Piše Emina Kovačević.
Rečenica jednog Portugalca „A vida vai“ – Život ide dalje, kojom se je u našem razgovoru osvrnuo na Portugalce i njihovu povijest, provlačila mi se glavom cijelo vrijeme boravka u Portugalu, a vjerujem da ću je se često u životu sjetiti.
Sve ono lijepo, ali i ružno u životu prolazi. I ne treba s time razbijati glavu, već život živjeti punim plućima. To je životna filozofija Portugalaca, a 10 dana provedenih u Portugalu koje ću pamtiti cijelog života, zauvijek su me vezali za ovu prekrasnu zemlju, bogate, ali često i tužne povijesti.
Ime Portugal dolazi od latinskih riječi Portus Cale, što znači Lijepa luka. Portugal je europska zemlja s najstarijim državnim granicama koje se nisu mijenjale gotovo 800 godina, a svoj nagli razvoj i utjecaj doživio je u Doba otkrića u 15. i 16. stoljeću stvaranjem velikog portugalskog imperija koji se protezao od Brazila, Afrike, Indije i Kine do Istočnog Timora. Polovica “novog svijeta” pripadala je Portugalu, čime su imali prvo globalno carstvo u povijesti i bili najduže živuća kolonijalna sila od gotovo 600 godina odnosno do 1999. godine kada je Macao vraćen Kini.
Moje putovanje u ovu prekrasnu zemlju počelo je i završilo u njegovom glavnom gradu Lisabonu. Lisabon je drugi najstariji glavni europski grad – poslije Atene, a sa svojih 500 tisuća stanovnika najveći grad i najveća luka u zemlji. Smješten je na zapadnoj obali Iberskog poluotoka, nešto prije samog ušća rijeke Tejo u Atlantski ocean.
Najvažniji događaj u povijesti Lisabona katastrofalni je potres, snage 9 stupnjeva Rihterove ljestvice koji ga je pogodio 1. studenog 1755. i u kojem je grad doslovno uništen.
Procjenjuje se da je poginulo oko 30% tadašnjeg stanovništva Lisabona dok je 85% zgrada bilo je porušeno. Kako je potres bio na dan Svih svetih, tisuće građana bili su u tom trenutku u crkvama i velik broj svijeća je bio zapaljen u znak sjećanja za preminule, što je uzrokovalo nebrojene požare nakon samog potresa. Tsunami koji je uslijedio nakon njega, nije pogodio samo Lisabon, već i gotovo cijeli južni Portugal, a visina valova ponegdje je prelazila visinu od 30 metara.
Nakon potresa, Lisabon je obnovljen u skladu s tadašnjim baroknim pravilima s ravnim širokim avenijama, a uz njih su izgrađene prekrasne palače. U spomen na veliki potres ostala je samo ruševina zgrada crkve i samostana Carmo.
Sam grad se veličinom ne može mjeriti s ostalim europskim metropolama, što uopće nije loše. Lisabon vam je jedan od onih gradova u kojima rijetko trebate koristiti javni prijevoz i u kojem su sve znamenitosti uvijek lako dostupne. Ovisno o tome kakva vas ponuda zanima, možete pronaći i smještaj koji vam najbolje odgovara i s kojim ćete uvijek biti u središtu događanja. Još jedna prednost Lisabona pred drugim europskim prijestolnicama su i cijene. Dok ćete u nekim drugim zemljama potrošiti pravo malo bogatstvo za osnovni smještaj, u Lisabonu ćete moći biti na centralnoj lokaciji i u lijepo uređenim sobama za vrlo korektnu cijenu. Naš izbor pao je na najam stana u blizini središnjeg trga Rossio koji nam je bio „baza“ svih 10 dana u Portugalu. Naravno u uskoj uličici uz brdo, u kojoj se nakon nekoliko dana osjećate kao da ovdje živite cijeli život. Jedna iznimno važna stvar za posjet Lisabonu, ali i Portu je udobna, ravna obuća koju definitivno morate imati. Štikle nikako nisu za popločene ulice i stepenice ovih gradova.
Iako nisam ljubitelj vođenih tura, ovog puta odlučila sam se za „free walking tour“ u Lisabonu, ali i Portu. Ove ture su postale vrlo popularne u posljednje vrijeme i definitivno su pun pogodak.
U trajanju od gotovo 3 sata, lokalni vodič vam pokaže sve glavne znamenitosti grada, ispriča vam zanimljive priče koje nećete pročitati u turističkim vodičima, a na kraju ukoliko ste zadovoljni vodičem, ostavite mu napojnicu iako je tura besplatna. Na ovaj način zaista ste u prilici saznati najvažnije crtice iz povijesti grada, ali i Portugala.
