Kioska je u gradu sve manje, no pojedini kiosci na koje više nitko ne obraća pažnju skrivaju zanimljivu priču i vrijedniji su nego što se na prvi pogled čine.
U Jugoslaviji se 60-ih godina prošlog stoljeća proizvodilo štošta pa tako i kiosci ili točnije kiosk K67 slovenskog arhitekta Saše Janeza Mächtiga.
Mächtig je 1966. dizajnirao, a 1967. patentirao jednostavan modularni kiosk koji je svojim bezvremenskim dizajnom i funkcionalnošću ubrzo postao trajnim urbanim identitetom cijele bivše države. Kiosk je u masovnu proizvodnju ušao 1968. godine, a proizvodila ga je tvrtka Imgrad iz slovenskog Ljutomera. Proizvodnja je prekinuta 1999. godine, a tijekom 31 godine proizvedeno je oko 7.5000 kioska.
U tim se kioscima prodavalo sve – od novina i duhanskih proizvoda do ulaznica za javni prijevoz, cvijeća ili hrane, a bili su različitih boja od kojih je najprepoznatljivija crvena i narančasta.
K67 kiosci bili su toliko popularni da su se izvozili u Poljsku, Japan, Novi Zeland, Keniju, Irak, SSSR i SAD, a osim zanimljivog dizajna, popularni su bili jer su se sastojali od modula koji su funkcionirali kao pojedinačne jedinice koje se mogu kombinirati ili rastaviti na sastavne elemente.
Tako je još 1970-ih godina jedan K67 kiosk trebao biti izložen u njujorškoj MoMa-i, no trajno je ostao na ulici ispred muzeja, a konačno je izložen na izložbi postavljenoj 2018. godine.
U novije vrijeme u Berlinu je pokrenut projekt obnavljanja starih K67 kioska koji još uvijek traje, a danas jedan K67 kiosk stoji u centru New Yorka na Times Squareu gdje je pretvoren u DJ kabinu.
Osim u svijetu, K67 kiosci postoje i u Koprivnici i to na autobusnom kolodvoru.
Koprivnički K67 kiosci plave su boje, a svjedoče o vremenu kada su se na autobusnom kolodvoru mogli pojesti ćevapi u somunu ili pak pljeskavica.
Zanimljivo, od dva K67 kioska, jedan je i dalje u funkciji, odnosno i danas radi kao caffe bar i slastičarnica dok je drugi zapušten i možemo se jedino nadati da neće završiti na smetlištu.
U svakom slučaju, Koprivnica je jedan od rijetkih gradova koji još ima K67 kioske, a Koprivničanci imaju rijetku priliku kavu popiti u kiosku koji je s godinama postao svjetsko kulturno dobro i prava urbana atrakcija.
