U bespućima interneta postoji šala za svaku ideju.
Tako se jedan od poznatih internetskih meme-ova obraća i planinarima pa kaže kako je svako smrznuto tijelo na Mt. Everestu nekad bio izrazito motiviran čovjek.
Za svoju je ideju izrazito motiviran i Dario Galinec, no za njega ne treba strahovati jer on će umjesto najviših svjetskih, osvojiti najniže hrvatske vrhove.
Šalimo se, naravno, ali upravo je šala u srži ideje o planinaru amateru koji ide kontra struje, a sve kako bi fizičkom aktivnošću poboljšao zdravlje te pritom upoznato kontinentalnu Hrvatsku, promovirao njene skrivene turističke dragulje i proveo kvalitetno vrijeme sa svojim kćerima.
– Svi se trebamo kretati, a pogotovo što smo stariji. Gledao sam dokumentarce o raznim svjetskim vrhovima i shvatio da je njihovo osvajanje za mene nedostižno jer je takav pothvat naporan, a ja sam ovako malo korpulentniji i nemam ni potrebnu kondiciju ni ostala sredstva da takvo što postignem – započinje priču Galinec.
Najniži vrhovi
Okrenuo se zato vrhovima Hrvatske i, iako se cijela ideja prvotno čini kao parodija, zapravo to nije.
– To je kao vic, počneš pričati o 14 najviših vrhova Hrvatske, a onda osvojiš 14 najnižih. Draga mi je ta neka kontra, umjesto da radim stvari koje rade svi samo zato jer se te stvari rade, kao na primjer odlazak na more ljeti ili na skijanje zimi. Ne idem tamo kamo idu svi, ovo je više priča Davida i Golijata, a ja želim biti David – iskreno će Galinec koji je na ideju došao po uzoru na dokumentarac “14 peaks” koji prati planinara Nirmala Purju koji je krenuo u osvajanje svih 14 najviših svjetskih vrhova.
U Galinčevom autsajderskom pogledu također ima dublje priče jer i najniži vrhovi su tu i netko se na njih mora popeti.
– Zapravo, želja mi je ovime pokazati onima koji misle da nikad neće moći planinariti ili se zdravo kretati da to mogu – pojašnjava.
Rekord za osvajanje najviših svjetskih vrhova je tri mjeseca i jedan dan. Galincu će za osvajanje najnižih hrvatskih vrhova također trebati otprilike tri mjeseca, no zato što će planinariti vikendima i to od ožujka do lipnja.
– Po zvanju sam znanstvenik pa sam svemu pristupio znanstvenom, odnosno studioznom metodom. Za početak, na stranicama Hrvatskog planinarskog saveza pronašao sam sve hrvatske vrhove, a onda sam ih filtrirao po visini i konstruirao neku smislenu rutu kojom bih ih mogao obići. Cilj je bio pripremiti se kao da sam pravi planinar, iako sam amater – kaže Galinec i dodaje da se njegovi vrhovi nalaze u gotovo svim kontinentalnim regijama.
Zdravlje, istraživanje, turizam i obitelj
Tako će obići Slavoniju, Baranju i Srijem, Moslavačku gori i Bilogoru, Karlovačko pokuplje, Kordun i Banovinu, Medvednicu, Samoborsko gorje te Hrvatsko zagorje i Međimurje.
– Vrhovi koje planiram osvojiti od najnižeg do najvišeg su vrh Kamenjak na Banskoj kosi, vidikovac Skandala na Fruškoj gori, Stankov vrh na Bilogori, vrh Vinica, vrh Mohokos u Međimurskim goricama, vrh Martinščak, vrh Cepeliš na Hrastovičkoj gori, Čardak na Dilj gori, Vis na Moslavačkoj gori, vrh Kameni svati, Grohot, Okić, vrh Japica na Cesarskoj gori, vrh Petrovac te vrh Vodenica. Najniži se nalazi na 244 metara nadmorske visine, a najviši od najnižih na 538 metara nadmorske visine. Kuriozitet je Stankov vrh na Bilogori jer je najniži od svih najviših vrhova neke gore ili planine, iako je treći najniži vrh od vrhova koje ću ja osvajati – detaljan je u svom naumu.
Na svaki se od tih vrhova zapravo može doći autom, tako da je odredio staze kojima će hodati na način da je svaki vrh ili početak, ili kraj staze ili staza njime prolazi.
– Također sam ciljao i na to da svaka od tih staza koje sam odredio bude dugačka barem desetak kilometara. Najkraća ruta je 6,5 kilometara i s njom ću krenuti, a najduža više od 16 kilometara. Nakon svakog osvojenog vrha planiran je i neki ručak, razgledavanje okolnih mjesta i druženje. Svojevrsna promocija kontinentalnog turizma – ističe.