U Portugalu je jako dobro organiziran javni prijevoz koji je ujedno i jeftin. Od mreže metroa do autobusnih i željezničkih linija pa koristeći javni prijevoz možete vrlo jednostavno i jeftino doći do najljepših plaža u okolici grada, ali i do drugih portugalskih gradova.
Jedan od njih je i Sintra. Maleni gradić oko 25 kilometra udaljen od Lisabona do kojeg se jednostavno dolazi vlakom za 45 minuta. U Sintri se nalazi veliki broj palača koje su kroz povijest gradili oni koji su vladali Portugalom. Od Maurske palače, Nacionalne kraljevske palače do Palače Pena. Sintra je ujedno i nacionalni park zbog prekrasne flore koja je specifična za ovo područje, ali je i zaštićen spomenik UNESCO-a.
Za obilazak svih palača u Sintri zasigurno vam treba više od 2 dana, a za poludnevni boravak u ovom gradiću moj izbor bile su samo dvije Palacio Pena i Quinta Regeleira. Mene je osobno najviše dojmila Quinta Regeleira – romantičarska neogotička palača s kapelicom, luksuznim parkom s jezerima, umjetnim špiljama i podzemnim tunelima, bunarima, klupama, fontanama i raznolikim paviljonima.
Iz Sintre se brzom autobusnom linijom za pola sata može stići do najzapadnije točke Europe – Cabo da Roca. Ovo mjesto čista je suprotnost Sintri. Hladni, snažni vjetar s oceana, visoke, strme litice na kojima raste samo mahovina, a u daljini ogromni valovi i sumaglica. Promatrajući ovo mjesto uistinu vidiš snagu i moć prirode protiv koje je čovjek gotovo uvijek bespomoćan. Sjetila sam se priče kako su Portugalci smatrali kako je ovo kraj svijeta i dalje nema ničega, samo „Mar escuro“ – Mračno more, ali i hrabrosti koju su morali imati prvi moreplovci koji su krenuli na velika putovanja u nepoznato.
Autobusom dalje možete stići do mjesta Cascais, prekrasnog turističkog mjesta na obali Atlantika s manjim, mirnijim, pješčanim plažama, šetnicama, restoranima na svakom koraku. U Cascaisu je bio i moj prvi susret s hladnim Atlantikom. Ulazak u ocean i pokušaj plivanja u vodi od 19 stupnjeva trajao je iznimno kratko s konačnim zaključkom kako nema do Jadranskog mora.
Za obilazak Sintre, Cabo da Roca i Cascaisa preporučujem kupnju Train & bus karte za 15 EUR kojom se besplatno vozite svim vlakovima i autobusima na ovom području u vremenu od 24 sata čime možete značajno uštedjeti u odnosu na kupnju pojedinačnih voznih karata.
Od plaža u okolici Lisabona definitivno preporučujem posjet plaži Costa Caparica. Riječ je o najdužoj pješčanoj plaži u Europi koja se proteže u duljini od 25 kilometara. Na putu do ove plaže obavezno se zaustavite kod spomenika Cristo Rei s kojega se pruža jedan od najljepših pogleda na Lisabon i veličanstveni most 25 Abril na rijeci Tejo. U Portugalu su me posebno oduševile niske cijene kako u trgovinama tako i u kafićima i restoranima. Bez imalo razmišljanja kako ćete nešto skupo platiti, slobodno možete sjesti u svaki od kafića kako u glavnim turističkim zonama tako i na plažama, a kavu ćete u prosjeku platiti oko 1 EUR ili pivo oko 2 EUR.
Definitivno neizostavno u Portugalu, posjet je jednom od najvećih katoličkih svetišta u svijetu – Fatimi. Odličnom autobusnom linijom za 1,5 sata i cijenom povratne karte od 20 EUR možete stići do Fatime i osjetiti spokoj i mirnoću ovog svetog mjesta. Kao i većina svetišta tako je i Fatima danas prilično komercijalizirana, ali šetnjom križnim putem, molitvom na postajama te čitajući poruke Gospe Fatimske putem uistinu imate priliku za promišljanje i pronalazak utjehe i mira. Posjetom grobovima pastira vidioca, njihovima kućama, slušajući priče o njihovim životima i sudbinama, paleći svijeće kao zagovor Gospi, čovjek skrušeno može bar na trenutak osjetiti prisutnost nečeg uzvišenog i posebnog.
