Sa samo 49 godina Jadranko Gašparić iz Koprivnice svojim plemenitim činovima ušao je u prestižni Klub 100 Dobrovoljnih darivatelja krvi Društva Crvenog križa Koprivničko-križevačke županije.
Jadranko je inače strojovođa i jedini je iz Koprivnice koji je u njihovom poduzeću dao krv 100 puta.
Ovaj jubilarni 100. put bio je na posljednjoj akciji Gradskog društva Crvenog križa Koprivnica koja je održana u veljači, a upravo je veljača bila mjesec kad je krv dao prvi puta, još davne 1996. godine kad je bio u vojsci.
– Tada je nekolicinu nas na dobrovoljno darivanje krvi potaknula činjenica da smo dobili slobodne dane za ove akcije – rekao nam je na početku našeg razgovora Jadranko.
Odlazak doktoru kao okidač
U vojsci su tako bila tri davanja, a poslije toga došla je mladost i otprilike dvije, tri godine zatišja. Nakon toga se oženio i kako kaže, malo zbuckao.
– Došao sam k doktoru i pita on mene “Mali jel ti daješ krv?”. Kažem ja “Pa dal sam u vojsci”. Veli on “Ajde odi ti davati krv. I malo se smanji”. To je zapravo bio okidač da počnem, odnosno nastavim s dobrovoljnim darivanjem krvi. Poslušao sam ga i tu je sve počelo – govori nam naš sugovornik.
Malo po malo, akcija po akcija, darivanje po darivanje i stigao je u već spomenuti Klub 100.
– Veliko je to priznanje. Lagao bih kad bih rekao da to nije lijepo. Tih 100 davanja samo je potvrda da sam fit i da je moje tijelo zdravstveno u redu, jer ta se krv na kraju i provjerava – napominje.
Brojka 100 došla je sama po sebi
Nastavlja kako mu nikad nije bio cilj ući u ovo plemenito društvo, odnosno Klub 100, te da je to nešto što je došlo samo po sebi.
Iako je naša Koprivničko-križevačka županija u samom vrhu po broju prikupljenih doza, upitali smo ga jesu li ljudi danas dovoljno osviješteni kad je riječ o dobrovoljnom darivanju krvi i kako potaknuti one koji se dvoume ili ih je možda strah.
– Ne možete potaknuti nekoga tko ne želi, no isto tako mislim da svakim danom ima sve više davatelja i da će to ići na još veću razinu. Kod većine je prisutan taj strah od igle, ali neka se ne dvoume. Ako imaju problem kako otići, neka si zadaju neki cilj, neku nagradu i dok krenu prvi put sve dalje će ići normalno – smatra Jadranko.
Nervoza prije darivanja krvi
Iako je skupio brojku 100, kaže da ga prije svake akcije malo uhvati nervoza.
– Svaki put je isto i dan prije postoji neka nervoza. Tamo dok dođete uzimaju vam željezo, mjere tlak i uvijek se zapitate bude li sve ok. Kod mene je malo prisutan taj problem, odnosno nekakav strah od bijelih kuta pa mi tlak malo poskoči, ali zasad je sve bilo ok. Dođete tamo, bude puno ljudi, čekate. Sam čin darivanja krvi traje jako kratko, najviše vremena oduzme popunjavanje upitnika, to malo potraje, ali sama akcija je nekakvih 10 minuta, ovisi kako kod koje osobe – objasnio je.
U njegovom dugogodišnjem stažu bila je i jedna akcija koju je propustio i ta mu se nekako baš urezala u sjećanje.
Dvije anegdote
– U vrijeme pandemije koronavirusa, bio je kolovoz, bilo je vruće, mi stojimo vani ispred stare zgrade Crvenog križa, vrućina je pucala. Ljudi kako su ulazili unutra, tako su i izlazili van. Tada se na ulazu svima mjerila temperatura, znate ono – toplomjer na čelo, i nas petero uđe unutra, četvero izađe van. Nismo mogli unutra jer nam je temepratura bila visoka. Pa mogli su nas malo pustiti unutra da se malo, kako se kaže, stemperiramo. To me malo čak i pogodilo, javio sam se šefici u Zagreb s pritužbom pa su me drugi dan zvali da dođem – pojasnio je naš sugovornik.
Kao još jednu akciju, koje se sjeća s ponosom, bila je ona na samim počecima ovog njegovog puta, u prvih 20 davanja.
– Bio sam jedan dan na poslu, čekao sam u Koprivnici i dolazi mi šef i govori “Jadranko, Jadranko, zvali su iz bolnice da dođete dati krv, nekaj im je hitno”. Ponosan sam što sam jednom sudjelovao baš kad im je bilo potrebno i to mi je ostalo u lijepom sjećanju – zaključio je Jadranko.
