Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba.
Poznata je to izreka koju je svaki od nas čuo barem jednom kada se požalio da mu se ne ide u školu, no vrijedi li isto i za pse?
Upravo smo to odlučili provjeriti i to u školi za pse koju vodi Kinološko društvo Koprivnica, a njen predsjednik Željko Stančin uvodno nam je rekao da neprekidno djeluju još od 1964. godine odnosno punih 67 godina.
– Kinološko društvo počinje djelovati 1958. godine pri lovačkom savezu. Samostalno počinje djelovati od 1964. godine kada se pridružilo Hrvatskom kinološkom savezu (HKS) te tako djeluje do današnjeg dana – rekao je i dodao kako kinološka društva postoje i u Križevcima i u Đurđevcu te svi međusobno komuniciraju i razmjenjuju iskustva.
Uz školu pasa koju vodi licencirani voditelj Dalibor Peršin, društvo kontinuirano radi na razvoju i unapređenju kinologije, surađuje s lovačkim udrugama te potiče i organizira smotre, uzgojne smotre, regionalne, nacionalne i međunarodne kinološke priredbe za sve pasmine pasa.
Spomenutu školu godišnje organiziraju dvaput odnosno na proljeće i na jesen, a u svakom “semestru” primaju do 10 pasa.
Upravo smo toliko pasa i njihovih vlasnika zatekli na tratini kod Danice gdje se škola i održava. Psi tamo nesmetano mogu naučiti sve što je potrebno, a Stančin ističe kako je svakog psa dobro poslati u školu iz različitih razloga.
– Pas se u školi socijalizira, navikne se na nepoznate ljude i nepoznate pse. Prolazi kroz situacije s kojima će se susretati svakodnevno, u šetnji, a naučit će osnove poslušnosti – kaže.
Sve su pasmine, napominje, jednako sposobne završiti školu, no neke razlike ipak postoje.
– Određene pasmine uđe brže odnosno zainteresiranije su. Najčešće su to službene pasmine poput njemačkog i belgijskog ovčara ili rottweilera, no uz dosljednost i motivaciju svaki pas sposoban je završiti školu – pojašnjava.
Ključne vještine koje psi uče su hodanje uz nogu, naredbe poput sijedi, lezi, sijedi i lezi s udaljavanjem vodiča, dolazak na poziv, fokusiranost na vodiča i slično. Uz pse, uče i educiraju se i vlasnici pasa o tome kako pravilno odraditi vježbu, prepoznati govor tijela psa i slično, a dobiju i saznanja o vođenju brige za zdravlje psa.
Kad smo već i započeli izrekama, postoji i ona koja kaže “Nema loših pasa, samo loših vlasnika”, a predsjednik Stančin kaže kako je istinita.
– Pas je ogledalo vlasnika i bit će onakav kako vlasnik s njime postupa. Važno je psa pravilno odgajati te o njemu voditi brigu. Pas bi trebao biti član obitelji – napominje.
Za školu, baš kao i kod nas ljudi, nikad nije kasno pa se zato i starog psa može naučiti novim trikovima.
– Zahtijevat će više vremena, ali savladat će sve zadatke – zaključuje Stančin.
