Jedna od najtežih moto utrka u Hrvatskoj je iza nas, prošlo je nešto više od mjesec dana od utrke otvorenog prvenstva Hrvatske u motociklizmu u gradu sv. Marka, gradu Križevcima. Utrka je iza nas, ali atmosfera i samo spominjanje riječi utrka i Križevci, tu kreću razgovori, rasprave i pitanja na koja još uvijek nitko nije dao odgovore. Pa jedno od takvih pitanja koje se često spominje ovih dana u moto krugovima tko je taj Vadla?
PIŠE: Zoran Vlah
Boris Vadla, rođen je 9. veljače 1988., u mjestu Mali Otok. Ljubav prema motociklima pojavila se još tamo za vrijeme osnovne škole. Uz oca i starijeg brata Gorana koji su također ljubitelji motociklizma, nije bilo perioda u godini kad barem jedan motocikl nije bio u obitelji. Tako je krenulo od BT Tomosa 50 pa preko Aprille RS 125, do sadašnje jurilice Honde CBR 1000 RR.
Na nagovor prijatelja, možemo slobodno reći danas već i legende Križevačke utrke, Roberta Prožeka, iako još nema 30 godina, Robert je jedan od najtrofejnijih vozača križevačke utrke. Koja klasa bila, kad Robi vozi, Robi pobjeđuje, osim ako ga u tome ne spriječi kvar, hmm ili njegov brat Mišo koji u zadnje vrijeme ipak na cilj stiže ispred njega.
Ali dobro, vratimo se mi Vadli, trofejna braća Prožek ipak zaslužuju jedan svoj poseban intervju. Na nagovor Roberta, na svojoj prvoj utrci Boris je sudjelovao 2011. godine u Križevcima i u iznimno jakoj konkurenciji ostvario solidno 6. mjesto.
Nakon toga slijedila je pauza od utrka do 2015.godine. Druga utrka 2015. godine, ponovo Križevci. U iznimno jakoj konkurenciji završio je na odličnom 4. mjestu. Samo malo sreće dijelilo ga je od senzacije i pobjedničkog postolja.
Da je jedan od najboljih vozača u Hrvatskoj pokazao je to u lipnju 2016.godine. Treća utrka i osvojeno senzacionalno treće mjesto ispred aktualnog prvaka Hrvatske u najjačoj klasi 1000 SST Marka Viška. Zašto kažemo senzacionalno? Evo zašto, motor koji vozi je iz 2006.godine, serijski motocikl registriran za “normalnu” vožnju po našim cestama. Daleko najslabiji motocikl koji je sudjelovao na utrci. ‘Malootočki vragec’ je iza sebe ostavio i tri, četiri i pet puta skuplje motocikle iza sebe, vozače koji već godinama voze moto utrke. Za sve one koji ne razumiju što čitaju, e to vam je kao da Slaven Belupo igra finale Lige Prvaka.
Iza nas je i četvrta utrka u njegovoj karijeri, Otvoreno prvenstvo Hrvatske 2017., Križevci, ponovo najjača kraljevska klasa 1000 SST. 18. lipnja 2017. godine, nešto iza 6 sati ujutro Križevcima se čuju zvukovi motora, njegove Honde se vjerojatno najviše čuo, naime još nije niti 1. službeni trening počeo, a pojavio se prvi kvar. Gas jednostavno je “zacvikao”. Tu na scenu stupa Ivan Solarić, malootočki majstor, mehaničar koji jako dobro poznaje svaki dio Honde.
Nakon otklonjenog kvara i odlično odvoženog prvog službenog treninga, Vadla je imao odlično 3. startno vrijeme. Ali naravno, ne bi bilo zanimljivo da se opet ne pojavi neki kvar. Dolaskom u boks, vilice i prednji disk puni su ulja, tu opet stupa na scenu, tko će drugi nego mehaničar Solarić i sam Vadla.
Naravno, što je to za njih, i taj su problem riješili, usput su promijenili i zadnji lančanik po Borisovoj želji i Boris je krenuo na drugi kvalifikacijski trening. Naravno, ne može ni to proći bez nekih problema, na kočenju u jednome zavoju Boris se sudario s drugim vozačem i pao. Dolaskom u boks ono najvažnije je bilo da Borisu nije ništa, ali Hondi je bilo. Ali pred ekipom iz boksa, bilo je nekih 5 sati vremena, pa u miru Boris, mehaničar Ivan i moja malenkost dali smo si truda da Hondu vratimo u “život” i spremimo je za tu dugo očekivanu utrku.
Boris starta sa solidnog četvrtog mjesta, ali problemi s kvačilom, već na startu prestižu ga svi motocikli i pada na posljednje mjesto. Tu je još jednom dokazao da je jedan od najboljih, kako su krugovi prolazili, Boris je prestizao motocikl za motociklom.
I na kraju došao na “svoje” treće mjesto. Na kraju što reći, još jedan “peharček” ide za Mali Otok, “srčeko” svima iz Borisove obitelji i prijatelja neizmjerno je sretno, a posebno Borisovo, jer na toj utrci pratio ga je i njegov “kum” Ninja koji je niti dva mjeseca prije same utrka doživio tešku frakturu lubanje.
Svi se pitaju, a što sad dalje? Hoće li Boris već u kolovozu nastupiti u utrci u Požegi, ili tek sljedeće godine u gradu koji čuva djevojačka straža, gradu Križevcima. Vrijeme će pokazati, ali da je jedan od najboljih “trkača” Hrvatske, to je već dokazao.
