Matko Zirdum mladi je stoper koji se prije nekoliko dana pridružio pripremama prve momčadi Slaven Belupa uoči početka proljetnog dijela sezone. Rođeni Koprivničanac svoj je nogometni talent kalio prvo u Slavenovoj školi nogometa, da bi potom vještine nastavio stjecati u zagrebačkom Dinamu gdje je nastupao za kadetsku, juniorsku i B-momčad.
Ovaj nadareni sedamnaestogodišnjak dolazi iz poznate sportske obitelji. Njegova majka Svetlana bivša je golmanica RK Podravke, a otac Marin poznati je koprivnički košarkaš.
Upoznajmo Matka!
Bok Matko, krenimo redom. Ispričaj nam nešto o svojim nogometnim počecima.
Pozdrav! Nogomet sam počeo trenirati u Slaven Belupu u prvome razredu osnovne škole, 2005. godine. Tada sam imao 7 godina, a moj prvi trener u Školi nogometa bio je Željko Roščić. Nogomet sam počeo igrati zbog toga jer sam pratio utakmice na TV-u i igrao ga s dečkima u svom kvartu. Jednostavno me to privuklo i želio sam se okušati u nogometu.
Kako ti je bilo u Slavenu? Možeš li izdvojiti neki turnir ili događaj kojeg ćeš se uvijek sjećati?
U Slavenu sam proveo osam godina. Bilo mi je vrlo lijepo, mnogo toga sam naučio od trenera, ali i suigrača. Siguran sam da mi je to i pomoglo u daljnjem nogometnom razvoju. Kao najdraži događaj mogao bih izdvojiti osvajanje regijskog prvenstva dok smo bili stariji pioniri (U-14).
U ljeto 2013. godine dobio si poziv iz zagrebačkog Dinama. Kako si se osjećao, jesi li se dvoumio oko odlaska?
Pa, iskreno, bio sam pomalo iznenađen, ali i sretan jer ne dobiva se poziv Dinama svaki dan. Nisam previše razmišljao i dvojio nego sam prihvatio poziv. Malo mi je bilo teško napustiti Koprivnicu i Slaven jer ipak sam ovdje rođen.
Kada si došao u Zagreb, kako ti je bilo, gdje si živio?
U Zagreb sam došao u ljeti 2013. godine i odmah sam se priključio kadetima na pripremama. Živio sam u kvartu Remete u Dinamovoj kući. Tamo nas je kroz cijelu godinu bilo 7-8, a nekada i više jer je puno igrača dolazilo na probu. Mislio sam da će mi biti teže u Zagrebu jer ipak sam imao samo 15 godina, no brzo sam se naviknuo.
Koliko često si dolazio kući u Koprivnicu i s kim si se u Zagrebu najviše sprijateljio?
U Koprivnicu sam dolazio kada bih uhvatio dan-dva slobodno, to je bilo otprilike svakih mjesec dana. Najčešće je to bio vikend kada ne bismo imali utakmice. U Zagrebu sam se sprijateljio s puno ljudi u klubu i u školi. Najviše bih želio izdvojiti suigrače Blečića, Godu, Pasaričeka i Hudačeka.
Kako su te prihvatili u Zagrebu?
Prihvaćen sam jako dobro od svih. Najviše od suigrača u Dinamu, trenera i svih ostalih.
Možeš li izdvojiti najljepši i najgori trenutak karijere?
Kao najljepši trenutak izdvojio bih osvajanje Prvenstva Hrvatske i Kupa s Dinamovim kadetima u sezoni 2014./2015. I to bez ijednog poraza i neriješenog rezultata. 30 pobjeda u 30 utakmica u Prvenstvu plus još četiri pobjede u Kupu Hrvatske.
Najgori trenuci karijere bili su mi kada sam ozlijedio leđa i morao sam pauzirati dva i pol mjeseca.
S Dinamom si išao na brojne turnire, koji ti je posebno ostao u sjećanju?
Nekako mi je najviše u sjećanju ostao moj prvi turnir s Dinamom. To je bilo u Mađarskoj na međunarodnom turniru. Sudjelovalo je jako puno jakih ekipa, mi smo igrali finale s Barcelonom i nažalost izgubili na penale.
Bio si pozivan i u reprezentaciju Hrvatske.
Prvi poziv dobio sam sa 16 godina, 2014. Sa repkom sam bio na tri okupljanja i odigrao tri utakmice; u to vrijeme trener je bio Dario Bašić koji je vodio U-17 reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u Čileu. Uz suigrače iz Dinama, u reprezentaciji je tada bio i moj bivši suigrač iz Slavena Kristijan Bistrović.
Matko je 2013. iz Slavena došao u Dinamo. Nakon što ove sezone nije bio zadovoljan minutažom u Dinamu gdje je jako velika konkurencija, vratio se u Slaven Belupo. Matko je još uvijek junior, ali trener Kopić je prepoznao njegov potencijal i uzeo ga na pripreme s prvom ekipom Slavena.
Nakon povratka u Slaven, počeo si trenirati s prvom ekipom. Kako ti je za sada, s kime si se najviše sprijateljio u svlačionici?
Trenutno mi je jako dobro i sviđa mi se rad trenera Kopića. Naporno je, ali tako mora biti na početku priprema kako bi svi bili spremni za nastavak sezone. U ekipi sam se ponajviše sprijateljio s mlađim igračima s kojima sam igrao prije odlaska u Dinamo. Želio bih izdvojiti Bistrovića, Martinagu i Bubnjića.
Odlično. Imaš li neke planove za budućnost vezano uz nogomet, ali i daljnje školovanje?
Trenutno sam koncetriran samo na Slaven, trudit ću se i raditi najbolje što mogu i nadam se da ću tako sam sebi izboriti priliku za nastup. Što se školovanja tiče, sad sam treći razred elektrotehničke škole, kada završim srednju onda ću vidjeti što će biti s nogometom pa ću odlučiti što dalje.
Možeš li nam izdvojiti nekog nogometaša koji je tvoj idol i gdje bi ti želio igrati da možeš birati?
Moji idoli su Jerome Boateng, stoper Bayerna, i Thiago Silva, stoper PSG-a. Njih jako cijenim i mislim da su najbolji stoperi današnjeg nogometa, volim ih i zbog toga što igramo iste pozicije. Nemam određeni klub gdje bih volio igrati, ali to bi bila neka od liga petica.
Čime se baviš u slobodno vrijeme, imaš li omiljeni klub?
U slobodno vrijeme najviše volim odmarati, družiti se s prijateljima uz piće ili igrati Playstation. Od europskih klubova navijam za Barcelonu, to je moj klub od malih nogu.
Hvala Matko, želimo ti puno sreće u nogometu i životu.
Hvala vama i doviđenja!
