Neumoran i u mirovini, veliki popularizator znanosti i dugogodišnji voditelj zagrebačkog Planetarija Ante Radonić u ponedjeljak je gostovao u Koprivnici.
U naš je grad stigao na poziv Astronomskog društva Koprivnica, a prostor i tehničku opremu za predavanje astronomima je velikodušno ustupila Knjižnica i čitaonica “Fran Galović”. Tako se na Stručno-znanstvenom odjelu Knjižnice okupilo 70-ak građana koji su došli poslušati što Ante ima za reći.
A imao je zaista mnogo, kao i obično. Na početku nas je upoznao s novostima iz astronautike, skorašnjim letovima u svemir, novim raketama i satelitima i slično, a zatim je nastavio svoju priču od Sunčevog sustava do binarnih zvijezda, crnih rupa, gravitacijskih valova, kozmičkog mikrovalnog pozadinskog zračenja i najdaljih poznatih galaksija.
Uslijedila su i pitanja iz publike na koja je Ante strpljivo odgovarao, a potom je, nakon svega, strpljivo odgovorio i na nekoliko naših pitanja o Koprivnici, astronomiji, popularizaciji astronomije, ima li života u svemiru te zašto je uopće važno istraživati svemir.
Razgovarao Marko Posavec.
Kako vam je bilo na predavanju u Koprivnici?
U Koprivnici je uvijek lijepo. Publika na predavanju bila je prekrasna, vrlo pažljiva, postavljala je i pitanja tako da je atmosfera za vrijeme i poslije predavanja bila zaista ugodna. Bilo je to lijepo doživjeti.
Niste ovdje prvi put.
Računam da sam barem četiri puta održao predavanje u Koprivnici i svaki put je bilo zanimljivo, sresti se s publikom i popričati s njima, sresti ovdje prijatelje iz Astronomskog društva Koprivnica s kojima se poznajem već godinama, zapravo još iz prošlog stoljeća, može se reći.
Upravo je vaše predavanje bilo jedna od prvih aktivnosti koju je organiziralo Astronomsko društvo Koprivnica, davne 1997. godine.
Prošlo je skoro 20 godina… brzo je projurilo.
Često putujete po Hrvatskoj i držite predavanja u raznim mjestima. U tom kontekstu, gdje je Koprivnica? Postoji li u Koprivnici velik interes za astronomiju?
Rekao bih da postoji. Ako to usporedim s nekim manjim mjestima… interes je prilično visok, to je točno.
Na predavanju ste spomenuli neka područja istraživanja u kojima bi se u bliskoj budućnosti mogla dogoditi velika otkrića. Možete li izdvojiti nešto što je po vama najznačajnije potencijalno sljedeće veliko otkriće u astrofizici? Gdje se sprema nešto veliko?
Možda to otkriće neće biti obznanjeno kao neko definitivno otkriće, možda više kao nešto “vjerojatno je, ali nismo sigurni…” To može biti nešto vezano uz tamnu tvar ili može doći do nekog velikog obrata u teoriji tamne energije… Može doći do uspjeha i u tom smislu da se prvi put registrira objekt koji je poslao gravitacijske valove, a da se taj objekt vidi u nekom dijelu spektra elektromagnetskog zračenja. To bi recimo bio važan događaj. Ili da se možda otkrije neki objekt ili proces u svemiru koji još nije registriran i ne znamo ga nikako objasniti…
Više od 40 godina vodili ste Planetarij Tehničkog muzeja u Zagrebu, dakle gotovo cijeli život bavite se popularizacijom astronomije. Jeste li kroz sve te godine primijetili neki trend: je li interes za astronomiju danas veći ili manji nego tada?
Teško je to reći. Nekad ljudi recimo nisu imali internet pa su neke stvari morali poslušati na predavanjima. Danas, ako se ljudi bave tom tematikom i znaju se dobro služiti internetom, onda im nije toliko nužno dolaziti na predavanja. No, teško mi je naći neku razliku. Nekada su ljudi dolazili na predavanja jer nisu imali internet, a danas dolaze jer, premda puno više znaju, ipak imaju posebnu želju da prodube svoje znanje i saznaju više toga.
