Središtem Podravske Subotice prolazi jedna od naših prometnijih cesta.
Riječ je zapravo o državnoj cesti 2, a glavna je to relacija koja spaja dva razvijenija mjesta na sjeveru – Koprivnicu i Varaždin, pa ne čudi što je promet tom cestom intenzivan, a zbog činjenice da se radi o relativno dobroj, ravnoj i većinom preglednoj cesti, vozači vole “potegnuti” i znatno iznad ograničenja.
Policija jurcanju već godinama pokušava na kraj stati postavljanjem kamera za brzinu, uspornicima ili semaforima koji pokazuju crveno svijetlo onima koji su prekoračili ograničenje brzine. Međutim, s obzirom na to da je riječ o državnoj, a ne županijskoj cesti kojom bi upravljala Županijska uprava za ceste Koprivničko-križevačke županije ili Policijska uprava koprivničko-križevačka prije bilo kakvih intervencija na spomenutu cestu, prijedlog se prvo mora poslati Hrvatskim cestama koje u ovom slučaju o tome odlučuju s nadležnom ispostavom Varaždin.
Saznao je to Vladimir Čirković koji u Podravskoj Subotici živi kod kućnog broja 5, taman na oštrom i nepreglednom zavoju te tik prije mjesne škole.
Kako kaže, kamere su svuda, osim u Podravskoj Subotici.
– Kod kućnog broja 11 lijepo piše da je ograničenje 40, a ja živim na kućnom broju 5 gdje je zavoj, a malo dalje i škola i jedva sa svojim osobnim automobilom izlazim iz dvorišta jer vozači na tom potezu voze i 120 kilometara na sat – priča Vladimir i dodaje kako policija ponekad zna stajati kod dućana zbog čega se prometno stanje nakratko popravi.
Čim se policija makne, sve krene po starom.
– Mislim da nije problem postaviti kameru, već godinu dana to tražim od nadležnih tijela. Obećavalo se, bila je kod mene i policija, čak se govorilo o tome da će se investirati u semafor, ali od svega toga ništa – nastavlja svoju priču Vladimir te dodaje kako se boji i za svoju djecu.
Naime, Vladimir ima petero djece, od kojih neki pohađaju Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Podravsko Sunce čiji kombi redovito dolazi po njih.
– Kombi dođe u dvorište, ali jedva izađe natrag na cestu jer se ništa ne vidi i svi jurcaju. Teško je izaći autom, a kamoli kombijem. Zaista sam već na rubu živaca jer mi nitko ne može pomoći, a pomoglo bi već samo i da se postavi zrcalo na banderu preko puta – govori Vladimir i dodaje kako stalno priča o ovom problemu, a sumještani mu se smiju.
Sve to mu ne smeta jer najveća mu je briga sigurnost njegove, ali i sve ostale djece u mjestu kao i to da baš poput svih ostalih iz vlastitog dvorišta nesmetano može na cestu.
– Evo, vidite i sami, moramo stati na pola ceste da bi se vidjelo dolazi li netko s lijeve ili desne strane. Stojimo tu par minuta, a koliko je prošlo automobila i kamiona i kakvom se brzinom voze? Svi jure, uopće ih ne zanima ograničenje ili upozorenje da je u blizini i škola. To se mora riješiti. Siguran sam da je nemoguće da baš nitko ne može pomoći ili da nikakvog rješenja nema – zaključuje Vladimir.
I zaista, u nekoliko minuta razgovora ispred Vladimirove kuće, cestom su neprestano jurili kamioni i osobna vozila, svi redom iznad ograničenja brzine od 40 kilometara na sat.
O svemu smo upitali i Hrvatske ceste ispostavu Varaždin, no do zaključenja članka nismo dobili odgovor.