Uz smijeh kaže da je trenutno u kondicijskim pripremama vikendom što može biti smiješno nekome tko je inače u formi, no desetak kilometara za nekoga tko inače nije fizički aktivan i nije baš mala stvar.
– Cijeli ovaj pothvat poslužio mi je da istražim svijet planinarstva, da se fizički pokrenem, da istražim ljepote kontinentalne Hrvatske te da provedem kvalitetno vrijeme sa svojim kćerima, ali i svima drugima koji su se javili jer bi nam se željeli priključiti u osvajanju najnižih vrhova – govori i dodaje kako mu se na društvenim mrežama javlja sve više ljudi koji bi se zajedno s njim željeli upustiti u ovaj nesvakidašnji pothvat.
U pripremama je koristio i razne AI alate koji su mj pomogli u osmišljavanju rute, u izradi vizuala, logotipa i knjižice koju je napravio jer svaki vrh ima svoj planinarski žig odnosno pečat ili štambilj.
‘Sukob’ generacija
– Sve će dokumentirati moja kćer Dora koja snima TikTok videe. I to je još jedan dio priče, svojevrsna pomirba generacija. Ja sam Gen X, ona je Gen Z, ono što je meni fora, njoj je “krindž” i obrnuto, ali baš je u toj suprotnosti generacija koje sudjeluju u istom pothvatu ključ. Dorini TIKTok videi su se svidjeli mojim Faecebook pratiteljima i na neki način su me i potakli da nastavim sa svojim planinarskim projektima – zaključuje.
Međutim, priča tu ne staje jer osim planinarenja, sve ima i nesvakidašnju gastronomsku notu.
Gastronomska poslastica za kraj
Naime, Galinec nakon osvajanja najnižih vrhova sve planira proslaviti na Olimpu, ali ne onom grčkom, već ovom lokalnom gdje će za prijatelje pripremiti posebnu gastronomsku poslasticu – puževe vinogradnjake.
– Postoji više vrsta jestivih puževa, no oni koje ja pripremam zovu se puževi vinogradnjaci. Mi prečesto otkrivamo toplu vodu. Hoću reći, ti su puževi oduvijek tu, jestivi su odnosno stopalo koje se jede čisti je protein, nekad smo ih kao djeca brali i prodavali, a danas se ljudi čude takvoj gastronomiji. Resursa koji su nam pod nosom, a ne koristimo ih, ima koliko hoćeš, od hrane do građevnih materijala – objašnjava.
Kaže kako je puževe također dobro proučio.
– Nisu zaštićeni, ali ih se može brati u razdoblju od 15. travnja do 15. svibnja, a ja ih obično lovim oko 1. svibnja. Vole područja s rahlim tlom u blizini vode i gdje je mir. Na primjer, najviše sam ih nabrao u Grbaševcu oko napuštenih kuća i vinograda – govori.
Priprema ih najčešće na burgundski način, no tome prethode još neke ključne radnje.
– Prvo treba znati da je puž svejed, ali da za njega nema njemu otrovnih tvari u prirodi (slično vrijedi i za gljive). Dakle, može jesti sve. Međutim, te se otrovne tvari u njemu talože, a što može biti opasno za ljude. Zato ih prvo treba sedam do 14 dana ostaviti bez hrane i vode zbog detoksikacije. Nakon toga ih se mora žive skuhati, kao na primjer i neke morske plodove. Skuhane ih se izvadi iz kućice i očisti, odnosno ostavlja se samo takozvano “stopalo” koje je jestivo. Nakon toga napravim smjesu od maslaca, češnjaka, vlasca, soli i papra i time punim kućice u koje umećem i skuhana puževa stopala. Sve to zajedno posipava se krušnim mrvicama i nekoliko kapi konjaka, a onda ide u pećnicu, oko pet minuta na dvjestotinjak stupnjeva. To je fantazija mirisa i okusa, a poslužujem ih tako u kućicama, jedan puž je jedan zalogaj. Taj okus nije sličan ničemu. Ljudi se prvo nećkaju, onda probaju i toliko im se svidi da na kraju nikad nemam dosta puževa za poslužiti. Ne preporuča se, međutim, pojesti više od 15 puževa po jednom obroku za odraslog muškarca zbog zaostalih štetnih tvari koje su se u puževima nataložile, a djeca ih ne smiju jesti do otprilike jedanaeste godine – otkrio nam je recept i završio sloganom koji je posudio iz dokumentarca o biciklističkoj B – Hard Ultra utrci.
– Najbolje stvari u životu nisu stvari – poručuje.
