Nenad Marinac koprivnički je slikar i pjesnik, umjetnik sa širokim interesom istraživanja novih putova i mora u nadi da će pronaći neki svoj put kojim drugi još nisu išli.
Nakon 40 godina rada i dalje plovi tim nepreglednim morima stvarajući spontane radove koji naglašavaju trenutak akcije, prepuštajući se emocijama.
– Imam svoj rukopis, a polje moga rada toliko je široko da nisam ograničen ničime. Kud me more nosi, tamo idem. Volim reći da moramo oko sebe imati ljude koji su nam poput jedra, da nas nose, a ne poput sidra, da nas drže na mjestu – kaže Marinac.
Njegov je rad iskren i bez kalkulacija. Svoj slikarski put ne promatra kao izvor prihoda. Naprotiv, smatra da je baviti se slikanjem, pisanjem ili bilo kakvom umjetnošću poziv u kojem treba postojati strast i volja u stvaranju, a ne interes.
– Danas je privilegija baviti se umjetnošću. U mirovini sam i nisam imao bolje vrijeme za stvaranje nego sada. Imam više od 40 godina iskustva, nisam ograničen vremenom, materijalima. Za mene je ovo najbolje doba za stvaranje. Teret godina uopće ne osjećam. Ljudi su prepoznali moj rad, postoji interes. Dokaz toga je i puna Galerija na otvorenju moje izložbe “Srastanje” prošle godine – ističe.
Srastanje svjetla i tame
“Srastanje” je ciklus slikan od 2020. do 2024. godine s naglaskom na akcijsko slikanje i uživljavanje u sliku kao arenu u kojoj se Marinac miri i bori s činom stvaranja.
– Iza “Srastanja” krije nešto puno dublje nego što sam naslov sugerira. Ovdje se ne radi o srastanju u smislu srastanja slomljene kosti ili cijepljene voćke, već o srastanju svijetla i tame u nama, srastanje na jednu duhovnu dimenziju. Srastanje je uvijek nešto iskreno, duboko, esencijalno, nešto veliko poput Uskrsnuća u nama kada srastaju naše svijetlo i tama – objašnjava.
Doista, apstraktno slikarstvo Nenada Marinca svoje temelje nalazi u umjetnosti kao duhovnom iskustvu u kojem naglašava dobrobit fizičke, mentalne i duhovne snage.
Slika spontano, naglašavajući trenutak akcije i emocije.
– Volim reći da ne miješam boje, jer kada se boje pomiješaju, nastane nova. Moje boje srastaju, same se spajaju, ali svaka u svom originalnom svojstvu. Srastanje je nešto čvrsto, nešto što je nerazdvojivo. Čitava ta izložba izašla je iz moje duše, bez kalkulacija – govori Marinac i dodaje kako je za tu izložbu naslikao dvjestotinjak slika od kojih je pedeset bilo izloženo u Galeriji Koprivnica od 12. srpnja do 27. rujna 2024. godine.
Nadahnuće neopterećeno pritiskom uspjeha
Svojevremeno, veliki Leonardo da Vinci rekao je kako slika nikada nije dovršena, već samo napuštena. S time se slaže i Marinac koji priznaje da je takvih “nedovršenih” slika mnogo.
– Ne postoji tu kraj. To je jedno blaženstvo, kada je slika gotova i vi je možete staviti na stranu. No, već sutradan vas može ponovno dozvati da je doradite – govori.
Rad nas oplemenjuje, kroz svaki se rad razvijamo, a rad u umjetnosti je najbitnija stvar. Kaže se kako nešto moramo raditi 10.000 sati da u tome budemo dobri. Tih 10.000 sati kod Marinca je odavno prošlo, iako za sebe kaže kako i dan danas uči.
– Svaki umjetnički rad za mene je izazov, a za sve planove koji su mi na umu potrebno mi je još 20 godina života da ih ostvarim. Imam potrebu i strast za stvaranjem i ne mogu to kontrolirati. To me smiruje i odvuče me od svakodnevnih problema – kaže Marinac koji kroz svoje radove naglašava ugodu stvaranja koje je vođeno nevidljivom rukom, nadahnuće neopterećeno pritiskom uspjeha.
Djela, a ne riječi
Gustav Krklec jednom je rekao, a tiče se umjetnika, da kada ste živi ne daju vam garsonijeru, a kada umrete dobijete ulicu. Marinac smatra da je takav odnos prema umjetnicima bio oduvijek, iako je pogrešno misliti da umjetnik mora biti neshvaćen, siromašan i odbačen.
– Kod nas je situacija takva da, umjesto da slavimo umjetnost, naše glavne zvijezde su političari. Na žalost, oni su doveli do toga da riječi ništa ne znače. Zbog toga kažem “djela, a ne riječi”. Kod umjetnika toga nema – kada napravi djelo treba ga pokazati, biti spreman na reakciju, ali je i potaknuti. Umjetnost uvijek progovara o nekim stvarima o kojima drugi šute. Ona je neizbježna i ne može se prešutjeti – smatra Marinac, no ističe kako je Koprivnica itekako otvorena prema umjetnosti, a dobar primjer toga je AK galerija.
Iskren, radoznao i spontan u svome stvaranju, stvaralački put Nenada Marinca neprekidno se razvija, vođen strašću, spontanošću i dubokom duhovnom dimenzijom. Njegova umjetnost nije podložna ograničenjima, već je rezultat autentičnog izraza koji nadilazi materijalne okvire. Kroz ciklus “Srastanje” pokazao je kako se svjetlo i tama u nama mogu sjediniti u harmoničnu cjelinu, dok njegova filozofija staranja potvrđuje da umjetnost nije tek sredstvo izražavanja, već način života. Marinac ostaje dosljedan sebi, naglašavajući važnost djela nad riječima, pri čemu njegova umjetnost postaje glas onoga što se ne može prešutjeti.
