Dvoje Koprivničanaca u Tanzaniji osnovali su bend sa Swahili pjevačicama i pjevaju “I got a Woman” Raya Charlesa na hrvatskom.
Možda na prvu zvuči kao početak kakvog vica, no iza te neobične glazbene priče krije se stvarnost Davora Švarca i Svena Pierobona čiji je glazbeni put – iako prepun improvizacija – doveo do sasvim autentičnog iskustva na afričkom tlu. Njihov bend, znakovitog imena SwaKaj, nastao je iz čiste ljubavi prema glazbi i, kako kažu, zafrkancije.
Davor i Sven upoznali su se na jednoj “svirci” u gradu. Sven se u to vrijeme bavio popravljanjem gitare i podučavanju djece sviranju, a ubrzo nakon upoznavanja pridružio se bendu VIS 300 u kojem je svirao Davor. Glazba je, čini se, već tada bila njihova konstanta – nešto što ih je pratilo bez obzira na druge profesionalne obveze.
Život ih je potom odveo daleko, čak do istočne Afrike – točnije, u Tanzaniju. No, iako su kontinent, klima i kultura bili potpuno drugačiji, glazbeni impuls nije ih napustio. Naprotiv, krenuli su okupljati glazbenike i osnovali prvi bend. Iskustva, priznaju, nisu bila idealna.
– Često su kasnili na probe, nisu imali vlastite instrumente pa su koristili naše, a glazbena naobrazba bila je vrlo skromna – prisjeća se Sven. – I još su tražili da ih platimo.
No, svaki izazov rađa priliku. Sven je u međuvremenu uredio mali glazbeni studio, koji je, s obzirom na lokalne uvjete, bio moderno opremljen. Mnogi su htjeli snimati, ali rijetko tko je bio voljan platiti. Ipak, prostor nije ostao neiskorišten. Upravo tamo, između improviziranih svirki i spontanih okupljanja, rodila se ideja za bend SwaKaj.
Swahili + Kajkavski = SwaKaj
Ime je predložio prijatelj, akademski slikar Darko Bakliža, nakon što je čuo njihove prve snimke.
– „SWA” predstavlja Swahili, a „KAJ” simbolizira kajkavštinu. Zapravo, uopće nismo razmišljali o tome kako bi se mogli zvati, a ovo nam je zvučalo super – govore Davor i Sven.
Nastala je savršena jezična i kulturna fuzija dvaju svjetova koju su upotpunile dvije pjevačice – Flora, kojoj su nadjenuli nadimak Cveta, i Faith, poznatija kao Vera.
– Njih dvije već su imale iskustva s nastupima; bile su članice popularnog lokalnog sastava Tanzanite, nazvanog po rijetkom dragom kamenu koji se nalazi isključivo u Tanzaniji – objašnjava Davor.
Osim pjevanja na Swahiliju i engleskom, Flora i Faith propjevale su i na hrvatskom. Kako nam kaže Sven, nije im trebalo dugo da pohvataju osnove jezika.
– Jednostavno, napisali smo im riječi velikim slovima, onako kako se izgovaraju. Po Vuku Karadžiću – prepričava kroz smijeh.
Čista “zafrkancija”
Njihove izvedbe bile su simpatična mješavina Swahilija, engleskog i hrvatskog – spoj koji bi se u većini studija smatrao nerezonantnim, ali u SwaKaju je postao njihova prepoznatljivost.
U konačnici su snimili sedam pjesama, među kojima su se isticale obrade klasika poput “Sweet Home Chicago”, “Hit the Road Jack”, “Bésame Mucho” i “I Got a Woman”. Najdraža im je pak obrada pjesme Paje Kanižaja “I onda neš pil”. Sve je to, kažu, bilo više rekreacija nego ozbiljan glazbeni projekt.
– Od samog početka znali smo da nećemo održavati koncerte ili izdavati albume. Bila je to čista zafrkancija, nešto što nas je opuštalo nakon posla – kaže Davor.
Ipak, ono što je počelo kao “zafrkancija”, preraslo je u trajniju uspomenu. I danas su u kontaktu s Florom i Faith – Flora pjeva u bendu u Dar-es-Salaamu, dok Faith gradi glazbenu karijeru na Zanzibaru. Njihove zajedničke pjesme ostale su zabilježene, ne samo u datotekama na računalu, nego i u sjećanjima na jedno posebno prijateljstvo koje je nadživjelo granice, kontinente i jezike. U svijetu u kojem se često pitamo mogu li se kulture doista spojiti, Davor i Sven pokazali su da ne samo da mogu – nego i zvuče sjajno kad se to dogodi.
Na pitanje kakva je glazbena scena u Tanzaniji, kažu kako glazba tamo svira od jutra do sutra. No, nisu baš oduševljeni onime što čuju.
– Previše je pod utjecajem američke scene. Prevladavaju rap i trap, a najveća zvijezda im je Diamond Platnumz kojeg naprosto obožavaju. To nije baš naš đir – priznaju.
No, bez obzira na žanrovske razlike, Tanzanija im je dala više nego dovoljno inspiracije, smijeha i neobičnih glazbenih epizoda. A iako se danas VIS 300 povremeno ponovno okuplja na koprivničkim pozornicama, iskustvo SwaKaja ostaje neizbrisiv dio njihovog glazbenog putovanja.