Dio Lisabona pod nazivom Belem definitivno je najturističkiji dio ovog grada. U njemu se nalaze najpoznatiji spomenici Lisabona i ovdje se morate oboružati strpljenjem zbog čekanja u dugačkim redovima kako biste posjetili većinu od njih. Najljepši način za doći do Belema je vožnja nadaleko poznatim – starim lisabonskim tramvajem br. 28.
Torre de Belem, Spomenik otkrićima, Samostan sv. Jeronima uistinu su veličanstvene građevine koje govore o bogatoj prošlosti Portugala u vrijeme Velikih otkrića. Obavezno posjetite Pomorski muzej gdje imate priliku saznati sve o velikim portugalskim pomorcima od Magellana, Bartolomea Diasa do Vasca de Game. Portugalci su bili pioniri pomorstva, a svojim navigacijskim uređajima, kartografijom i vrhunskim brodovima bili dugo vremena nedodirljivi konkurentskim kolonijalnim silama. U Belemu iskoristite priliku za predah i kušajte poznatu slasticu Pasteis de Belem u jedinoj slastičarnici koja ih radi po originalnom receptu opatica iz Samostana sv. Jeronima.
Čista suprotnost od Belema je dio grada pod nazivom Parque das Nacoes. Ovaj dio grada sagrađen je povodom svjetske izložbe EXPO 1998 godine. Nad njim dominira most Vasco da Gama preko rijeke Tejo, dugačak 17,2 kilometara koji je 8 je najduži most u svijetu.
Veličanstveno izgledaju sve građevine u ovom djelu grada – od željezničke i metro stanice Oriente do Vasco da Gama shopping centra i popularnog lisabonskog ocenarija, Oceanario de Lisboa. Oceanario de Lisboa, najveći oceanarij u Europi, gdje možete vidjeti gotovo 500 vrsta riba, životinja, biljaka iz svih svjetskih oceana pri čemu je najveći bazen s biljnim i životinjskim svijetom Atlantskog oceana.
Gastronomija Portugala je uistinu raznolika i ovdje zasigurno nitko ne može ostati gladan. Portugal je treća zemlja na svijetu po potrošnji ribe nakon Japana i Islanda. Neizostavne su njihove srdele koje morate probati pržene na žaru, ali nacionalno jelo definitivno je bakalar kojeg pripremaju na više od 360 različitih recepata. Jako mi se svidjelo da velik broj restorana nudi „Prata de dia“ ili jelo dana gdje jeftino ili za 6-9 eura možete pojesti kompletan obrok od predjela do deserta često s uključenim pićem po principu jedi koliko možeš. Ovo je jedan od najboljih načina da probate različita portugalska jela za jako malo novca.
Ukoliko ste u Portugalu nikako nemojte propustiti vidjeti grad Porto. Porto je drugi po veličini i značaju grad u Portugalu, smješten na sjeveru zemlje, bogate je povijesti, prekrasnih velebnih građevina, ali zasigurno najpoznatiji po svojem vinu Porto. Tu se nalaze na desetine manjih ili većih vinarija koje proizvode čuveno Porto vino. To i nije baš obično vino, već je slađe i sa višim udjelom alkohola (oko 20%).
Zanimljivo je da je Porto vino sasvim slučajno postalo slatko. Za to su krivi Englezi koji su u davna vremena običnom vinu iz doline rijeke Duoro dodavali brendi kako se ne bi pokvarilo tijekom vožnje brodom. Ovakvo vino s dodatkom konjaka oduševilo je Engleze i do danas je ostalo njihovo omiljeno vino. Porto je toliko važno za Engleze da danas većina vinarija u Portu je u njihovom vlasništvu, a ovim vinom na svim formalnim večerama nazdravljaju Kraljici.
Kako biste se bolje upoznali s poviješću proizvodnje porta, vrstama vina i različitim kombinacijama okusa, preporučam posjet nekoj od vinarija u dijelu grada Vila Nova de Gaia. U cijenu od 8-10 eura uključeno je razgledavanje vinarije i podruma u pratnji vodiča te degustacija nekoliko različitih vrsta porta.
