Sve Koprivničanke i Koprivničanci znaju gdje je kuglana.
Neki na spomen kuglane pomisle na noćne izlaske i koncerte, drugi na arhitektonski zanimljivu betonsku zgradu u centru grada koja se stalno čini zatvorenom, dok su treći oni koji znaju što se iza „zatvorenih vrata“ događa.
Ti treći upravo su kuglači kojih je u Koprivnici iznenađujuće mnogo. Treniraju svakodnevno od prijepodnevnih pa sve do kasnih večernjih sati, a iza njihovih vrata od neprekidne tutnjave kugli teško je čuti bilo što drugo.
Zato smo za razgovor s tajnicom Kuglačkog saveza Koprivničko – križevačke županije Ljiljanom Picer te predsjednicom Kuglačkog kluba Koprivnica Sandrom Sinjeri ipak odabrali jednu od svlačionica gdje smo u miru i tišinu uspjeli saznati sve o našim vrijednim kuglačicama i kuglačima.
– Kuglački savez Koprivničko – križevačke županije broji sedam kuglačkih klubova, a dva kluba imaju po dvije ekipe pa tako KK Koprivnica imaju mušku i žensku ekipu, a KK Podravka dvije ženske, stariju i mlađu ekipu, i školu kuglanja – započela je Ljiljana Picer, otkrivši kako se u jedinoj županijskoj kuglani održavaju treninzi za sve klubove, sva natjecanja, manifestacije i sve druge aktivnosti.
Popularan sport
Krajem ožujka u kuglani će se održati i međunarodni turnir, a s obzirom na kapacitete i broj kuglača, za građane koji bi se željeli okušati u kuglanju trenutno, nažalost, nema mjesta.
– Klubovi treniraju svakodnevno, od prijepodnevnih do kasnih večernjih sati, a dolazi i Udruga Veliko srce, Udruga Latice i COOR Podravko sunce. Postoji veliki interes za kuglanje, a vjerujem da bi se u kuglanju željeli okušati i građani kada bi za takvo što postojala mogućnost – priznaje Picer i dodaje kako je kuglana izgrađena 1975. godine.
Prvo je pripadala Podravci, kasnije je prodana hotelu, a danas je u privatnom vlasništvu.
– Savez pokriva troškove dvaju radnika, održava kuglanu, plaća sve popravke i slično. Baš smo prošli mjesec morali kupiti nove vodilice… Što god da se dogodi, Savez to mora platiti. Drugi sportski klubovi koji koriste gradske dvorane za druge sportove, ukoliko se nešto dogodi, ne snose troškove popravka i održavanja. To je jedan od problema s kojima se Savez suočava jer troškovi održavanja i popravaka nisu mali – nastavlja i kaže kako su, s druge strane, rezultati klubova odlični.
– Moram pohvaliti KK Koprivnica koji je u posljednje vrijeme zaista napredovao, a napreduje i dalje. Voljeli bismo i da KK Podravka ostane u prvoj ligi, ali i da dobijemo još kojeg prvoligaša jer to je veliki plus za županiju, ali i za sve nas – govori Picer.
U koprivničkoj kuglani kugla i Valentina Gal koja je osvojila nekoliko svjetskih prvenstava, u reprezentaciji Hrvatske je te je jedna je od najboljih kuglačica Hrvatske, a vjeruju da će tako biti i do kraja ove sezone.
– Valentina je Koprivničanka, no inače kugla za drugi klub jer lokalna Zajednica sportova vrhunskim sportašima ne plaća stipendije i zato dobri igrači odlaze drugdje. Ipak, ovim putem bi se željela zahvaliti Zajednici sportova Koprivničko-križevačke županije, Zajednici športova grada Koprivnice i GKP Komunalac što podržavaju rad klubova i naše kuglane – kaže Picer.
Kuglanje nije lako, ali kuglati može svatko
Sandra Sinjeri predsjednica je Kuglačkog kluba Koprivnica koji sveukupno broji 26 članova u dvije ekipe.
Treniraju redovno, a u vrijeme našeg razgovora, na treningu je bila ženska ekipa.
– Svatko može kuglati, ali ipak mora imati određene fizičke predispozicije, ako pričamo o regularnom kuglanju. Volimo reći da kuglati mogu svi od 7 do 77 godina, a i stariji. Možda čudno zvuči, no kuglanje je fizički naporan sport, sama kugla teži više od dva i pol kilograma. Kuglati mogu i djeca od devet godina nadalje. Naravno, njima je prilagođena veličina i težina kugle – pojašnjava Sinjeri i dodaje kako postoji razlika između kuglanja koje gledamo na američkim filmovima i onoga koje se kotrlja u našoj kuglani.
