Piše Vesna Peršić Kovač.
Rujan je zanimljiv prije svega kao mjesec tijekom kojeg započinje jesen pa je u Podravini po tome i dobio naziv ‘jesenšćak’.
Drugi pučki naziv mu je “malomešnjak”, prema blagdanu Male Gospe (8. rujna) ili “Male meše” kako se običava u Podravini reći. Ovaj blagdan značajan je ne samo po osobinama vremena koje nakon njega postaje hladnije i kišovitije, već se smatra i granicom od koje počinje razdoblje kada se ide “u snoboke”, odnosno kada se dogovaraju i ugovaraju ženidbe.
No, glavna osobina rujna ipak je prije svega obilje “rujnih” plodova koji plijene slatkoćom okusa i bogatstvom mirisa. Pretpostavka je da je svoj lijepi hrvatski naziv ovaj mjesec dobio po rujnoj boji mladoga vina i zrelih plodova, ali i lišća koje se baš u ovom razdoblju počinje žutjeti i rumeniti. S druge strane, jezikoslovci mu naziv izvode iz staroslavenske riječi “rjuti” što znači orati, budući da poljodjelci upravo tijekom ovog razdoblja započinju oranje i sjetvu pojedinih kultura. Tako se 21. rujna obilježava dan svetog Mateja, apostola i evanđelista kojeg smatraju zaštitnikom sijača.
Nakon hladnijeg početka mjeseca, obično nastupa toplija i sunčanija druga polovica karakteristična po visokim temperaturama, rojenju mušica i mnoštvu paučine koja leti iznad polja. Stari Podravci govorili su “pavočine se žene”, a ovo su razdoblje nazivali “bablje ljeto” ili “miholjsko ljeto” prema blagdanu Svetog Mihaela (spomen dan mu se obilježava 29. rujna). O njemu postoji i izreka:
“Dok dojde Sveti Mihal, grozdje dozreli pak ga bom bral!”
Riječ-dvije o navedenom svecu. Smatraju ga vođom vojske nebeske i jedini nosi naziv arhanđeo. On je voditelj duša u raj i onaj koji važe duše na posljednjem sudu. Štovati ga počinju u četvrtom stoljeću, a često se njegov kult nastavlja na pretkršćanska božanstva pa se crkve posvećene njemu obično nalaze na vrhovima bregova, pred gradskim vratima i na ulazima u groblje. Jedna od najpoznatijih crkava u Podravini posvećena svetom Mihaelu svakako je ona u Miholjancu (o čemu svjedoči i sam naziv mjesta), a spominje se još u popisu župa iz 1334. godine. Nešto kasnije, 1638. u pismu koje koprivnički župnik Matija Sumer šalje zagrebačkom biskupu Vinkoviću navodi se kako se Crkva svetog Mihaela nalazi na brijegu u naselju zvanom Zdelja, za koje se pretpostavlja da je današnji Miholjanec.