Fran Galović svakako je najpoznatiji pjesnik koprivničke Podravine.
Ime tog antologijskog hrvatskog pjesnika nose razne gradske institucije poput knjižnice i gimnazije, a svake se godine dodjeljuje i književna nagrada “Fran Galović” i “Mali Galović” za najbolje domaće književno ostvarenje.
Vinko Vošicki u posljednjih je nekoliko godina ponovno postao najpoznatiji koprivnički tiskar, prvo zbog svoje veze s Krležom, a onda i zato jer ga romansirao poznati koprivnički književnik Marko Gregur.
Međutim, postoji još jedan pjesnik čije je ime vezano za Podravinu, a koji se danas slabo spominje, kao i jedan tiskar koji je djelovao u Virju.
Zaboravljeni pjesnik i zaboravljeni tiskar
Đuro Sudeta hrvatski je književnik rodom iz Stare Plošćice kod Bjelovara koji je od 1923. godine službovao kao učitelj u Virju gdje se uključio u uredništvo lokalnih novina, a radio je i u tiskari Milka Tišljara te pokrenuo šaljive novine “Čuča” te uredio spomen-knjigu Pjevačkog društva Ferdo Rusan.

Spomenuti tiskar Milko Tišljar poznati je virovski tiskar koji je živio u tadašnjoj Gospodskoj ulici u trgovačkoj kući gdje je bila njegova knjižara, tiskara i knjigovežnica, a podružnice je imao u Pitomači i Đurđevcu. Djelovao je sve do 1943. godine, a sa svojim je zaposlenicima izrađivao tiskanice, cjenike, trgovačke poslovne knjige, novine i drugo.
Tako je tiskao i jedine dvije Sudetine knjige objavljene za njegova života, zbirku pjesama “Osamljenim stazama” i “Kućice u dolu” dok je sačuvana i rukom pisana zbirka “Lirika” koju je Sudeta poklonio supruzi virovskog liječnika Lea Palmovića.


Sudeta je još u školskim danima obolio od tada neizlječive tuberkuloze od koje se liječio u Koprivnici gdje je i umro 30. travnja 1927. godine.
Iako se Sudete van Virja mještani Podravine slabo sjećaju, njegova je fantastična pripovijetka “Mor” uvrštena u osnovnoškolsku lektiru, a u Virju je dobio i ulicu gdje se danas nalazi zgrada Općine te je povodom 100. obljetnice njegova rođenja te 75. obljetnice smrti tiskana knjiga “Đuro Sudeta u Virju 1923. – 1927.”

Zamjena grobova
Đuro Sudeta pokopan je na koprivničkom Gradskom groblju Pri Svetom Duhu odmah do još jednog koprivničkog velikana i njegovog imenjaka Đure Estera, no prilikom obnavljanja grobova, majstori su zabunom zamijenili nadgrobne ploče pa na Sudetinom grobu danas stoji Esterov nadgrobni spomenik.


Sačuvano je i posljednje pismo koje je Sudeta za života napisao upravo u koprivničkoj bolnici 8. veljače 1927. godine, a upućeno je književnici Ivanki Vujčić te je objavljeno u knjizi “Ivanka Vujčić – Pjesme, pisma, dnevnik”.
U pismu Sudeta piše:
Gospođici Ivanki Vujčić
Moje je stanje iz dana u dan sve gore, pa Vam se ne mogu javiti. Primio sam Posljednju pomast. Vrlo mi je teško i boli su velike. I danju i noću. Nikad ne mogu odahnuti. Danas i jučer mama kod mene. Ona ostaje i preko noći uza me. Inače sam vječno u agoniji i vrućini.
Pozdravite sve poznate, a Vama od Boga zdravlja i sreće želi Vaš
Đuro Sudeta

