Marina Ferenčić iz Novigrada Podravskog bavi se spašavanjem i udomljavanjem pasa. Kako kaže, oduvijek je voljela životinje i kao obitelj su, ona i njena djeca, uvijek pomagali u nevolji pronađenim mačićima, pticama i drugim životinjama. ‘Naučeni smo poštivati život svakog Božjeg stvorenja i čuvati prirodu’, jednostavno objašnjava.
— Baš u vrijeme Božića spasili smo od smrzavanja i smrti dva malena psića. Bili su ostavljeni na balkonu u kartonskoj kutiji dok su im vlasnici otišli na skijanje. Strašno zvuči, no zbog nesebičnog rada i reakcije volontera, spašeni su. Nakon njih je sve krenulo, nezaustavljivo, jer je ogroman broj napuštenih životinja na sve strane — priča nam Marina te dodaje kako je prošlo pet godina otkada su počeli spontano aktivno pomagati i spašavati.
Srećom, psi su uspješno udomljeni u svoje sretne obitelji, a s obiteljima koje su ih udomile još je uvijek u kontaktu. Neshvatljivo joj je kako ljudi mogu izbaciti životinju desecima kilometara daleko od prve kuće i ljudi, usred šume. Tako nemaju nikakve šanse da prežive jer štenci nisu dovoljno snalažljivi pa ostaju instinktivno na mjestu gdje ih čovjek napusti.
— Unazad par dana spasili smo nekoliko takvih pasa. Bacaju ih u šume, potoke, kante za smeće, ostavljaju ih u poštanskim uredima, zakvačene za ogradu u vrećicama, ubacuju u dvorišta. Ljudi su jako kreativni kad se žele riješiti psa. Da barem malo te kreativnosti upotrijebe tražeći mu dom, bilo sami ili preko volontera kojih ima u svakoj sredini — kaže Marina te smatra da bi se država trebala aktivirati po tom pitanju. Prilika za to je EU koja u svojim fondovima ima novac za educiranje građana i zbrinjavanje životinja.
Trenutno Marina skrbi o pedesetak pasa. Neki od njih već imaju svoje buduće domove, ali moraju proći cijepljenje i čipiranje. Tada će ih njihovi novi vlasnici moći odvesti u svoj novi dom. Jedan je čak na liječenju u Zagrebu dok su neki već dugo kod obitelji pa će tamo i ostati. Objasnila nam je da su to najčešće psi s hendikepom: stari, bolesni ili veliki psi koji se puno teže udome od malenih.
Upitali smo je postoji li porast broja ostavljenih psića u ovim ljetnim danima, na što nam je odgovorila da je ove godine broj napuštenih pasa veći nego ikad ranije.
— U zadnjih mjesec dana stiglo mi je 19 napuštenih pasa. Napuštaju se čak i čistokrvni psi, mamice s bebama, stari i bolesni. Ljudima, to je tako očito, nedostaje edukacija i empatija. Jako ih puno ima krivi pristup i stav. Psu ne treba puno. Kutak u domu, dvorištu, šaka hrane i ljubav — kaže i napominje kako kod nje svi psi imaju slobodu kretanja unutar dvorišta i kuće, idu u vrt i šetnje.
— Svi su socijalizirani, vole ljude i druge pse, miroljubivi su, obožavaju ljude i uvijek su željni pažnje i maženja, naučeni su na urednost u kući i pravila ponašanja u kući i van nje. Zato ih i uspijevamo udomiti bez problema i povrata. Bitno je pripremiti psa i olakšati udomitelju period prilagodbe. Tako je manje stresno i sigurnije za psa i za čovjeka — opisuje nam Marina.
Pronaći pravog i dobrog udomitelja te idealan dom za psiće, kaže Marina, teško je. Treba biti strpljiv jer puno ljudi želi ljubimca, ali nisu spremni na tu odgovornost i brigu.
— Uvijek upozorimo i u ugovoru o udomljenju navedemo sve obaveze udomitelja. Onaj udomitelj koji je spreman ugovor potpisati i koji je, prema našoj procjeni u osobnom razgovoru, iskreno zainteresiran i spreman voditi brigu o psu, bude izabran. Svakog psa sami vozimo na udomiteljevu adresu, upoznajemo obitelj i napominjemo da uvijek računaju na našu pomoć ako im ikada zatreba. A dogodi li se u budućnosti situacija da više ne mogu brinuti o psu, dužni su nas obavijestiti i s nama mu pronaći dom ili ga vratiti k nama. Tako je naša savjest mirna, sigurni smo da su naši štićenici maksimalno zaštićeni.
— Jednom kad osjetiš ljepotu spašavanja i vidiš u očima spašenog psa zahvalnost i ljubav te sreću obitelji kojima je upravo taj odbačeni pas uljepšao i upotpunio život, ne staješ pomagati. Želiš činiti dobro. Čuvati život. Zahvaljujući udomljenjima, upoznala sam stotine predivnih obitelj i ljudi i stekla poznanike i prijatelje po cijeloj Hrvatskoj i inozemstvu. Najbolji osjećaj je kad psa spasiš od sigurne smrti, iz azila, jer je proglašen opasnim, uspiješ ga rehabilitirati i pronaći mu dom kakav zaslužuje — poručuje Marina.
Tako je spašena i Gigi iz Ottove kućice. Imala je tri nogice i nitko je nije htio. Nije joj se pisalo dobro, ali Marina je još jednom velikodušno otvorila vrata svog doma i srca te ga uzela. Sada je kod nje već tri godine. Sretan i spretan kao da ima sve četiri.
