U srcu Podravine, između Koprivnice i Đurđevca gdje vjetrovi nose miris zavičaja, ispreplela se priča o ljubavi koja traje već 11 godina.
Sven Šestak i Andreja Živko, dvoje umjetničkih duša, pronašli su jedno drugo u trenutku koji se tada možda činio nevažnim, ali koji je odredio njihovu budućnost.
Upoznali su se na dočeku Nove 2014. godine. Samo su se upoznali. Ništa više od toga. No, sudbina je imala drugačije planove i pobrinula se da im se putevi nastave ispreplitati. Andreja je bila ta koja je odlučila postaviti granice i pozvala ga na kavu s jasnom namjerom da mu da do znanja kako među njima ne može biti ničega. No, čini se da se sudbina voljela poigravati s njima jer je ta kava bila tek početak jedne nevjerojatne ljubavne priče.
– Pozvala sam ga na kavu da mu kažem da mi više ne treba slati poruke jer između nas neće biti ništa – prisjećaju se kroz smijeh.
Iskrenost je od samih početaka bila temelj njihove veze. “Bez fige u džepu”, kako bi rekli. Direktni razgovori, spontani trenuci, puno smijeha, ali i neizbježne nesuglasice. Jer ljubav nije bajka, ona je živa, mijenja se, raste i zahtjeva trud. Upravo ta iskrenost pomogla je Andreji da se oslobodi i diše punim plućima, dok je Svenu donijela strukturu i organizaciju, čak i u, kako on kaže, “najglupljim stvarima” poput financija.
– Andreja mi je pomogla da se sredim u životu, da počnem razmišljati kao odrasla osoba. Pomogla mi je da pazim na neke stvari, recimo, ne znam… Najgluplja stvar u životu koju čovjek osim ako nije pijan ili ruski milijarder mora paziti su financije. To mi je prije Andreje bilo špansko selo. Pomogla mi je da ih organiziram. Kad si čovjek posloži financije, nekako se sve lakše složi – iskreno nam priča Sven.
Njihov je odnos spoj umjetnosti i svakodnevnog života, ali ne i zajedničkog umjetničkog stvaranja. Na tom polju, priznaju, nisu najkompatibilniji. No sve drugo; razgovori, putovanja, kazalište, filmovi čini njihov svijet bogatijim. A ako postoji nešto što su kroz ovih jedanaest godina naučili, to je važnost kompromisa.
Andreja često kaže da nije bila sigurna hoće li njih dvoje opstati.
– Dvije teške naravi, a ja sam uvijek mislila da nemam snage za to – kaže.
No, ljubav ih je naučila da je snaga u prihvaćanju, u razgovoru i u onim trenucima kada jedno drugome, unatoč svemu, ostaju oslonac.
Upitali smo ih vjeruju li da ljubav pokreće svijet.
– Možda ne na onaj bajkoviti način, ali da, ljubav daje smisao. Ljudi koji vole lakše žive. Oni koji lakše žive, lakše stvaraju. A oni koji stvaraju, grade svijet – kažu.
Njih dvoje nisu u braku, ali žive ga svakim danom – bez papira, ali s istinskom privrženošću. A možda jednog dana, kad dođe vrijeme, organizirat će lažnu svadbu.
Jer ljubav ne trebaju papiri. Ljubav treba samo dvoje ljudi koji su spremni voljeti, smijati se, učiti jedno od drugoga i zajedno rasti.
– U početku smo imali jedan dogovor. Malo smo zaboravili na njega, ali vratit ćemo se na taj početak. Dogovorili smo se da ćemo organizirati lažnu svadbu. Sve će biti isto, bit će tulum, netko od mojih kolega bit će lažni svećenik, drugi će biti matičar. Svega će biti, ali potpis ne damo nikome – kaže Sven.
Na kraju smo ih pitali imaju li kakav savjet za nekoga tko je tek prohodao ili se sprema na ozbiljan korak u vezi.
– Mislim da je najvažnije da svatko prvo odradi posao sa samim sobom da sjedne i razmisli je li to stvarno ono što želi. Naravno, ne mora ispasti savršeno, pogotovo ako su u pitanju mladi ljudi od 15 ili 16 godina. Ne očekuje se da je to to – brak, djeca, penzija, zauvijek skupa. Ali, bez obzira na to hoće li veza trajati dva mjeseca, dvije godine ili 22 godine, neka budu sigurni da to žele. Svako sa sobom. A onda, ako su sigurni, neka iskreno razgovaraju. Mislim da je to najbolji savjet, tako smo i mi uspjeli. Kad te nešto muči, reci. Nemoj trpjeti, nemoj čekati. Nemoj se mučiti i u sebi gomilati stvari koje će jednom postati preteške – poručuju Andreja i Sven.
I tako, između Koprivnice i Đurđevca, gdje se sreću rijeke i vjetrovi, traje priča o Svenu i Andreji, priča o ljubavi koja ne poznaje granice ni definicije, već samo zajednički put.
