Santorini, poznat i kao Thera, jedan je od najljepših grčkih otoka, a smješten je u južnom Egejskom moru, 200 km jugoistočno od grčkog kopna te pripada skupini Ciklada.
Otok, koji je praktički kaldera, današnji izgled duguje erupciji vulkana. Kaldera je geološki oblik koji stvara vulkan kad se uruši sam u sebe, tako stvarajući veliki i poseban oblik vulkanskog kratera. Kaldere mogu biti ispunjene vodom, pa nastaju kraterska jezera.
Na ljetovanje na Santoriniju odlučili smo se zbog povoljnih cijena avionskih karata iz Venecije i sami smo se željeli uvjeriti u ljepotu tog otoka, kojeg često vidimo na slikama. Naša grčka avantura započela je s autobusnog kolodvora u Zagrebu gdje nas je pokupio “Go Opti prijevoz” koji nas je odvezao za malo manje od pet sati direktno u zračnu Luku Marco Pollo u Veneciji te smo nakon kraćeg odmora, za od prilike dva sata avionom stigli na Santorini. Zračna luka na Santoriniju poprilično je mala, ali prilično dobro organizirana.
Prvi dojam otoka bio je vrlo dobar, zrak morski i ugodan, temperatura ugodnih 28 stupnjeva s laganim povjetarcem. Iako bi otok trebao imati sredozemnu klimu kao i većina grčkih otoka, Santorini ima pustinjsku i na otoku gotovo nikada ne pada kiša.
Do mjesta u kojem smo smješteni došli smo lokalni busevima, karte se kupuju u autobusu i koštaju od 1,60 eura do 2,40, a vrijede za jedan smjer vožnje. S aerodroma smo došli do Fire i potom presjeli do Perisse, mjesta gdje smo bili smješteni.
Busna stanica na Firi je mala, stane do šest autobusa, ali uvijek se nagura i više. Poprilično je kaotično i na autobusima ne piše kamo idu nego prodavači karata izvikuju mjesta kamo autobus putuje. Nakon pronalaska prvog autobusa krenuli smo prema svojem odredištu.
Perissa je manje selo na otoku, udaljeno od Fire 13 kilometara, a ima i onu poznatu crnu plažu. Većina hotela na Santoriniju je privatna tj. obiteljska s dvije do tri zvjezdice kategorizacije, a u poznatijim mjestima i više. Lokalni busevi staju svako malo na stanicama koje su jedino obilježene nekim tablama, tako da nam je za tih 13 kilometara trebalo oko 45 minuta vožnje. Imali smo vrlo dobre i ljubazne domaćine koji se jako dobro služe engleskim i bili smo smješteni u lijepim i čistim sobama s pogledom na našeg sustanara sljedećih sedam dana – magarca.
Osim kupanja i uživanja na crnim pješčanim plažama, uživanju u poznatim grčkim suvlakijima i girosima, na otoku postoje neka mjesta koja pod obavezno morate posjetiti.
Oia je maleni gradić na sjeverozapadnom dijelu otoka, smješten na samom rubu kaledara. Nama najpoznatiji po svojim bijelim kućama s plavim krovovima. Malen i simpatičan gradić, s malo većim cijenama od našeg sela u kojem smo bili smješteni. Puno posjetitelja s kruzera i ostalih turista doslovce preplavljuju ulice. Šetnja po danu je moguća, a u vrijeme zalaska ugrabite dobro mjesto jer su gužve užasne i teško se probijati tim malim i uskim ulicama. Zalazak sunca je lijep, poseban uz simpatično okruženje njihovih živopisnih kuća. Postoji i mogućnost da se gleda zalazak s broda, iz nekih od mnogih restorana u gradu (naravno, cijene su u tom slučaju poprilično uvećane).
Turisti azijskih zemalja tamo posebno vole zalazak te mnogi od njih izreknu sudbonosno “da” na brodu uz nezaboravan pogled. Gradić Oia treba pogledati rano ujutro u miru i dok nema toliko ljudi te navečer uz zalazak.
Akrotiri je prapovijesni grad koji je uništen erupcijom vulkana prije 1627. godine pr. Kr. Zahvaljujući upravo lavi i vulkanskom pepelu, nalazište je veliko i lijepo očuvano s mnogo detalja. Freske, očuvano posuđe i svakodnevne sitnice čuvaju se u muzeju. Veliki dio nalazišta je zaštićen od vremenskih uvjeta i može se lijepo pogledati uz dobro raspoređene staze uz samo nalazište.
Naselje je možda bilo nadahnuće za Platonovu priču o Atlantidi. Blizu nalazišta nalazi se i poznata crvena plaža, ali zbog nedostupnosti i velikog broja stepenica nismo na nju išli.
Fira (ili Thira kako nazivaju i cijeli otok) je glavni grad otoka, smješten otprilike u njegovom središtu. Ima nekoliko muzeja, zanimljivu tržnicu, žičaru i mnoštvo zanimljivih stvari za vidjeti. Zbog svojeg položaja iz luke se u grad dolazi ili žičarom ili magarcima na leđima, ispunjavajući mnogo stepenica (taj način nismo isprobali). Luka je malena,ali opet dosta ljudi pristaje s kruzera i ovdje se može ići ne izlete brodom na neki od susjednih otoka ili vulkan.
Postoji još manjih i živopisnih mjesta koje nismo obišli. Iako smo upotrebljavali lokalni autobus, automobil ili motocikl (30-50 eura dnevno) možete unajmiti uistinu na svakom koraku. Ta nam je ideja u početku bila privlačna, no nakon malo uvida u njihov promet ipak smo odustali od toga.
Pravila ne postoje, ceste i nisu baš u najboljem stanju, puno je stranaca koji voze kako im se prohtije i koliko brzo požele.
Ako se odlučite za Santorini, nećete pogriješiti… Otok je lijep i ima se što vidjeti, ljudi su dobri i ljubazni te spremni pomoći. Ako u blizini želite imati more i crnu plažu birajte Perissu, Perviolos ili Kamari. Ako želite uživati u pogledu, nije vam bitno kupanje i možete više platiti, za vas je Oia, Fira i Imerovigli. Plaže u blizini nema, ali takvi smještaji uglavnom imaju bazene. Ima još puno manjih i mirnijih mjesta sa živopisnom arhitekturom, primjerice Pervilogos. Klima je ugodna,vjetrić uglavnom stalno puše, ali nemojte da vas zavara jer sunce je jače.
Zanimljivo je da povrće i voće te vinova loza uspijevaju u pijesku, naravno uz navodnjavanje. Drveće je rijetko i nema šume, kao ni hlada od sunca uz plaže. Crni pijesak nije oštar, ali se jako zagrije i nepodnošljivo je hodati po njemu. Hrana se kreće od pet eura za hamburger preko sedam do devet eura za Giros ili suvlaki s prilozima pa do 10-12 eura za lignje ili ribe.
Sve u svemu, Santorini je destinacija u kojoj se možete nauživati i vidjeti pitoreskna mjesta, ostat će vam u lijepom sjećanju i poželjet ćete se vratiti opet.
Troškovi
Povratna karta Venecija-Santorini – 50 eura
Prtljaga 1 do 20kg, povratna – 80 eura
Transfer Zagreb-Venecija – 440 kuna
Smještaj 7 dana – 600 eura
Ulaznica za Akrotiri – 12 eura
Žičara u Firi – 6 eura (jedan smjer)
Lokalni busevi – 1,60 eura do 2,40 eura po smjeru
