Praznik rada mnogima je nezamisliv bez roštilja, prvomajskog graha i besplatnog zabavnog programa u centru grada, no postoje i drugi tradicionalni običaji koji se ne vežu za 1. Maj, ali se njeguju 1. svibnja.
Takvi običaji zapravo su vezani uz početak proljeća, a čemu svjedoče i stari podravski nazivi za taj mjesec. Svibanj je tako „rožnjak” ili mjesec u kojem je sve puno ruža ili „filipovčak” u čast spomendana svetog Filipa.
Ti se tradicionalni običaji vežu za blagdan svetog Filipa i Jakova koji se neka slavio upravo 1. svibnja, a spadaju u takozvane proljetne običaje koji su nastali još u pretkršćansko vrijeme kultova.
Početak ljetne dugodnevnice proslavljao se održavanjem pastirskih igara i ukrašavanjem stoke, kola, ograda i vratnica zelenilom, a do danas se održao običaj postavljanja majskog drva ili „majuša”.
„Majuš” je posječeno, ogoljeno mlado stablo kojemu su zelene grane ostavljene samo na vrhu, a ukrašeno je trakama od papira i cvijećem. Obično se postavljalo na početku sela ili na glavnom raskrižju, a postavljanje su pratile male svečanosti poput pokazivanja spretnosti i snage mladića penjanjem na majuš.
Zanimljivo je i da noć uoči 1. svibnja nosi posebno značenje, a naziva se „Valpurgina noć” kada vještice i coprnice imaju posebnu moć.
Valpurgina noć smatra se pogodnom za provođenje postupaka vezanih uz nadnaravno pa su se vrata ukrašavala zelenilom kako coprnice ne bi mogle ući. Iako je danas taj običaj nestao, sve je to svojevrsna spona između nekadašnjih prvomajskih običaja i današnjeg običaja proslave Praznika rada koji mnogi također provode upravo u prirodi.
U Koprivnici je ovaj običaj ostao sačuvan do danas i to na križanju Potočne ulice i Ulice novi Brežanec gdje se postavljanje majuša održava tradicionalno, ali se značenje veže uz Praznik rada, a ne spomendan Filipa i Jakova.
I ove se godine na mostu koji spaja stari i novi Brežanec postavljao majuš pa smo odlučili iz prve ruke provjeriti kako to izgleda.
Na most smo stigli taman kada je stizao i majuš i to uz pomoć dva traktora, hrvatske zastave i glasne pjesme onih koji su ga iz šume i donijeli.
Nakon što je stigao, okupili su se i ostali mještani te ga vrlo brzo nakon toga okitili i podigli, nakon čega se nastavilo druženje.
Više o svemu rekao nam je i Vladimir Grošanić, predsjednik Mjesnog odbora Brežanec.
– Majuš se na Brežancu postavlja još od Kraljevine Jugoslavije. Za vrijeme II. Svjetskog rata bio je kratak prekid, a onda se tradicija redovno nastavila – rekao je.
Dodaje i kako je ova tradicija zabilježena u povijesnim knjigama.
– Kao što je to u svojoj knjizi napisao naš poznati frizer i povjesničar Merić, majuš se postavljao u znak protesta prema vlastima koje nisu podržavale radništvo. Majuš se preko noći postavljao iz inata – otkriva te dodaje kako ne može bilo koje drvo poslužiti kao majuš.
– Dečki su još prije nekoliko dana u šumi pronašli odgovarajuće drvo jer to mora biti grab. Osim toga, mora biti dugačko, ovo ima gotovo 20 metara, a na vrhu mora biti granje koje se kiti krep papirom i hrvatskom zastavom – zaključuje.
