Piše Gordana Vrban.
S mojom kćeri Brunom koja ima 15 godina imam dogovor da svake godine nekuda otputujemo. Obično putujemo u vrijeme Adventa, mi ne skijamo i nismo zimski tipovi pa ne volimo otići na snijeg, onda još i izaberemo putovanje za vrijeme školskih proljetnih praznika pošto ona još uvijek ide u školu.
Ja volim putovati i upoznavati nove ljude i običaje, a želim to prenijeti i na svoju kćer kako bi izgradila što više svoju osobnost i što više obogatila svoj svijet, da poštuje različitosti, zbog povećanja vlastitog znanja te potrage da pronađemo odgovore na neka svoja pitanja. Putujući, upoznajemo mnoge ljude i s njima dijelimo svoje misli i vlastita iskustva.
To osobi pomaže da razmišlja na neki drugačiji način i da na neke stvari gleda iz drugačije perspektive – putovanje stvara cjeloživotno uspomene.
To je sjajan način kako razmijeniti ideje, kulturne utjecaje, a hrana je također jedan od važnih čimbenika. Prehrambene navike ljudi govore mnogo o njima te je to vrlo zanimljiv način otkrivanja novih i nepoznatih osobina i navika drugih ljudi.
Ove godine ponovno je došla na red Italija, ovoga puta Lombardija, Milano i talijanska jezera. Do sada smo obišle Veronu u vrijeme Valentinova, Veneciju u vrijeme finala karnevala, prekrasnu Toscanu i Cinque Terre u proljeće. Za sljedeću godinu planiramo Rim i Napulj ako nešto ne pođe po zlu.
Izbor obično radim ja, a konačnu odluku o izboru putovanja donosimo zajedno.
Najčešće putujemo s turističkim agencijama iz Zagreba i ovoga puta je bilo tako.
Milano je drugi najveći gard u Italiji, u industrijski razvijenoj Lombardiji i sam je centar industrije. Grad je, uz industriju centar mode i dizajna. Nakon putovanja od 8 sati stigli smo na Veliki petak u Milano, grad prepun ljudi kako domaćih, tako i turista. Odmah smo pošli u razgledanje znamenitosti Milana- tvrđava Castello Sforzesco okružena velikim parkom Sempione u kojem Milanezi provode slobodno vrijeme.
Tvrđava je značajna jer su u njoj smješteni muzeji Milana, a dvorištu se održavaju poznata mondena događanja. Šetnjom smo stigli do centralnog trga ispred monumentalne katedrale il Duomo i Galerije Victor Emanule koja se smatra najstarijim trgovačkim centrom na svijetu i jednom od najatraktivnijih trgovačkih centara, koja povezuje Il Duomo sa znamenitom operom Teatro alla Scala u kojem je često nastupala svjetski poznata Marija Callas. Galerije Victor Emanule je poznata po svom staklenom krovu i velikoj kupoli. La Scala izvana nije pretjerano zanimljiva ali je zato unutrašnjost raskošna i posjeduje izvanrednu akustiku.
Drugi dan posjetili smo jezero Lago Maggiore drugo najveće jezero u Italiji koje dijeli sa Švicarskom. Iz mjesta Stresa, koje je ukrašeno bogatim cvjetnim ukrasima i palmama, a koje je i Ernest Hemingway izabrao za pisanje, smo brodovima obišli Borromejske otoke Isola Pescatori tipičan ribarski otok koji danas živi isključivo od turizma i Isola Bella na kojem se nalazi Dvorac obitelji Borromeo koji su za sobom ostavili impozantnu građevinu s njihovim bogatstvom koje i danas oduševljava svakog turista koji posjeti Isola Bellu.
Dvorac je otvoren za javnost 50-ih godina prošlog stoljeća. Impresivan je vrt s prekrasnim cvjetnim grmovima i biljkama koje su u ovo doba godine u cvatu, mogu se vidjeti albino paunovi koji su pravi pozeri za fotografiranje. Kada se otok pogleda s obale izgleda kao brod što je bio uvjet obitelji. Drugo jezero koje smo posjetili je Lago di Como, ledenjačko jezero izgleda obrnutog slova Y, treće po veličini s dubinom 410 m i jedno od najdubljih jezera u Europi, dubina mu je 200 m ispod razine mora i grad Como.
Klimatsku pogodnost jezeru donosi topli južni vjetar za kojeg lokalno stanovništvo koristi naziv la breva. Premda se Alpe strmo spuštaju prema Lago di Comu, zahvaljujući la brevi, zimi se ne osjeća oštrina alpske klime, a ljeti je ugođaj mediteranski. Na obalama jezera nije stoga neobična pojava mediteranske vegetacije, pri čemu ćete najlakše ugledati palme. Utjecaj Mediterana tijekom ljeta osjeća se još i sjevernije od grada Coma, sve do Lago di Lugana u Švicarskoj (manji sjeveroistočni i jugozapadni dijelovi tog jezera pripadaju Italiji), područja s najpovoljnijom klimom u toj alpskoj državi koje je bilo naše sljedeće odredište nakon prelaska granice između Italije i Švicarske.
Granični prijelaz je usred mjesta na ulici bez nekih velikih obilježja. Primijetili smo jer su vozači morali stati i kupiti vinjetu u protivnom samo bi prošli jer je svakodnevno velika migracija ljudi iz Italije koji rade u Švicarskoj.
Lago di Lugano je smješteno na 30-ak km od Coma, između Lago Maggiore i Lago di Como. Grad Lugano je na jugu Švicarske, u kantonu Ticino, Grad je turističko i poznato bankarsko središte , obilježavaju ga topla ljeta i činjenica da u posljednje vrijeme privlači sve veći broj poznatih osoba iz cijelog svijeta Luganu su priskrbili nadimak “švicarski Monte Carlo”.
Znamenitosti Lugana su jezero s popularnim pedalinama, katedrala Sv. Lovre, Parco Civico u kojem stanovnici i posjetitelji odmaraju i provode slobodno vrijeme i planina Brè, nadmorske visine 1430 m s koje se pruža veličanstveni pogled na cijeli Lugano i jezera.
I na kraju putovanja na povratku u HR smo posjetili najveće jezero u Italiji Lago di Garda i na južnim obalama jezera antički utvrđeni grad Sirmione koji je već od davnina poznato ladanjsko mjesto s brojnim hotelima, restoranima, barovima i trgovinama. Lago di Garda je najpoznatiji po blizini zabavnog centra Gardaland.
