Marica Korolija svestrana je sportašica i vlasnica poduzeća Lava centar. Rođena Virovka odrasla je u Starigradu. Danas je trenerica u Ženskom košarkaškom klubu Koprivnica, a donedavno je i, kao golmanica, branila boje Ženskog nogometnog kluba Koprivnica.
Ipak, tridesetogodišnja studentica druge godine Kineziološkog fakulteta u Splitu, prije nekoliko mjeseci prestala je s nogometom i danas je, što se tiče sporta, u potpunosti posvećena svojoj prvoj ljubavi – loptanju pod obručima.
— Volim sve sportove. Recimo, od malena sam igrala nogomet s dečkima. Bila sam bolja od njih, a neki danas igraju u ozbiljnim klubovima. Ipak, košarka mi je najdraža jer je jedan od najdinamičnijih sportova s mnogo preokreta, nadmudrivanja i taktiziranja. Odlučiti može jedna stotinka, a to se u malo kojem drugom sportu može dogoditi. Iako sam završila Ekonomski fakultet, želja mi je postati košarkaški trener pa sam u Splitu upisala Kineziologiju, smjer košarkaški trener — rekla nam je svestrana Marica.
S obzirom na veliku ljubav prema košarci, ne čudi da je u i oko nje godinama. — Trenerica u ŽKK Koprivnica sam već gotovo deset godina, a najzapaženiji rezultat na klupi sam ostvarila kada sam zajedno sa svojom Z-12 generacijom osvojila 3. mjesto u državi. Također, veliki uspjeh je i nedavno 4. mjesto sa Z-14 generacijom — objasnila je mlada trenerica.
Osim što je trenerica, Marica je dugi niz godina pokazivala svoje vještine na parketu. — Počela sam u zagrebačkom Agramu pa sam se vratila u Koprivnicu, a karijeru sam završila u virovskom Podravcu. Pošto sam paralelno uvijek igrala dva sporta, na jednoj nogometnoj utakmici stradalo mi je koljeno pa sam od tada bila golmanica, a košarku više nisam igrala aktivno — rekla je.
Objasnila nam je mlada trenerica kako je lijepo, ali i zahtjevno voditi i učiti mlade košarkašice. — S curama je zaista lijepo raditi. Kada navečer dođem u dvoranu i vidim njihove osmjehe sve loše što mi se dogodilo tog dana nestaje. One mi daju snagu za život odraslog čovjeka. Kada bih se morala opisati, rekla bih da sam prijateljski nastrojen trener. Cure uvijek znaju da sam tu i da mi uvijek mogu sve reći. Odemo nekad i na sladoled, šalimo se prije početka treninga i zabavljamo, ali kad radimo onda radimo. Imamo samo jedno pravilo. Kada zazviždim prestaje priča i vođenje lopte. Ukoliko im pokažem da dođu do mene one dotrče, ukoliko im ne pokažem one ostanu tamo gdje su bile, a ja im objasnim što su krivo napravile — riječi su Marice.
Hoće li i u budućnosti biti trenerica, vrijeme će pokazati. — Cilj mi je što duže biti trenericom jer me to ispunjuje. Ipak, s druge strane, takav angažman oduzima zaista mnogo vremena. Rijetko koji vikend si doma, svaki dan u tjednu je navečer trening pa onda za poslove oko i u kući ostaje zaista malo vremena — objasnila je.
Marica nije propustila dati savjet svim djevojčicama koje se još nisu odvažile okušati u košarci, ali i svim roditeljima. — Savjet za sve djevojčice koje ne znaju gdje bi potrošile svoje slobodno vrijeme je da dođu k nama, da ih cure i ja očekujemo i da im želimo pokazati, ako nam daju priliku, kako funkcionira prava ekipa i timski duh. Također, i svi roditelji su dobrodošli jer imamo košarkaški trening gdje igraju mame i tate, a najbolji dio tog treninga je treće poluvrijeme koje većina jedva čeka — zaključila je Marica.
Mlada košarkaška trenerica zaista je svestrana sportašica. Za kraj nam je istaknula odličnu suradnju ženskog i muškog koprivničkog kluba. U planu je utakmica mama i tata ŽKK i KK Koprivnica u kojoj bi svi zainteresirani mogli sudjelovati. Puna planova i entuzijazma, sigurni smo da će Marica ostvariti sve svoje zacrtane planove.
