralja Keopsa, visoka 230 metara, njena gradnja trajala je otprilike 20 godina, a sagrađena je od dva milijuna blokova kamena vapnenca pri čemu svaki teži približno dvije tone. Nekada su piramide bile obložene mramorom od kojeg se sunce odbijalo pa su izgledale kao da su prekrivene zlatom dok im danas nedostaje taj mramorni sloj kojeg su Egipćani godinama skidali kako bi izgradili današnji grad Kairo.
Čekajući u redu za ulazak u Kefrenovu piramidu u kojoj je zabranjeno fotografiranje, gledajući ljude dok izlaze iz piramide polako me hvata strah. Svi blijedi, znojni, hvataju zrak, pitam se što se to unutra događa? Možda prokletstvo faraona? Hodnik je jako uzak i nizak, moraš hodati pogrbljen što je bilo prilično naporno, uzimajući u obzir i to što se malo penješ, a malo spuštaš . Unutra je jako vruće, vlažno, neobični mirisi se šire i teško se diše. Nakon nekog vremena konačno smo na cilju. Ulazim u slavnu grobnicu, veliku kamenu prostoriju, zidova ukrašenim drevnim hijeroglifima, nasred koje se nalazi kameni sarkofag. Ništa spektakularno, ali sama pomisao da se nalazim u središtu piramide, uistinu neprocjenjivo.
Veličanstvena sfinga, čuvar piramida, pola je čovjek, a pola lav. Imala je Kefrenovo lice i uzdiže se u podnožju njegove piramide. Tek 1905. godine sfinga je iskopana iz pijeska, ali i ona je obavijena velom tajni jer se njezina svrha i dan danas ne zna. Ovdje vas obuzima poseban osjećaj kad zamislite kako je baš tu i slavni Napoleon ostao očaran ljepotom ovog mjesta i promatrao ga s velikim strahopoštovanjem.
Vrativši se u grad, posjećujemo poznati Egipatski muzej koji je uistinu ogroman. Na samom ulazu nalazi se ploča koju su pronašli Napoleonovi vojnici u selu Rosetta i pomoću koje je Francuz Champollion dešifrirao hijeroglifsko pismo. Na njoj se nalaze tri ista teksta na tri različita jezika: hijeroglifima, demotskom i grčkom. Savjetujem vam da razgledavanje započnete na drugom katu muzeja gdje ćete vidjeti najvrijedniji dio zbirke – Tutankhamonovo blago. Zbog ovog blaga Tutankhamon je postao možda i najpoznatiji faraon iako njegova uloga u egipatskoj povijesti nije uopće značajna. Pogled na dva kovčega kralja Tutankhamona koji su obloženi s dragim i poludragim kamenjem na pozlaćenu drvenu teksturu ostavit će vas bez teksta.
Nešto što vrijedi vidjeti u Kairu je Koptska četvrt, najstariji dio grada, star barem 2000 godina koji je nekad bio poznat kao rimska tvrđava Babilon. Ovo je staro središte koptske kršćanske zajednice pri čemu je posebna crkva Svetog Sergiusa u kojoj je navodno neko vrijeme boravila Sveta Obitelj u vrijeme svog bijega u Egipat.
Po povratku u hotel, umorne od cjelodnevnog razgledavanja grada, odlučile smo potražiti osvježenje. Naravno, ono alkoholno. S obzirom da je Egipat islamska država, prodaja alkohola u trgovinama je zabranjena. Međutim, saznavši od zaposlenika hotela kako je moguće pronaći, reklo bi se ilegalne trgovine, odluka je pala. Ispred hotela prišle smo simpatičnom taksistu te mu objasnile što želimo. Nakon dogovora o cijeni prijevoza, sjele smo u taksi i krenule u pustolovinu. Vožnja taksijem kroz prepune ulice grada koji počinje živjeti tek s zalaskom sunca, kad žega splasne, bila je iskustvo koje nikada neću zaboraviti.
Ulicu po ulicu, stigle smo do odredišta. Mala trgovinica, u kojoj se u stražnjoj prostoriji nalazilo upravo ono što smo željele – hladno osvježenje – pivo Sakkara. Vrativši se u hotel, odlučile smo našu nagradu popiti uživajući u pogledu na piramide. Popevši se na terasu na krovu hotela, izvalile smo se na ležaljke i prepustile trenutku. Našu nirvanu prekinuli su zvuci glazbe koja je dolazila iz dvorane tik uz terasu. Ubrzo smo shvatile da se u njoj proslavlja pravo egipatsko vjenčanje. Našu radoznalost uočili su dječaci, gosti s vjenčanja. Prišli su nam i započeli razgovor. U svečanim odijelima, nasmiješeni, otvoreni, uistinu su me oduševili. U trenu smo se našle okružene malenim Egipćanima koji su se željeli s nama fotografirati, razgovarati, zagrliti nas.
