Punih 20 godina tuge, boli, borbe, ali i nevjerojatne snage, ljubavi i nade. Svaka godina nosila je svoje izazove, a Dejan Nasipak ih je sve pobijedio, korak po korak, uz vjeru da će se sve isplatiti.
Prošlo je 20 godina od kobnog dana koji je promijenio život tada 21-godišnjem mladiću, danas 41-godišnjaku.
Te hladne siječanjske noći sa svojim bratom Igorom i prijateljem, Dejan je krenuo kući nakon večernjeg izlaska. Sjeli su u automobil pod utjecajem alkohola, nesvjesni koliko će ih ta odluka obilježiti. Automobil je sletio s ceste, slomio dva mosta, a Dejan je izletio iz vozila i doživio kliničku smrt.
Njegov svijet stao je u sekundi. Smijeh, glazba i osjećaj bezbrižnosti zamijenjeni su u trenu smrtonosnom tišinom.
– Sjedio sam iza vozača. Prilikom udara u most lupio sam glavom u lim. Mozak mi se u glavi odvojio i zdrobio. Mama mi je pričala kako su joj u bolnici rekli da mi ne mogu pomoći i da ću, ako i preživim noć, biti biljka – prisjeća se Dejan dok mu glas podrhtava, ali oči sjaje nevjerojatnom snagom.
Teška prognoza
Punih mjesec dana Dejan je proveo u komi. Dani su prolazili sporo, ispunjeni tišinom bolničke sobe gdje su životi visjeli o tankoj niti nade. Njegova majka, njegovo svjetlo u najmračnijim danima, nije se pomicala od njegovog kreveta.
Srce joj je pucalo, ali pogled joj je bio nepokolebljiv, vjerovala je kad nitko drugi nije. Uz nju je bio i i njen suprug, Dejanov tata, tiha snaga obitelji koji je davao sve od sebe kako bi njegovi sinovi znali da nisu sami.
U isto vrijeme dok se Dejan borio za život, njegov brat bio je u lošem stanju. Dvostruka bol, dvostruka neizvjesnost. No, liječnici su uspjeli stabilizirati njegovo stanje.
Unatoč crnim prognozama koje su šaptali, Dejanova majka nikada nije posustala.
I doista, preživio je. Ali, buđenje iz kome bio je tek prvi korak. Taj trenutak nije značio povratak u stari život, to je bio početak sasvim novog. Svaki pokret, svaka riječ, činili su se kao nepremostiva prepreka. Hodanje, jedenje, pisanje, sve ono što se drugima podrazumijeva postalo je za Dejana nemoguća misija.
– Ležao sam i razmišljao ‘Zašto ne bih pokušao? Što imam za izgubiti?’ – govori Dejan.
U tom trenutku, odlučio je. Nije znao kako, ali znao je da će uspjeti. Snagu je pronašao u vjeri, iako prije toga nije bio vjernik.
– Prije toga nisam vjerovao. Nisam imao sakramente. Ali, kroz vjeru i molitvu krenuo sam u novi život. Znao sam da ću stati na noge, završiti fakultet, naučiti plivati, voziti auto i ponovno živjeti – priča Dejan dok mu osmijeh lagano preplavljuje lice.
Novi život
Bilo je trenutaka tame. Trenutaka kada bi se svjetlo nade gasilo. Do te mjere da je pomišljao i na najgore. Danas, Dejan živi. Radi, vozi automobil, vježba i neprestano se educira. Svaki dan mu donosi nove izazove, ali sada zna da je sposoban sve ih svladati.
– Svaki korak moram pažljivo isplanirati. Desna ruka i lijeva noga ostale su ukočene. Jedna ruka mi je kraća, palac na nozi uvijek je u zraku, ali svejedno hodam. Svejedno živim – govori sa smiješkom koji skriva godine boli.
Trebalo mu je 10 godina da ponovno nauči plivati – 10 godina borbe, znoja, suza i sumnji. Ali, naučio je. Jer, kako sam kaže, nije postojala druga opcija. Svaki dan vježba s TRX trakama, tijelo oblikuje prema vlastitim pravilima i dokazuje da je sve moguće kad se ne odustaje.
– Teško je vježbati na TRX-u. No, inat je bio jači. Naučio sam čak i kako pasti na najsigurniji način. Danas kombiniram bazen i TRX kao metode kojima svoje tijelo i stanje držim pod kontrolom – objašnjava Dejan s ponosom.
Nakon što je 10 godina radio kao instruktor vožnje, dvije godine bio osobni asistent djetetu s invaliditetom, Dejan je 2023. godine završio edukaciju za grafički dizajn i zaposlio se u tiskari. Život još uvijek nije jednostavan, ali sada zna kako ga živjeti.
Posebnu zahvalnost izražava roditeljima.
– Mama je bila uz mene cijelo vrijeme. Hranila me, presvlačila, budila vjeru u mene kad sam ja odustajao. Tata je sve učinio da financijski mogu platiti sve potrebne terapije i liječenje – govori Dejan.
Dejan je danas živi dokaz da nema te tame iz koje se ne može izaći. Sa svakim danom, svakim novim udahom i svakim osmijehom pokazuje kako snaga volje, ljubavi i vjere može nadjačati sve prepreke.
– Umro sam, oživio, i sad idem dalje. Navikao sam na bol pa kad stisne, ja derem još jače – zaključio je Dejan.
Poruka mladima
Noć kad je skoro izgubio život sada mu je trajno urezana u sjećanje. Ipak, svaku sekundu od tada koristi kako bi poslao poruku mladima.
– Imam osjećaj da je te noći umro stari ja. Jedna pogrešna odluka može vam oduzeti život, ali jedna prava da ne odustanete može vam ga vratiti. Nikad ne sjedajte za volan pod utjecajem alkohola. Sve se može vratiti, ali izgubljeni život, nikada – ističe.
