Udruga žena Repaš osnovana je 1975. godine, a ove će godine obilježiti zavidnih pola stoljeća postojanja.
Članice Udruge od 80-ih se godina okupljaju u jednoj prostoriji u društvenom domu koja im je sasvim dovoljna za sjednice i radne aktivnosti dok u drugoj prostoriji na katu drže posuđe i druge potrebne stvari.
U pola stoljeća udruga je rasla i smanjivala se, no uvijek opstajala, a tako je i danas. Zato smo ih odlučili posjetiti i saznati sve o njihovim godišnjim aktivnostima, a u tome su nam pomogle predsjednica udruge Marijana Rušak te dugogodišnja blagajnica Marta Nađandar.
– U početku je udruga nosila ime “Napredne domaćice”, a okupljala je 28 žena. Danas nas je 18, a ove smo godine dobile i dvije nove članice. Imamo i pet počasnih članica. Najstarija naša članica je u 80-im godina, a najmlađa je tek tinejdžerica i ima 13 godina – govore Marijana i Marta i dodaju kako u Repašu još uvijek ima mladih.
Neki tek idu u školi, a drugi su već zaposleni zbog čega se i broj članica udruge smanjio. Tako ih je za 40. godišnjicu bilo 45, no sve je to, kako kažu, normalni dio života.
50 godina postojanja
– Ove ćemo godine svečano proslaviti 50. godišnjicu udruge misom, barjacima, muzikom i druženjem sa svim ostalim društvima u općini. Družimo se i sa ženama iz Dinjevca i Otočke i htjele bismo to i nastaviti tako da ćemo ih sve pozvati na proslavu. Kako smo promijenile ime udruge, želja nam je dati izraditi i novi barjak na kojem će također biti naši zaštitni znakovi, ljiljan i srce Isusovo – govore i pokazuju nam brojne fotografije brojnih aktivnosti koje su provodile svih ovih godina.
Imaju i veliku podršku Općine Molve koja ih sredstvima podržava u djelovanju te su im na tome neizmjerno zahvalne, a dodaju kako imaju točno koliko im treba unatoč brojnim aktivnostima koje neumorno provode.
– Čuvamo naše običaje, starine, narodne nošnje naših baka, stolnjake, obrisače koji su se našivavali za vjenčanja, izrađujemo pisanice za Uskrs, naučile smo izrađivati i ruže od papira… Nekad u našem kraju nije bilo cvjećarnice pa su žene za mladenke slagale nakit od cvijeća koje su imale u vrtu, a zimi od papira – pojašnjavaju.
Nalaze se redovno, održavaju godišnje skupove i aktivnosti, a rado se odazivaju i na pozive drugih sličnih udruga.
– Pomažemo u Općini sa svime što treba za vrijeme održavanja manifestacija, pečemo kolače, sudjelujemo na Picokijadi, Prkačajadi, na manifestacijama u Koprivnici gdje nosimo svoje proizvode – pričaju nam.
Ističu kako Repaš, baš kao i mnoga druga sela u županiji, obiluje specifičnostima.
Tradicija i običaji
– Za Repaš su specifični kašnjaki koji se tradicionalno spremaju za Uskrs i Božić. Tijesto je kao za štrukle, ali se puni hajdinskom kašom s crnim uljem. Lani smo imali prezentaciju naših starinskih domaćih jela. Ovdje je oduvijek bilo puno graha pa smo pripremale razna jela s grahom pa kukuruzne žgance, ocvirke odnosno čvarke. Sudjelovale smo i u natjecanju u spremanju kotlovine i natjecanju u kuhanju graha gdje smo osvojile drugo mjesto – pohvalile su se.
Osim što vole raditi i pomagati, vole se i dobro zabaviti pa organiziraju i norijade.
– Skupimo se pa norimo – pričaju kroz smijeh.
Kažu kako su mladi u repaškom kraju dobro upoznati sa starim običajima i tradicijama, no i da je to plod kontinuiranog truda.
– Željeli bismo da tako ostane i dalje pa se trudimo to i održavati. Trudimo se djeci pokazati razne stare običaje jer se djeci, kada ih se s tim upozna, tradicija dopada – priznaju.
Žene mogu sve
Osim u očuvanje tradicije, puno truda ulažu upravo u druženja jer ističu kako je baš to najvažnije za lokalnu zajednicu. Druže se zato i ljeti i zimi, a udrugom i dalje daju do znanja kako su žene sposobne raditi baš sve.
– Udrugom žena pokazujemo da su žene oduvijek znale i mogle raditi sve poslove, da su bile vrijedne i svašta znale, radile smo i sa strojevima, na polju… sve što je trebalo. U početku nismo imale ništa, ni tanjure, ni žlice… Malo pomalo je sve krenulo s raznim zabavama koje su nam poslužile da skupimo nešto sredstava i skupimo što nam je potrebno. Danas imamo podršku Općine, a naša je udruga jedna od najaktivnijih u cijeloj općini, i za kuhanje, i za pomoć u općini i za razne prezentacije starih običaja, jela i slično – govore.
Na kraju dodaju i kako vjeruju da bi ljudi ovdje mogli živjeti u blagostanju, samo kada bi malo više bili svjesni toga kakve ih sve blagodati okružuju.
– Šteta je što se kod nas zaboravilo na neke tradicije, a pogotovo hrane koje su se jele. Danas ljudi, na primjer, ne mogu kupiti domaću dravsku ribu, a živimo pored Drave. Kopriva je namirnica koja ide u sve, slično je i s kaduljom, medvjeđim lukom, ružmarinom, akacijom, dudom, dunjom… Ovdje sve raste, sve se može uzgojiti. Evo, mi doma imamo smokve, a posadit ćemo i drugo za ovo područje egzotično voće poput limuna i mandarine – pričaju nam i zaključuju: Mi smo u ovom našem malom kraju kao u raju.
