‘Često se kaže da ples može izraziti neizrecivo. Radost, tuga i očaj postaju vidljivi; otjelovljeni izrazi naše zajedničke krhkosti. Pritom, ples može pobuditi empatiju, nadahnuti na dobrotu i potaknuti nas da poželimo liječiti, a ne štetiti. Pogotovo danas – dok stotine tisuća trpe ratove, podnose politička previranja i dižu glas u znak prosvjeda protiv nepravde – iskreno promišljanje je važno. Velik je to teret za tijelo, za ples, za umjetnost. No ipak je umjetnost još uvijek najbolji način da oblikujemo ono neizgovoreno, a za početak se prvo zapitajmo: Gdje je moja istina? Kako odati počast sebi i zajednici? Kome odgovaram?’
Svjetska je to poruka povodom Međunarodnog dana plesa, 29. travnja, plesača i koreografa Mihaila Barišnjikova, a na nju je na početku našeg razgovora podsjetila Olja Vilić, profesorica plesa, ritmike, funkcionalne tjelesne tehnike i osnova klasičnog baleta u Odsjeku za suvremeni ples koprivničke Umjetničke škole Fortunat Pintarić.
Govori nam kako pleše otkako je bila mala, nije ni razmišljala o nečemu drugome, a u svemu je imala podršku svojih roditelja koji zapravo uopće nisu bili u plesu ni na koji način.
U Umjetničkoj školi svoje znanje prenosi na mlade plesačice i plesače koji da bi upisali ovu školu moraju proći prijamni ispit.
Ples u umjetničkim školama i plesnim studijima su različite stvari
– Upisuju se u drugom ili trećem razredu osnovne škole, a na prijamnom ispitu gledamo fizičke predispozicije, sluh i osjećaj za ritam. Ples u Umjetničkoj školi i ples u plesnim studijima su dvije različite stvari. Mi smo odgojno-obrazovna ustanova, radimo na kvaliteti, mi smo zapravo odgojni ples. Djeca k nama ne dolaze isključivo radi zabave, već stječu obrazovanje. Naravno, ples jest zabavan i ispunjava na rane načine, ali tu se i uči i radi na kvaliteti. Nekad možda zbog toga i je malo teže – kaže naša sugovornica.
Nastavlja i kako je sam nastup svojevrsni odgojno-obrazovni proces.
– Pokušavamo djecu maksimalno pripremiti za svaki nastup kako bi im svaki idući bio korak naprijed, da ih ne frustrira, da ne izaziva nelagodu ili strahove – ističe.
Mentalni, fizički i intelektualni rad
Napominje i kako ples dotiče jako puno različitih stvari u čovjeku.
– Ples nije samo fizički i teško je u jednoj misli ili rečenici kazati što je to ples. Plesati se može uz glazbu i bez nje, plesati se može u prostoru, a može biti i na mjestu. Zahtijeva fizički i mentalni rad, aktivno slušanje glazbe, povezivanje tijela i glazbe, koordinaciju, donosi emocionalno ispunjenje, a ujedno je i intelektualno zahtjevan. Imamo jako puno plesnih tema koje prvo djeci izlažemo verbalno i objašnjavamo im, nije to samo “stani, pleši i ponavljaj pokrete”. Postoji puno više aspekata plesa koje moraš držati u glavi, a to je i intelektualan rad, povezivanje uma sa svojim tijelom – objašnjava naša sugovornica.
Ističe i kako u Koprivnici ima puno plesnih talenata, a njihov predan i uspješan rad potvrđuju i rezultati na raznim službenim natjecanjima.
Državni prvaci Vanja i Šimun
– Prvo imamo regionalno natjecanje, iako regije same po sebi za ples ne postoje. Na regionalno natjecanje idu sve plesne, odnosno umjetničke škole koje postoje u Hrvatskoj i to s obaveznom koreografijom. Djeca određene dobi imaju određenu istu koreografiju i tu se gleda taj tehnički dio na temelju kojeg se provodi eliminacija. Ona djeca koja su tehnički više pripremljena idu na državno natjecanje i tu nastupaju sa slobodnom koreografijom. Ove godine Vanja Matijaško, učenik trećeg razreda, dobio je takozvani Oskar, naime u drugoj dobnoj skupini, koju čine djeca od 11 do 13 godina, osvojio je prvo mjesto i prvu nagradu pri čemu nagrada ovisi o količini bodova. Tu je i Šimun Legemec, učenik drugog razreda, koji je u prvoj dobnoj skupini koju čine djeca od osam godina, osvojio prvu nagradu i treće mjesto – ponosno je zaključila profesorica Vilić.
Na ovaj izniman uspjeh ponosan je i sam Vanja Matijaško.
– Bilo je dobro, plesao sam sam, nekad mi je čak i bolje dok sam sam na pozornici. Lijepo mi je i zabavno na plesu, ponekad malo bude teško, a najteže mi je na baletu koji imamo od ove godine, jer me jako bole noge, najviše pete – rekao nam je Vanja.
S njime u trećem razredu u Odsjeku za suvremeni ples je i Zita Zember Kukec.
– Plešem od vrtića, a Umjetničku školu upisala sam kad sam bila u drugom razredu osnovne škole. Sad sam znači treći razred umjetničke i četvrti redovne škole. Super mi je na plesu, najviše mi se sviđa baš predmet plesa, a najteži mi je balet, jer sve mora biti ravno, mi smo više za ovaj ples. Dođemo, imamo zagrijavanje, malo si otplešemo koreografiju, onda ponavljamo, pa onda plešemo najbolje što znamo i na kraju imamo istezanje. Koreografije biramo zajedno. Ponekad pišemo na papiriće ideje i onda učiteljica govori koje su dobre a koje ne, zajedno odlučujemo koju želimo. Jednu koreografiju radimo cijelu godinu. Pripremamo se za natjecanja. Na nastupu mi je malo nelagodno, kad dođem na pozornicu malo se tresem, ali sve je u redu čim počnem plesati. Ponekad se tijekom nastupa možemo smijati, a ponekad moramo biti ozbiljni, a to ovisi o koreografiji – objašnjava Zita i dodaje da pleše otkako je mala i da je jako zavoljela ples.
S njom se slaže i Nikol Škudar koja nam govori da ju ples opušta i veseli, a najviše od svega voli nastupe.
Leonu Borštnar ples zabavlja, no malo joj je teško na baletu. Ona nam je objasnila kako se snalaze u zahtjevnim koreografijama.
– Vježbamo i znamo tko mora kuda ići – napominje i pojašnjava kako uz predmet plesa imaju i solfeggio, balet, klavir i tehniku.
Jana Martinušić je dodala da kroz ples može izraziti svoje osjećaje i da ju ples usrećuje.
– Volim nastupe iako me ponekad ulovi nervoza. Ugodnije se osjećam kad nastupam s ekipom, jer znam da imam nekoga iza sebe i uz sebe – zaključila je.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
