Što se može reći o fotografiji?
Pitanje je to koje je jedna od polazišnih točaka knjige “XXX – O fotografiji – odabrani eseji” koprivničke povjesničarke umjetnosti Draženke Jalšić Ernečić.
Logičan je to zaključak njenog dugogodišnjeg interesa za fotografski medij, a koji je pretočen u knjigu koja sabire eseje, kratke članke i druge tekstove o fotografiji pisane proteklih 30 godina.
Knjiga je tiskana u nakladi ULUPUH-a pa je svoju prvu promociju doživjela upravo u zagrebačkoj Galeriji ULUPIH. Knjigu je uredila Bella Rupena, a za dizajn su zaslužni dizajnerica Sanja Bachrach Krištofić i Janko Belaj te je realizirana uz financijsku potporu Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.
– Knjiga sadrži eseje i kratke članke o fotografiji, a ideja je bila da knjiga sadrži i fotografije, no budžet je ipak uvjetovao nešto drugačiji finalni koncept – pojasnila nam je u neformalnom razgovoru Draženka Jalšić Ernečić.
Fotografiji, odnosno nečemu što se prvenstveno gleda, zato je, između ostalog, pristupila na neočekivani način, nečim što se prvenstveno čita, odnosno riječima.
Ako su mogli drugi, možeš i ti
– U jednom sam trenutku razmišljala i o tome da vratim dobivena sredstva, nisam točno znala kako doskočiti toj novoj situaciji, no moji su me suradnici i prijatelji podržali i pogurali te su dio posla odradili iz ljubavi prema materiji, prema fotografiji – priznala je.
Nastavila je da je otišla u knjižnicu i prelistala nekoliko knjiga o fotografiji koje sadrže reprodukcije fotografija i shvatila da su u knjigu često uvrštene tek toliko.
– Zato se knjiga i zove “o fotografiji”. Dizajnerica Sanja Bachrach Krištofić je na temelju našeg razgovora o svemu tome odradila vrhunski posao. Željela sam prvenstveno da ova knjiga nalikuje nekadašnjim džepnim knjigama, nečemu što je izašlo iz City Lights biblioteke iz San Francisca koja je u suštini i izmislila džepnu knjigu. Zato tisak nije digitalni nego je offset, a papir je lagan i podsjeća na stare brojeve Alan Forda – kaže Draženka i dodaje kako joj je prva reakcija na knjigu koja je izašla friško iz tiska bila da je opipa i pomiriši, baš kao nekad.
Omot knjige referenca je na reklamu Fotokemike iz 60 -ih godina, a knjiga se zove “XXX” jer sabire tekstove koji su nastali u proteklih 30 godina.
– Osim toga, u SAD-u je takav naziv višeznačan, označava i pornografiju, nešto što je zabranjeno ili je pak tekstualna reprezentacija poljubaca… Htjela sam naglasiti zašto je ja bavim fotografijom. To je jedini živi likovni medij koji se neprekidno mijenja, a baš je u toj promjeni njegova vrijednost – govori.
Dodaje kako su tekstovi birani prema emotivnom, a ne nužno stručnom ključu.
– Birala sam one tekstove koji su mi dragi, koji su mi u nekom trenutku u životu nešto značili, autore s kojima sam uspostavila nekakvu komunikaciju i koji su se razvijali zajedno s fotografskim medijem. Neki su tekstovi originalno pisani na pisaćoj mašini i neke od njih nisam uspjela pronaći u cijelosti, poput teksta o utjecaju Bauhausa na grunge kulturu i fotografiju – priznaje.
Sve obrnuto
Sve je u ovoj knjizi pomalo obrnuto pa su tako knjiga počinje najnovijim tekstovima, a onda se okreće u prošlost. Uz to, uvršteni su i tekstovi koji imaju 1.000 riječi pa je i u tome okrenuta poetika jer slika govori 1.000 riječi, ali i 1.000 riječi govori o slici.
– Fotografija živi u vremenu cinizma. Svi su fotografi i nitko nije fotograf, svi imaju hrpu fotografija, a nitko nema foto albume… Medij fotografije se još uvijek razvija i u tome vidim najveću ljepotu fotografije. Osim toga, svaki fotograf mora biti prilagodljiv, medij se mijenja svakog desetljeća… Mora biti i praktični znanstvenik, razumjeti fiziku, kemiju… Fotografija je živa – tvrdi i ističe da ova knjiga nipošto nije samo za one koji o fotografiji već nešto i znaju.
Važno je, kaže, samo da vole čitati.
– Želim da ova knjiga bude taktilna, mekana, da se pročita u vlaku, ostavi nekom drugom… Kao nekad romani. Ta knjiga mora imati svoj život pa i ako to znači da je zgužvana i stalno putuje u neke druge ruke – zaključuje.
Uz zagrebačku promociju knjige, planirana je i ona koprivnička koja će se, ako sve bude prema planu, održati u Draženkinoj matičnoj kući, Muzeju grada Koprivnice.