Prijepodne idućeg dana iskoristili smo za posjet još jednom veličanstvenom lokalitetu, Memphisu koji je bio egipatska prijestolnica u doba Starog kraljevstva. Njegove ruševine se nalaze južno od Kaira, na samoj delti Nila, a u neposrednoj blizini ostataka grada nalazi se i Saqqara, nekropola u kojoj je najstarija sačuvana stepenasta piramida na svijetu, ona faraona Djosera.
Ono što me posebno potreslo u Kairu je Grad mrtvih koji je smješten u istočnom dijelu grada, u kojem su stoljećima pokapani mrtvi, a danas su te grobnice dom mnogim siromašnim ljudima koji u potrazi za boljim životom dolaze u Kairo i generacijama ovdje žive bez struje i vode. Nažalost, ovaj zastrašujući prizor danas je postao turistička atrakcija.
Mjesto na kojem Kairo živi definitivno je Khan El Khalili, jedan od najvećih bazara na svijetu koji datira čak iz 14. stoljeća. Na ovoj ogromnoj tržnici možete pronaći apsolutno sve – od odjeće, zlata, srebra, parfema, začina, hrane. Prije nego uđete u bazar naoružajte se strpljenjem i upornošću, jer Egipćani su pravi trgovci i da biste postigli dobru cijenu, morate provesti neko vrijeme cjenkajući se i tako ponovno i ponovno, za svaki suvenir koji planirate kupiti. Najvažnije riječi koje će vam na ovom mjestu trebati su La shukuran (ne, hvala) i kam (koliko).
Večer u Kairu ponovno smo iskoristile kao priliku doživjeti grad uz njegovu žilu kucavicu – Nil. Stanovnici grada uživaju u brojnim restoranima smještenima na splavovima na rijeci. Tako smo i mi uživale u u jednom od njih, kušajući tradicionalnu egipatsku hranu dok je lagani povjetarac nosio osvježenje s Nila. U vrijeme boravka u Egiptu, u tijeku je bilo je nogometno natjecanje – Afrički kup i bilo je fascinantno promatrati kako se ovaj veseli narod fanatično raduje pobjedama svoje nacionalne vrste.
Ukoliko za vrijeme boravka u ovom gradu imate dovoljno slobodnog vremena uputite se na jednodnevni izlet u Aleksandriju ili iskoristite dan i doživite pravi Kairo. Pretrpane ulice islamskog Kaira ispunjene su kolima koje vuku magarci, automobilima, motociklima, pješacima. Nas dvije, hrabre pustolovke iz Hrvatske odlučile smo potražiti kratak predah i bijeg od gužve i buke te sjesti i popiti šalicu kave u kavani gdje zalazi lokalno stanovništvo. Oko nas mnoštvo muškaraca koji zbunjeno i znatiželjno promatraju strankinje koje su im narušile svakodnevnu rutinu dok udišu kolutove dima koji se dižu iz vodene lule- šiše. Poziv na molitvu s minareta obližnje džamije ponukao nas je da ju pogledamo.
Na ulazu nas je dočekao simpatičan domaćin koji nas je proveo cijelom džamijom te nam dozvolio da se popnemo na minaret s kojeg se pružao nevjerojatan prizor na nedovršene krovove Kaira. Egipćani ne završavaju izgradnju svojih kuća jer na nedovršene objekte ne plaćaju porez pa samim time ovaj prizor djeluje dodatno zastrašujućim.
Nakon dana provedenog u vrevi ovog milijunskog grada, upoznavajući njegove stanovnike, skrivene ljepote i zanimljivosti daleko od turističke vreve i mom boravku u Kairu se približio kraj. Koliko god oduševljena svime viđenim, onom veličanstvenom tako i onom tužnom slikom siromašnog Kaira, osjećala sam neku nervozu zbog činjenice kako u ovako kratkom vremenu nisam vidjela sve što Kairo uistinu jest.
Dolaskom večeri, naša grupa krenula je prema željezničkom kolodvoru, gdje smo se ukrcali u vlak kojim ćemo tijekom noći prevaliti udaljenost od gotovo tisuću kilometara i stići na jug Egipta, u grad Aswan.
A o Aswanu, Luxoru, krstarenju Nilom, Crvenom moru… drugom prilikom :)