Zasigurno jedna od ljepših građevina u Portu je Sao Bento – željeznički kolodvor. Predvorje kolodvora je kao mala galerija oblijepljena keramičkim pločicama na kojima je predstavljena povijest grada. Na svakom koraku u Portugalu nailazit ćete na pločice – azulejos. Na crkvama, palačama, ali i običnim kućama i zgradama ove šarene pločice pričaju priče kroz slike iz svakodnevnog života ili važnih povijesnih trenutaka. Tradicija pločica potječe iz 15 stoljeća koju su prihvatili od Maura. Na prvi pogled ovo šarenilo je kič, ali vremenom vam postaje simpatično i zanimljivo jer se u potpunosti stapa sa okolinom. A ono ima i praktičnu svrhu – dugotrajnije je od fasada osobito pod utjecajem vjetrova i soli s Atlantika, zimi grije, a ljeti hladi kuće Portugalaca.
Neizostavni simboli Porta zasigurno su njegovi mostovi preko rijeke Douro. Osobito most Luisa I koji ima dva nivoa za pješake, automobile i metro. S ovog mosta pruža se prekrasan pogled na rijeku, ali i njene obje obale. Porto nema posebnih spomenika ili zgrada po kojima je nadaleko poznat, već je znamenitost sam za sebe. Iako pretežno siv i često kišovit, Portu se sve oprašta već poslije jedne čašice opojnog i slatkog istoimenog vina.
Šetajući strmim ulicama Porta na svakom koraku nailazite na britanski utjecaj, osjeća se i otmjenost i bogatstvo, iako je živopisni primorski gradić prepun šarenila. Puno je malih restorana gdje možete ručati za malo novca, a ipak probati jako kvalitetnu nacionalnu hranu. Jelo koje treba probati zasigurno je Francesinha – sendvič koji je karakterističan za ovaj grad i popiti čašu vina iz doline Douro. Preporučujem čašu „vino verde“ koje će vas zagrijati u ovom često prohladnom i kišovitom gradu. Sigurno nećete požaliti.
Ukoliko ste ljubitelj Harry Pottera u Portu imate priliku posjetiti “Livraria Lello“ – jednu od najstarijih knjižara u Portugalu čiji interijer je bio inspiracija J. K. Rawling, ali i Majestic cafe u kome je pisala svoj proslavljeni serijal knjiga.
U Lisabonu svaki od dijelova grada ima neke svoje posebnosti i privlačnost. Od palača, brojnih crkava, vidikovaca, uskih, slikovitih ulica i stepenica do širokih avenija i prekrasnih parkova. Zasigurno dijelovi grada koji su mene oduševili su Baixo i Alfama. U njima možete osjetiti pravi duh Lisabona i Portugala. Iskoristite priliku i posjetite neku od tradicionalnih tavernu u koje zalaze Portugalci. Tamo možete poslušati čuveni Fado (portugalski: „sudbina”) kojeg karakteriziraju tužne melodije i tekstovi, često o moru i životu siromašnih. Naziv za glazbu je saudade (nostalgija, čežnja za domom). Tradicionalno, dobra izvedba fada u Lisabonu se pohvaljuje pljeskanjem ruku, izvodi ga solo pjevač ili pjevačica uz pratnju akustične gitare i jedinstvene portugalske gitare s dvanaest žica (guitarra). Posljednja večer u Lisabonu u malenoj taverni Tacso do Chico uz zvuke fada, zasigurno će mi do kraja života ostati u sjećanju.
Portugal je uistinu jedna posebna zemlja s burnom prošlošću od razdoblja velikog bogatstva i moći u vrijeme velikih otkrića, do razdoblja velike recesije i siromaštva, vremena inkvizicije te strašne Salazarove diktature koja je obilježila 20 stoljeće. Kod Portugalaca me fascinira njihov optimizam, njihov ponos, ali i potreba da se i ono ružno kroz povijest ne zaboravi već da se iz njega izvuku pouke kako se ne bi nikad više ponovilo. Portugalci vole svoju zemlju, svoju tradiciju, povijest, nogomet, pjesmu, vino.
Danas, definitivno najpopularniji Portugalac na svijetu, Cristiano Ronaldo, njihova je istinska ikona i na neki način predstavlja svakog Portugalca. Težak životni put, uspjeh i bogatstvo pri čemu nikada nije zaboravio svoje porijeklo, domovinu, obitelj i vjeru, Ronaldu su osigurali status polubožanstva.
I na kraju ona rečenica s početka teksta… A vida vai. Portugal živi dalje, život ide dalje, sa svim onim lijepim i ružnim stvarima od kojih se život i sastoji. A ja se nadam da ću za svog života još jednom imati priliku posjetiti ovu prekrasnu zemlju i njezine predjele koje ovog puta nisam uspjela vidjeti.
Obrigada Lisboa, obrigado Portugal
