Renato Đurašina iz Koprivnice strojovođa je već 35 godina.
Od malena je volio vlakove i želio postati strojovođa pa je i upisao Željezničko-tehničku školu. Voli ovaj posao koji smatra svojim životnim pozivom.
– Da ponovo moram birati, opet bih izabrao zanimanje strojovođe. Posao je dinamičan, vozim vlakove i putujem – čas si u Koprivnici, čas u Zagrebu, Virovitici, Varaždinu ili Gyékényesu u Mađarskoj. Stalno sam u pokretu, imam veliku samostalnost i da se malo našalim – šef mi ne visi nad glavom. Nisam uredski tip i moja samostalnost u poslu mi jako odgovara. Odgovornost je ogromna jer imati u “svojem” vlaku stotine ljudi, za koje si odgovoran da sigurno stignu na odredište, nije zanemarivo, ali mi strojovođe o tome ne mislimo dok vozimo, samo nam je fokus na trenutačnu situaciju na pruzi i vlaku – objašnjava naš sugovornik.
Dodaje da njegov dan počinje s prijemom vučnog vozila, lokomotive ili elektromotornog odnosno dizel-motornog vlaka.
– Vozilo treba pregledati, napraviti probu kočnica i ako je sve u redu s vozilom, izaći iz depoa na kolodvorsko područje. Napomenuo bih da su počeci rada često u sitne jutarnje sate, između dva i pet. Naravno, ima i dosta dnevnih smjena, kao i nešto noćnih. Dalje slijedi vožnja vlaka – potrebno je pratiti signalizaciju na pruzi, voziti propisanom brzinom, kao i poštovati sve lagane vožnje odnosno vožnje smanjenom brzinom zbog postavljenih provizorija, a tu govorimo o vožnjama od 20 kilometara na sat i slično. Neke smjene proteknu u redu, ali većina ih je stresna zbog vožnje slaloma kroz spuštene polubranike na željezničko-cestovnim prijelazima i nepažnje pješaka koji prelaze prugu sa slušalicama na ušima ili hodaju po pruzi – ističe Đurašina.
Stresan i dinamičan posao
Napominje kako nije nimalo dobar osjećaj voziti 140 kilometara na sat i vidjeti osobu da prelazi prugu.
– Sviraš, kočiš, a lik sa slušalicama prođe ispred tebe…za sekundu, dvije došlo bi do naleta…grč u želucu…nije nimalo lijepo. Tako da je posao strojovođe vrlo stresan, dinamičan, stotine različitih situacija dogodi se u jednoj smjeni. Važno je uvijek biti 100 posto fokusiran na vožnju vlaka, kao i donijeti ispravnu odluku u djeliću sekunde kada se pojavi neka nepravilnost, odnosno problem. Nema dugotrajnog razmišljanja, strojovođa mora donijeti ispravnu odluku što učiniti u sekundi da bi se izbjegla nesreća – ističe naš sugovornik.
Neki se nakon tragičnog događaja više nikad ne popnu na lokomotivu
S obzirom na to da se, kad se dogodi tragedija na tračnicama, vrlo često mogu čuti komentari poput “Zašto vlak nije stao” ili “Zašto strojovođa nije nešto poduzeo”, zanimalo nas je što to konkretno strojovođa može poduzeti.
– O pregaženjima ne volim govoriti jer to nisu lijepe priče i ne želim to nijednom kolegi. Svaki strojovođa je individua za sebe i svi se drugačije nosimo s posljedicama naleta ili pregaženja. Nekome treba više vremena za oporavak, nekome manje, a neki se nakon takvog događaja više nikad ne popnu na lokomotivu. To nosite u sebi do kraja života, jer znate da niste krivi, da niste mogli zaustaviti vlak, ali dogodilo se i to je loša strana posla strojovođe. Ovisno o brzini, da se vlak zaustavi potrebno je 700, 1.000 ili 1.500 metara tako da dok su potencijalno opasne situacije, kao primjerice slalom vožnja između polubranika ili prijelaz pješaka kad nailazi vlak ili hodanje po pruzi, jedino što možete je svirati lokomotivskom sirenom, zavesti kočenje i nadati se da do naleta neće doći – pojašnjava Đurašina.
Vlak je uvijek brži
Napominje da je vlak uvijek brži, a upravo to je i naziv edukativnih programa koji se provode po školama.
– Ti programi su dobri i pozitivni i valjalo bi ih provoditi i češće jer djecu treba savjetovati kako se ponašati kod prelaska pruge, kao i općenito u prometu.
Također apeliram na djecu i roditelje – kada ste u prometu, nemojte stavljati slušalice na uši i glasno slušati glazbu, koncentrirajte se na promet. Ponukan nedavnim tragedijama u Koprivnici, Božjakovini i Slavoniji, apeliram na sve sudionike u prometu da ne žure, da se pridržavaju prometnih propisa, naročito kod prelaska preko pruge, a pješaci koji prelaze prugu – nemojte srljati, izvadite slušalice iz ušiju i ne tipkajte po mobitelu – zaključuje naš sugovornik.
ŠTO NAKON TRAGEDIJE? – HŽ Putnički prijevoz: ‘Strojovođe imaju pravo na plaćeni dopust i psihološku pomoć’
Nakon izvanrednog događaja, strojovođe ostvaruju pravo na plaćeni dopust u trajanju od pet radnih dana u slučaju pregaženja, naleta na cestovno vozilo ili drugi izvanredni događaj gdje je došlo do stradavanja osoba i ozbiljnih štetnih posljedica s poremećajem u prometu.
Rekli su nam tako u HŽ Putničkom prijevozu i dodali da strojovođe imaju pravo na povrat novca za plaćene specijalističke preglede, pravo na naknadu štete koja je nastala kao posljedica ozljede na radu, a radnik kojemu je priznata ozljeda na radu, za vrijeme bolovanja ima pravo na naknadu plaće u 100 postotnom iznosu.
– Psihološka pomoć strojovođama nakon nesreća bitan je element postupka liječenja koji provode ovlaštene zdravstvene ustanove. Uz to, strojovođe imaju beneficirani radni staž zbog rada u posebnim uvjetima, a ostvaruju pravo i na dodatak na plaću zbog stresa – zaključuju u svom odgovoru.
