Rudarstvo je sredinom prošlog stoljeća bilo uobičajeno zanimanje radničke klase pa tako i koprivnička okolica ima skrivenu rudarsku povijest, a njeni su ugljenokopi među najstarijima u Hrvatskoj.
Skrivenu u pravom smislu te riječi jer od nekadašnjih je rudnika danas ostalo malo i skriva se duboko u šumama Glogovca i Draganovca te u okolici Rasinje, Sokolovca, Lepavine i Novigrada Podravskog i drugdje.
I dok o najstarijem rudniku, onom glogovečkom, svjedoči ime njihovog nogometnog kluba Rudar, onaj draganovečki javnosti je manje poznat.
Rudnik „Petrov dol” nalazi se oko pet kilometara od Draganovca te je služio za iskopavanje ugljena, a zatvoren je krajem prošlog stoljeća.
Prema svjedočenjima bivših rudara u arhivama Glasa Podravine, bio je to težak posao jer rudnici su išli u dubine i do 200 metara, no za taj se težak i prljav posao moglo i dobro zaraditi.
I danas se do nekadašnjeg rudnika u Draganovcu dolazi ulicama Rudarska i Petrov dol i to gospodarskim šumama zbog čega slučajnih prolaznika ili zaljubljenika u prirodu gotovo uopće da i nema.
Slučajni turistički vodič
Pri kraju puta je tek lugarnica „Petrov dol” ispred koje smo sreli i dežurnog logara koji se baš spremao zatvoriti rampu.
Točnije, prepriječio nam je put automobilom ne bi li nas upitao kamo smo nakanili jer ljudi, nažalost, u šumu često dolaze ilegalno ostaviti otpad.
Iako nije želio pred kamere, bio je dovoljno ljubazan da odvoji svoje vrijeme i isprati nas do rudnika pa mu nećemo zamjeriti.
Kako kaže, od rudnika su danas ostale tek ruševne zgrade koje su najvjerojatnije služile kao povremeni stambeni objekti za rudare te pokoje rudarsko okno koje je progutala šuma.
Rekao nam je i kako se ostaci nekadašnjih rudarskih objekata mogu pronaći i dublje u šumi, no za to ovom prilikom nije bilo vremena.
Sve tragove ljudske aktivnosti u međuvremenu je progutala vegetacija, a nekadašnja okna mogu se prepoznati po zemljanim ulegnućima iz kojih samo mjestimice vire betonski ostaci.
Prizor iz horor filma
Rudarska kuća koja i danas stoji sa šumskog je puta jedva primjetna i poprilično zastrašujuća, čak i za prijepodnevnog svjetla.
Sastoji se od nekoliko prostorija od kojih su dvije popločene bijelim pločicama zbog čega se može zaključiti kako su služile kao kupaonice, praonice ili kuhinja.
U jednoj od prostorija bijele su pločice prekrivene crvenom tekućinom za koju se nadamo da je boja, a ne nešto puno zlokobnije poput, na primjer, dokaza nekog strašnog kaznenog djela. Sve u svemu, prizor je poput scene iz horor filma.
Zahvalili smo lugaru na vremenu i pomoći i pobjegli glavnom bez obzira uz samo jedan zaključak – neke je stvari najbolje ostaviti na miru i pustiti šumi da ih zauvijek proguta.