Za američko se kuglanje, poznatije kao „bowling“, koristi kugla koja ima otvore za prste, a ruši se deset čunjeva. Europske kugle take rupe nemaju, a umjesto deset, ruši se jedan čunj manje.
– U kuglanju je cilj srušiti najveći broj čunjeva. Igra se na rezultat, a način igre dijeli se na igru petnaest puta u „pune“ i igru petnaest puta u „čišćenje“ i tako četiri puta. „Puna“ znači da je u petnaest bacanja uvijek spušteno svih devet čunjeva, a „čišćenje“ se igra dok se ne sruše preostali čunjevi – pojašnjava pravila igre.
Potrebna modernizacija
Iako je zgrada izgrađena 1975. godine, oprema današnje kuglane ipak nije tako stara, no svejedno joj je potrebna modernizacija.
– Kuglana koju ovdje imamo sad već spada u „staru“ opremu. Moramo krenuti u modernizaciju kuglane jer ne znamo hoće li ovo što imamo izdržati iduću sportsku sezonu. Modernizacija bi doprinijela boljim rezultatima, a ostat će i budućim generacijama kuglača. Kuglana zbog starosti opreme tehnički odstupa od nekih stavaka Pravilnika HKS-a i zato je u trećoj kategoriji – priznaje Picer te dodaje kako se nada da će i taj problem uskoro biti riješen.
Kuglana je modernizaciju itekako zaslužila jer jedina je u županiji, a kuglati dolaze i klubovi iz Križevaca i Đurđevca te KK Dubrovčan.
Osim modernizacije opreme, iz Saveza naglašavaju kako bi voljeli pomladiti i ekipe pa su zato uvijek otvoreni za nove članove koji u svakom trenutku mogu krenuti u školu kuglanja.
Da su kuglane zanimljivije nego što se na prvi pogled čini, govori i podatak da nisu „fiksne“ pa se po potrebi jednostavno mogu preseliti u drugi za njih adekvatan prostor, a u Savezu se upravo tome i nadaju.
– Nadamo se da će u budućnosti biti mjesta u sportskom centru na Cerinama gdje bismo mogli preseliti u neki veći prostor koji bi kuglanje otvorio i građanstvu. Križevcima i Đurđevcu se obećava kuglana, no osim ove u Koprivnici, druge kuglane nema. Nekad je postojala stara dvotračna kuglana u Domu Željezničara, no ni nje odavno nema – kaže Sinjeri.
Mladi kotrljaju dalje
Picer pak dodaje kako im nedostaje vrijeme kada je uz kuglanu postojao i ugostiteljski objekt jer, osim što je prostor bio pun ljudi koji su mogli pratiti kuglanje, bilo je dobre glazbe.
– Šteta je što uz kuglanu više ne postoji neki ugostiteljski objekt gdje bi ljudi mogli doći, gledati kuglače kako kuglaju pa se onda i sami okušati u kuglanju. Drugačije je kad nešto vidiš i probaš, nego dok se sve događa iza „zatvorenih vrata“. Vjerujemo da bi se na taj način još više populariziralo kuglanje, a posebno među mladima koji nam u klubovima nedostaju – zaključuje Picer.
Klubove najviše muče financije jer su odlasci na utakmice kao i sve ostalo u Hrvatskoj, sve skuplji i skuplji.
– Veliki problem imamo sa ženskom ekipom koja je u ligi Sjever. Mi smo jedini klub u ligi iz Koprivnice, svi ostali su iz Zaboka, Kutine, Novske, Virovitice, Slavonskog Broda, N. Gradiške, Osijeka… Putovanja na utakmice financijski su zahtjevna. Svaki odlazak znači unajmljeni kombi, gorivo, cestarinu, vozača… To je velik trošak i ogroman problem jer nam više od pola budžeta odlazi na putne troškove – priznaje Sinjeri, no zahvaljuje Gradu i Zajednici športskih udruga što su im na usluzi ukoliko negdje nešto „zapne“.
– Trebaju nam mladi, oni su budućnost kuglanja – složni su svi, a mi im želimo da se kotrljaju još dugo.