Na primjer, u jednom gradu poput Zagreba uvijek ima puno događanja. Ne može uvijek toliko ljudi doći na predavanje kao u Koprivnici. Ako je ovdje bilo 70 ljudi na predavanju, u Zagrebu će ih toliko doći jedino ako je tema izuzetno atraktivna, ili ako je predavač izuzetno atraktivan. Recimo, ako u Zagrebu drži predavanje fizičar Davor Horvatić – njegova predavanja su izuzetno atraktivna, uvijek dođe puno studenata i on će uvijek dobiti dosta veliku publiku. Ali na jedno prosječno predavanje u velikom gradu neće doći mnogo ljudi ako tema i predavač nisu vrhunski. Zato je često ponekad lakše skupiti publiku u manjim mjestima nego u većim gradovima.
Znači, zapravo, da je odaziv na ovo predavanje u Koprivnici bio jako dobar?
Ovo u Koprivnici bilo je jako, jako dobro. Dvorana je bila praktički puna i bio je to jako dobar znak. Vidjelo se da ljudi imaju interes i to su pokazali kroz pitanja i razgovore poslije predavanja.
Spomenuli ste internet. Upravo je velikim dijelom zbog njega u posljednje vrijeme sve veći problem širenje dezinformacija i pseudoznanosti. Kako se boriti protiv toga?
Da, to je zaista velik problem. Internet je prepun smeća i uvijek ljudima pokušavam naglasiti da ako koriste internet, moraju biti sigurni da su stranice autoritativne. Ako se netko ne bavi puno astronomijom i odluči naučiti nešto putem interneta, netko mu mora reći kojim stranicama da se obrati jer zaista lako može zaglibiti. Teško se danas boriti protiv takvih dezinformacija. Nastojim stalno upozoravati ljude na to.
Je li nužno da dobar popularizator znanosti ujedno bude i znanstvenik?
Nije nužno da bude znanstvenik, ali mora se držati znanosti da ne bi odlutao nekamo na neki čudan način. Ja nisam znanstvenik, ja se samo bavim edukacijom. Ako netko jako voli znanost i ako to radi temeljito, onda je dobar edukator i dobar popularizator znanosti. Bitno je da nije površan nego da dobro upozna temu o kojoj će pričati i pisati i onda nije problem je li on znanstvenik ili nije, nego je jednostavno dobar edukator ako dobro poznaje temu i ako prenosi kvalitetne i pouzdane informacije.
Kako popularizirati znanost u manjim gradovima gdje se takvim aktivnostima uglavnom bave pojedinci ili udruge? Promatranjima, projektima, predavanjima…?
Treba sa svime pomalo. Prvo animirati ljude da počnu dolaziti na javna promatranja i predavanja. Znači, napraviti što više javnih promatranja kroz koja ćete prikupiti ljude. Onda ćete te ljude educirati putem znanstveno-popularnih predavanja, a trebat će pokušati animirati i škole tako da se u školama, u dogovoru s ravnateljima, organiziraju posebna predavanja prilagođena tome da ih što veći broj učenika može pratiti. Kada se radi s učenicima, što prije treba prionuti nekakvom praktičnom radu i vidjeti što je to jednostavno i praktično, a što će učenike sigurno privući.
Naravno, obavezno pitanje: po vama, ima li života u svemiru?
Ostajem bez odgovora. Možda ga ima… lako moguće da ga ima. Ako u svemiru ima života, onda vjerojatno cijeli svemir vrvi životom; ako ga ima drugdje, ima ga takoreći svugdje. Međutim, dokle god mi nemamo informaciju da barem negdje u svemiru ima života, dotle nam je teško davati prave vrijednosti, brojeve, vjerojatnosti jer ne znamo zapravo koja je to formula, kada možemo reći da negdje može nastati život. Tako da nam je teško govoriti o tome koliko je život jedna slučajna pojava, koliko on mora nastati u nekim uvjetima… To je još uvijek veliko pitanje i velika nepoznanica. Sada dok smo još uvijek sami po našim saznanjima teško je govoriti o takvim vjerojatnostima. Ali možemo reći da, ako postoji život u svemiru, onda ga ima jako puno na drugim mjestima.
Zašto istraživati svemir i zašto je to važno za čovječanstvo?
Mislim da je važno da se što više ljudi upozna s istraživanjem svemira. Ljudi trebaju shvatiti naše mjesto u svemiru i koliko smo mi sićušni. Na neki način, ljudi koji bolje poznaju svemir trebali bi biti bolji i čovječniji. A inače, svako istraživanje svemira će nam pomoći da bolje spoznamo i naše mjesto u svemiru i razvoj našeg planeta u sklopu ovog našeg Sunčevog sustava.
