Piše Tatjana Matić.
Povijesno-politološki kamp na Golom otoku izbalansirana je kombinacija politoloških i povijesnih tema, fizičkog rada, sunca i mora te duhovnosti koju organiziraju katoličke studentske udruge SKAC i MAGIS u suradnji s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Pružiti mladima ovako zasnovan sadržaj, na Golom otoku, davanje je – na neki način – zadovoljštine prekinutom sjećanju naroda, u svim žrtvama koje su ginule u granicama njegove zemlje, ali i prilika da se mladi čovjek neposredno upozna s prostorom stradanja i patnje koji je otuđio i čovjeka i čovječnost.
Od predavača istaknuti su pater Ivica Musa, predavač na FFDI-u i FTI-u različitih kolegija s povijesno-kulturološkim temama, koji je govorio o povijesti nastanka totalitarnih režima. Zatim, Vladi Bralić, arhitekt koji na doktorskom studiju istražuje arhitekturu logora za političke zatvorenike na Golom otoku, što je bila i tema predavanja uz stručni obilazak cijelog logora. Također, predavanje o različitim aspektima postmodernističkih i neo-marksističkih pokreta održao je Dominik Ćepulić, mladi psiholog koji trenutno doktorira na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu.
Na kraju dana imali smo diskusije na osuvremenjeni aspekt teme tog dana, kao što su položaj pojedinca u državi, ljudska prava i pravo država i pojedinaca na nasilje, ideološko opravdanje društva te o novim ideologijama sa starim predznakom, kao i debatu na temu “Zviždači – heroji ili kriminalci”.
Goli otok općenito
Otok Goli, koji je dio Kvarnerskog otočja, nalazi se na Senjskim vratima što ga čini teško dostupnim za vrijeme bure, što smo i sami iskusili kada pri povratku nismo mogli pristati u Senj već u Sveti Juraj. Cijeli kompleks prostire se na otprilike tri i pol do četiri kvadratna kilometra. Teren je dosta nepristupačan i zbog specifičnosti morskih struja između Golog otoka i Velebitskog kanala plovidba je minimalizirana. Otok je po svojoj prirodi ogoljen i nema prirodnog izvora pitke vode.
Goli nikad nije bio naseljen, barem što se tiče materijalnih dokaza. Vojska Austro-Ugarske monarhije nekad navodno je tamo imala logor, dok je Goli kao i drugi jadranski otoci i gradovi pripadao pod njihovu nadležnost. Ipak, materijalnih dokaza o tome nema, a za ovu tvrdnju povjesničari i arheolozi se pozivaju na kosti i neidentificiranu vojnu odoru koja je tamo pronađena prilikom dolaska prvih jugoslavenskih snaga.
Što se tiče novije povijesti, nakon spomena Golog otoka ljudima je najčešća asocijacija Jugoslavija i Tito.
Što se zbilja tamo događalo?
Nakon pobjede Saveznika u Drugom svjetskom ratu, Titovo čuveno ‘NE’ Staljinu dovodi do dva različita interesna kruga unutar same Partije. Tadašnji komunisti se dijele na dvije frakcije: informbiroovci i titoisti.
I upravo u tom razdoblju otvara se Goli otok za sve članove Informbiroa i nasljednike Kominterne koju je sam Staljin dokinuo. Hrvata kao logoraša je najmanje – oko 16 posto, što je i logično uzmemo li u obzir to da je najmanji broj Hrvata komunista podržavao Staljina.
Goli je zamišljen kao mjesto gdje će zatvorenici svoje stavove morati revidirati! Ipak, bila je riječ o prvoborcima, nositeljima revolucije koji su naposljetku postali žrtva te iste revolucije. Dovoljno je bilo da vas netko prokaže i vi ste bili proglašeni antititoistom, staljinistom i poslali bi vas na Goli otok. Tamo ste u krajnje neljudskim uvjetima morali proživljavati strahote koje je ljudski um uspio smisliti i da biste dokazali kako ste pokajali i vratili na “pravi put” bilo je potrebno da i vi nekog prokažete.
Na Golom nije bilo policajaca i čuvara unutar same žice. Oni su stajali vani sa strane, a među zatvorenicima se stvorila jedna vrsta hijerarhije kojom se upravljalo izvana. Postojali su tako šefovi pojedinih dijelova, ljudi primorani zbog malo vode, komada kruha, ili mekše postelje na grozne stvari. U godinama logorskog djelovanja, točnije od 1949. do 1956. kroz logor je prošlo nekoliko tisuća informbiroovaca koji su morali mijenjati svoje stavove na najbrutalnije moguće načine.
Nakon Staljinove smrti zloglasni logor postaje zatvor, a logor gubi smisao jer ako nema Staljina, onda nema ni staljinista.
Priroda
Na Golom je priroda prekrasna, more je iznimno bistro, a iznenadi vas i svaki oblik zelenog raslinja s obzirom na priče o pustoši i čistom kamenu. Naime, koliko god bio siromašan biljnim i životinjskim vrstama, za takve uvjete zapravo je – bogat. Nisam nikad vidjela toliko raznolikih guštera i letećih kukaca na jednom mjestu, a zanimljivo je i buditi se ujutro uz glasanje ovaca koje su zapravo jedini stalni stanovnici Golog jer ih njihovi vlasnici s Raba ostave tamo tijekom cijele godine uz povremene posjete. Noću je nebo prepuno zvijezda i takav prizor se sigurno ne može vidjeti iz bilo kojeg naseljenog i svjetlošću onečišćenog područja.
Misa se održavala u sklopu kampa jednom dnevno, vani na otvorenom, na igralištu koje je kasnije građeno kad je logor postao zatvor.
Posjet Golom otoku je doista specifično iskustvo i potakne čovjeka da se počne propitkivati o motivima i snazi koja pokreće ideologije, a posebno je zanimljivo bilo razmatrati ostatke totalitarnih sustava u modernim demokracijama. Spavaonice su nam bile bivše ćelije, blagovaonica je bila bivša zatvorenička blagavaonica. Boravak u uvjetima u kojima su nekada ljudi bili prisilno zatvoreni godinama zaista pruža veliku mogućnost da ljudi naprave ono što je često i poželjno – odnosno, da zavire malo u svoju nutrinu.
Svakako bih preporučila mladim osobama da se odvaže na drugačiji način provesti ljeto, izađu iz svoje zone komfora i dožive nešto što ne mogu u svom poznatom okruženju. Na Golom otoku konkretno postoje tri vrste kampa tijekom ljeta – radno-ekološki, povijesno-politološki i duhovne vježbe u šutnji. Iako sam se tek vratila s Golog otoka, već planiram za iduću godinu možda radno-ekološki kamp u NP Mljet ili neki od drugih desetak kampova za mlade koje organizira Magis.
